Bjelorusija: Jedina zemlja u Europi koja još uvijek ima smrtnu kaznu

Bjelorusija je jedina zemlja u Europi koja još uvijek izvršava smrtnu kaznu, a način kako se to vrši izaziva zgražanje organizacija za zaštitu ljudskih prava.

Zatvorenici i ne znaju, kada čuvari dođu, da li je to posljednji put da se vide. Nikada im i ne kažu kada će biti smaknuti, a kada dođe do toga – sve se čuva kao državna tajna, piše BBC.

Gennady Yakovitsky je proveo deset mjeseci zatvoren u ćeliji bez sunčevog svjetla, a umjetno svjetlo bilo je neprestano upaljeno, čak i dok je spavao. Bio mu je zabranjen svaki izlazak na otvoreno. Smjeli su ga posjetiti samo članovi najuže porodice i advokat. Gennady je optužen da je ubio svoju partnericu. 

Aktivisti govore kako je tokom ispitivanja bio podvrgnut psihološkom pritisku, a svjedoci koji su bili u stanu u vrijeme događaja davali su kontradiktorna svjedočenja. Jedan od svjedoka čak se pijan pojavio na sudu, a kasnije su rekli da se ničega ne mogu sjetiti.

Njegova kćerka Alexandra tvrdi da nije bilo nikakvih dokaza, ali su ga svejedno osudili na smrt, pri čemu je "glavni dokaz" bila činjenica da je Yakovitsky već bio osuđen na smrt zbog ubistva 1989. Tako da su ga u januaru 2016. osudili na smrtnu kaznu, iako je nije priznao ubistvo. Ona je rekla da nisu smjeli pričati o slučaju.

Osuđenike na smrtnu kaznu pogubljuje se metkom u glavu. Od 1991. na taj je način smaknuto više od 300 ljudi. Amnesty International broji dvojicu pogubljenih prošle godine, a vjeruju da najmanje šestorica sada čekaju smrt.

Osuđene na smrt drže u jednoj od ćelija u podrumu zatvora koji se nalazi u djelomično razrušenoj zgradi dvorca iz 19. stoljeća u  Minsku. Tamo na njima vrše "psihološki pritisak" i često koriste "mučenje, piše u u izvještaju iz 2016. lokalne skupine za ljudska prava Viasna. Cijeli postupak je zavijen tajnom jer aktivisti i novinari vrlo rijetko dobivaju pristup osuđenicima.

Na dan pogubljenja zatvorenicima javni tužitelj kaže da je odbijena njihova molba za predsjedničkim oprostom. Zatim im povezom zastru oči i odvedu ih u posebnu sobu, tamo osuđenike prisile da kleknu i upucaju ih u glavu.
Cijela procedura traje oko dvije minute. Rodbinu pogubljenih obavijeste nakon nekoliko sedmica, pa čak i mjeseci. Nekada porodica pogubljenog sazna za smrt bližnjeg tek kada dobiju poštom kutiju s ličnim predmetima ubijenog.

Porodica nikada ne dobije tijelo pogubljenog, a mjesto na kojem se nalaze posmrtni ostaci ostaje državna tajna, iako to predstavlja očito kršenje ljudskih prava i zatvorenika i njegove porodice.

Bjelorusi su se na referendumu 1996. izjasnili protiv ukidanja smrtne kazne, i to čak 80% njih.  Gennady Yakovitsky se putem žalio na presudu i ukazivao da suđenje nije bilo pravedno, no, svejedno, je pogubljen u novembru 2016.

Mjesec dana nakon pogubljenja, njegova porodica je primila pismo s potvrdom da je kazna izvršena. Njegova kćerka Alexandra nije dobila ništa od njegovih ličnih stvari, a nije mogla vidjeti ni njegovo tijelo. Alexandra se nakon toga aktivno bavi kampanjom protiv smrtne kazne u Bjelorusiji, piše BBC.