Erdoganov bijes - Nova razina sukoba s Turskom
Najveći "zločin" Osmana Kavale je to što je pružio podršku mirnim protestima u parku Gezi 2013. gdje su turski građani protestvovali zbog sve većeg utjecaja turskog predsjednika Erdogana i sustavno potkopavanja načela "oca nacije" Kemala Atatürka o oštroj podjeli svjetovnog i vjerskog života i vlasti.
64-godišnji Kavala - uz čitav niz drugih aktivista - je zbog toga već četiri godine u istražnom zatvoru pod za Tursku tipičnim optužbama "špijunaže", "terorizma", "zavjere", "potkopavanja režima" i tome slično, mada je Europski sud za ljudska prava još 2019. naložio Turskoj njegovo puštanje na slobodu. Početkom prethodne sedmice je niz organizacija za ljudska prava sročilo peticiju za oslobođenje Kavale gdje su pozvali i ambasadore u Turskoj da je potpišu.
Pozivu su se odazvali ambasadori deset zemalja: uz Njemačku i SAD su peticiju podržali i ambasadori Francuske, Nizozemske, Danske, Norveške, Švedske, Finske, Kanade i Novog Zelanda. Peticiju su kasnije podržali i ambasadori nekih drugih zapadnih zemalja. To je izazvalo upravo razjarenu reakciju turskog predsjednika Erdogana, piše portal dw.com.
Hrvati trojkama zasuli koš BiH: Zmajevi izgubili prvi od dva ključna meča za odlazak na Eurobasket
Erdogan je eksplodirao od bijesa.
"Ko ste vi uopće? Mislite da možete Turskoj čitati lekciju?" Tako su javili turski mediji, a ambasadori tih zemalja su pozvani u tursko ministarstvo vanjskih poslova - što je već samo po sebi ozbiljan diplomatski korak.
Ali ni tu vladar iz Ankare nije stao: "Kako se možete usuditi doći u tursko ministarstvo i izdavati naređenja?" Ni u tim državama se "razbojnici, ubojice i teroristi" ne puštaju na slobodu. "Ja sam našem ministru vanjskih poslova dao neophodne upute i rekao šta činiti: tih deset ambasadora se moraju odmah proglasiti nepoželjnim osobama", izjavio je Erdogan na političkom mitingu u Eskisehiru u Anatoliji. "Oni će priznati Tursku, razumjeti i upoznati. Ili će otići onog dana kad više ne budu razumjeli Tursku."
U diplomaciji, protjerivanje ambasadora je ekstremni korak koji za kojim se ne poseže ponekad čak niti pred oružanim sukobom te dvije zemlje. Po protokolu, ambasadorima tih zemalja se daje kratki rok napustiti zemlju - u pravilu je riječ o 48 sati, objašnjavaju u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova.
Gotovo je apsurdno da je još prije sedam dana Angela Merkel boravila u Turskoj - posjet predsjednika vlade je obično znak dobrih odnosa dvije zemlje, ali tih deset zemalja još nisu odlučile kako će reagovati na ovu mjeru turskog predsjednika.
Recipročna mjera bi u diplomatskim krugovima bila uobičajena, ali tu je i čitav spektar drugih mogućih koraka. Recimo s obzirom na činjenicu da su i Njemačka, i zemlje EU a i Sjedinjene Države izuzeto važni privredni partneri Turske.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.