"Ako izgube u Donbasu, Putina će svi okriviti za debakl ruske vojske"

Ruska vojska je, kako su u ponedjeljak ustvrdili dužnosnici u Kijevu, a u utorak je to potvrdio i Putinov šef diplomatije Sergej Lavrov, započela dugo najavljivanu drugu fazu svoje invazije čiji je glavni cilj osvajanje Donbasa.

Reporter njemačkog Bilda Björn Stritzel javio se iz Kramatorska, grada koji se još od ruske aneksije Krima i proglašenja tzv. Donjecke i Luganske Narodne Republike nalazi uz liniju razdvajanja ukrajinskih i proruskih separatističkih vojnika, a iz kojeg su svijet nedavno obišle uznemirujuće snimke tamošnje željezničke stanice koja je granatirana dok su se hiljade Ukrajinaca nastojali evakuisati na sigurno.

Kako piše Stritzel, u sljedećim se satima i danima očekuje da će se Kramatorsk naći pod pravom ruskom kanonadom kakva ondje dosad nije viđena. Prije invazije tamo je živjelo oko 150.000 ljudi, no dobar dio njih je pobjegao pa sve, uključujući i željezničku stanicu, trenutno nalikuje na grad duhova.

Trending

Objavljen snimak "dječije igre" u Sarajevu, komentari: "Manje pucalo u ratu"

I pored toga, ukrajinski vojnici drže snažno utvrđene položaje i Kramatorsk se smatra prvom velikom preprekom za Putinovu vojsku. "Upravo će ovuda prvi tenkovi morati proći prije sveobuhvatnog udara na ostatak istoka Ukrajine. Doživi li Putin ovdje neuspjeh, onda će se i čitav njegov rat pretvoriti u veliki fijasko", ocjenjuje Bildov novinar.

Unatoč objavi početka druge faze rata, tenkovi još nisu krenuli: ruska vojska za početak gađa iz daljine.

A rijetki preostali građani, koji odbijaju napustiti svoje domove i pored opasnosti, nastoje živjeti kakav-takav normalan život u napetom iščekivanju.

"Gotovo sam cijeli život provela ovdje", priča za Bild 65-godišnja Olga i dodaje da je ostala jer se nema ko brinuti o njenim psima. Kaže da od raketiranja željezničke stanice ne gleda vijesti jer joj je to postalo premučno.

"Godinama sam bila zaposlena u tvornici, upravljala sam kranom, ali sada sam uglavnom kući i ponekad pripazim na djecu mojih komšija. Kći mi živi u Rusiji i stalno me zivka da dođem k njoj, ali nemam namjeru otići. Ovo je slobodna zemlja i želim da takva i ostane", kaže Olga.

Ni 51-godišnja Tamila ne želi napustiti Kramatorsk. Reporteru Bilda pojašnjava da mora brinuti o svojoj majci, a tu su i njezine tri mačke...

"Prilično se dobro sjećam napada na stanicu. Radila sam kao blagajnica u neposrednoj blizini kad sam čula snažan prasak. Odmah sam otrčala tamo, zastala sam kad sam ugledala ostatke rakete. Moja kolegica je produžila dalje, vidjela je leševe, potpuno unakaženo tijelo malenog dječaka... Onesvijestila se. Sutradan je pobjegla iz grada", prisjeća se.

Napadu na stanicu svjedočio je i 38-godišnji Aleksej. S kolegom je pomagao ljudima pri ukrcaju u vozove.

"On je s njima čekao voz, sve se u jednom trenutku jako otegnulo pa je otišao pripaliti cigaretu. Baš tada je grunulo. Preživio je, ali ljudi kojima je pomagao pri ukrcaju su svi odreda poginuli", pripovijeda Aleksej.

On sam se boji, ali želi nastaviti pomagati gdje je potrebno svojim sugrađanima. Napominje da su čak i oni stanovnici Kramatorska koji su 2014. godine ulicama šetali noseći ruske zastave nakon početka invazije 24. februara promijenili stav.

"Srame se te epizode, danas smo svi zajedno", tvrdi.

Igor (32) organizira u gradskoj vijećnici prihvat ljudi koji traže sklonište.

"Na grad većinom padaju nenavođene rakete, ali od raketiranja stanice bila su još dva žešća napada. Jedan navođeni projektil pogodio je tvornički pogon pri čemu je nekoliko ljudi poginulo i ozlijeđeno", tvrdi Igor i procjenjuje da je 75 posto stanovništva napustilo Kramatorsk.

"Ostali su uglavnom stariji ljudi, koji ne žele otići ni pod koju cijenu", kaže on.

"Prije tog napada, iz grada je dnevno odlazilo 4-8 krcatih vozova, u svaki od njih ušlo bi između 1.500 i 3.000 ljudi. Na jedno sjedalo dolazile bi i po tri osobe, svi su se željeli ugurati, prisjeća se i dodaje da su manje-više svi koji su htjeli otići to i učinili.