Europa želi preokrenuti trend deindustrijalizacije

Europska unija nakon izgubljenog desetljeća želi preokrenuti trend slabljenja industrijske proizvodnje koja je gotovo zamrla i tom će se pitanju posvetiti na samitu u martu, pišu europski mediji. 

Posljednjih nekoliko godina, Europska komisija najglasnija je europska institucija u pozivima za obnovu europske industrije. 

Povjerenik za industriju i poduzetništvo Antonio Tajani izašao je kao pobjednik iz interne rasprave u Komisiji u kojoj su na jednoj strani zagovornici industrije, a na drugoj ekolozi, čija se politika kritizira da guši gospodarstvo. 

Finansijska i socijalna kriza pomogla je Tajaniju da njegova poruka dopre do ljudi. Budući da je nezaposlenost širom Europe veća od 10 posto, sve više europskih građana i čelnika uvjereno je da Europa ponovno treba ozbiljnu industrijsku politiku kako bi zaustavila odljev proizvodnje u Aziju. 

Od 2010., Komisija svake dvije godine izlazi sa strategijama za reindustrijalizaciju Europe, izdvajajući tehnološke uspješnice poput naprednih elektroenergetskih mreža ili 3D pisača. Zadnji takav dokument, objavljen u januaru ove godine, nosi znakovit naslov "Za europsku industrijsku renesansu". 

Industrijska proizvodnja trebala bi do 2020. ostvarivati 20 posto europskog BDP-a, no taj cilj, za razliku od smanjenja emisije C02 za 20 posto, nije obavezujući. 

Industrijska proizvodnja imala je na početku stoljeća udio od gotovo 18 posto u europskom BDP-u, no on se smanjio na oko 15 posto. Proizvodnja je sada na razini od prije deset godina. 

Povećani udio uslužnog sektora u europskom gospodarstvu jednim dijelom objašnjava silazni trend europske industrijske proizvodnje, koju teško pogađaju izdvajanje nekih djelatnosti (engl. outsourcing) i preseljenje proizvodnje na druge lokacije, potaknuti visokim porezima i visokim troškovima energije i rada u Europi. 

Čini se da je val selidbe proizvodnje u druge zemlje sada stigao do svoga kraja ili se čak preokrenuo jer su proizvođači shvatili mane kineske državne kontrole nad ekonomijom i slabe indijske infrastrukture, a i troškovi rada u tim zemljama počeli su rasti. 

No, Europa se hitno mora prilagoditi novim potrebama industrije ako želi ponovo privući tvrtke koje su je napustile u potrazi za boljim uvjetima. 

Europski čelnici raspravljat će o svim tim pitanjima na samitu u Briselu 20. i 21. marta 

Odluke u prilog industrije neće biti neutralne za druge sektore jer zahtijevaju usklađivanje cijelog europskog gospodarstva s potrebama industrije. No, Komisija ističe da može mobilizirati strukturne fondove kako bi pomogla u toj tranziciji. Veći dio europskih strukturnih fondova sada se može koristiti za inovacije i industriju umjesto za uslužnu ekonomiju utemeljenu na znanju o kojoj je Brisel sanjao prije deset godina. 

Onima koji su skeptični u pogledu takvog zaokreta, Komisija odgovara da svako novo radno mjesto u proizvodnji stvara 0,5 do 2 radna mjesta u drugim sektorima. 

Da bi se ta strategija ostvarila, europski čelnici morat će poslati jasan, nedvosmislen signal u tom smjeru. No, čak i tada će to biti tek početak puta jer bi izbori za Europski parlament u maju i nova komisija koja će preuzeti dužnost na jesen mogli nametnuti druge prioritete. Važnu ulogu u tome imat će država koja dobije portfelj za industriju u novoj Komisiji. 

Poticaj se očekuje i od Italije koja će predsjedati EU u drugoj polovini godine kada se budu birali novi čelnici europskih institucija. Italija ima drugu najveću industrijsku proizvodnju u EU nakon Njemačke i petu u svijetu, piše EurActiv, piše Business.hr.