Japan, 4 godine nakon tragedije: Strah, nada i vjera...

Prije tačno četiri godine, 11. marta 2011, zemljotres snage 9 prema Richteru zatresao je Japan, cunami je 20 minuta kasnije razorio obalne dijelove zemlje – u Sendaiu će voda zaći čak deset kilometara daleko u kopno, a nuklearna havarija koja je uslijedila u Fukushimi zapečatit će tragediju koja je u tom prvom činu odnijela skoro 20.000 života.

Zavirite u smrtonosni reaktor u Fukushimi: Nuklearna katastrofa i njene posljedice (FOTO+VIDEO)

Danas će se svijet prisjetiti ovog užasa, a Japan će u poslijepodnevnim satima zaćutati na minutu, odajući počast nastradalima.

“Medicinski podaci o deformitetima ljudi i novorođenčadi se još prikupljaju, a nemam odobrenje da objavim one koji su pristigli; pokušava se izraditi odgovarajuća statistiku prije nego što se informacije javno obznane“, komentirao je užas u Fukushimi za Radiosarajevo.ba Iori Mochizuki, godinu dana nakon katastrofe u Japanu.

Nakon “borbe s vjetrenjačama” - pozivao je na širu evakuaciju, obavljao testove vode i zemlje – i strahujući za svoje zemlje, Mochizuki je ipak napustio svoju zemlju.

Ekonomski gledano, kataklizma u Japanu "koštala", kako je objavljeno, 210 milijardi dolara, što je čini (novčano) "najskupljom" katastrofom u historiji.

U Tomioki (naselje u blizini Fukushime), koja je prije užasa brojala preko 15 hiljada stanovnika, danas živi jedna osoba, Matsumura Naoto koji prkosno, vjerujući u bolje sutra, ne želi napustiti obiteljsku farmu. Regija je, zbog radijacije, podijeljena na tri zone: zonu bez povratka, zonu kratkog boravka i zonu u pripremi za povratak...

Desetine hiljada drugih tako su i dalje bez doma.

Strah od bolesti, posebno raka, također trese regiju. Prije katastrofe, izvještava Abc.net.au, postojao je jedan ili dva slučaja raka štitne žlijezde na milion japanske djece. Danas u području Fukushime postoji više od 100 takvih slučaja – na 300.000 testirane djece... Kći Megume Muto, Nana, ima ciste na štitnoj žlijezdi i postoji ozbiljan rizik da će se one jednog dana razviti u tešku bolest. Muto je, kako sama kaže, bijesna jer smatra da vlasti kriju stvarne opasnosti i istinske brojke bolesne djece.

I dok neki naučnici tvrde da su ove brojke rezultat povećanog broja testova, drugi upozoravaju na opasnost (u Černobilu je nakon nuklearne katastrofe šest hiljada djece dobilo rak štitne žlijezde). Muto, zajedno s još 100 sugrađana, tuži vladu, navodeći kako vlast nije zaštitila najmlađe i ne vjeruju ni njima ni TEPCO-u, upravitelju oštećenog nuklearnog postrojenja, o saopćenjima vezanim za nivo radijacije i sigurnost.

Rasprave dolaze u trenutku kada Japan ponovno razmišlja o nuklearnoj energiji; premijer Abe naveo je kako je Japan danas spremniji i kako želi nastaviti da se “oslanja na atomsku moć”. Ipak, japanski nobelovac i aktivista Kenzaburo Oe pozvao je vlasti da se predomisle:

“Japanski političari ne pokušavaju promijeniti situaciju, već samo zadržati status quo – čak nakon ove masivne nuklearne nesreće, čak nakon što svi znamo da bi slična nesreća izbrisala japansku budućnost.”