Bagdad: Deset godina nakon Saddama

Radiosarajevo.ba
Bagdad: Deset godina nakon Saddama
/ foto: Hadi Mizban


U martu 2003. koalicija pod vodstvom SAD-a izvršila je invaziju na Irak.

Novinar Observera Peter Beaumont bio je u Iraku na početku invazije, a zatim je posjetio tu zemlju nekoliko puta poslije. Deceniju poslije pada Bagdada, on se vratio da bi pronašao izmijenjeni grad i razgovarao sa običnim Iračanima koje je upoznao prije deset godina i da vidi kako žive u zemlji nakon pada Saddama, piše Guardian.co.uk.

"Nisam se predao do 11. aprila, dva dana nakon pada Bagdada", rekao je Qaislaz Zubaidi, oficir u poraženoj armiji Saddama Husseina. "Samo nas je četvero ostalo. Radio je zašutio. Nije bilo komunikacije i niko nije tražio naređenja. Sjeli smo i odlučili da su stvari došle do kraja. Tako da smo otišli. Nsam osjećao olakšanje ili bilo šta. Osjećao sam se samo neugodno što napuštam svoj položaj. Onda sam se vratio kući u haos."

Zubaidi priča bez gorčine i govori kako je danas sretniji i kako je mrzio vrijeme provedeno u armiji. "Pod Saddamom se država miješala u sve. Nama je vladano čeličnom šakom. Nisam mogao priuštiti voće niti kupiti automobil. Sad je sve obratno, imamo slobodu i možemo kupiti šta želimo. Ali nemamo stabilnost. Političari se ponašaju groteskno. Oni se penju na ramena običnih ljudi za svoju korist i krivim ih za nestabilnost koju imamo ovdje", kaže Zubaidi.

Kontrola populacije

Peter se sjeća kako je došao u Bagdad 2003. godine i zatekao hrpe iračkih uniformi na ćoškovima ulica, a jedine iračke borce koje je vidio su bila tijela koja su lokalni stanovnici pokrili ćilimima. On kaže kako mu je trebalo deset godina da priča sa iračkim vojnikom o njegovim osjećajima.

Ovih dana Bagdad je mnogo življi. Parkovi i restorani su puni ljud i gradi se nekoliko trgovačkih centara. Možete vidjeti američka terenska i luksuzna auta. Peter je jedan dan vidio biciklistu u punoj opremi sa biciklom marke Bianchi kako se probija kroz promet. Ali u siromašnim naseljima atmosfera je još uvijek napeta. Betonski zidovi i naoružani punktovi postavljeni tokom američke okupacije još uvijek stoje. Oni još uvijek imaju funkciju kontrole populacije, ograničavajući pristup nekim naseljima koja se sa nekoliko izlaza lako mogu zatvoriti.

Iako više nema plaćenika privatnih kompanija koji pucaju u zrak da se raščisti promet i američkih vojnika kako patroliraju ulicama, američka vojna terenska vozila i dalje stoje na svakom uglu, ali sada ofarbana i sa iračkom policijom i vojskom kao posadom. Još uvijek, skoro svaki dan, postoji ubijanje povezano za korupciju i politiku, ali ne u istoj mjeri jer više nije u toku građanski rat.

Isti visoki betonski zidovi okružuju zelenu zonu, ime koje su američki zvaničnici dali centru grada, sa palačama, vladinim kućama i stranim ambasadama da bi ga razlikovali od opasnih crvenih zona napolju. Negdje su zidovi obojeni, ali i dalje imaju istu ulogu - zaštitu zgrada u unutrašnjosti od bombi koje su im namijenjene s vremena na vrijeme.

Novinar Observera je tražio ljude na koje je naišao tokom prošlih posjeta Bagdadu i nije našao nikoga bez ožiljaka prošle dekade.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije