Terorizam u Hrvatskoj raste - ali prije svega onaj verbalni

Vladina upozorenja na rastuću terorističku opasnost zacijelo svoje porijeklo imaju manje u realnome stanju stvari u tom kontekstu, a više u odvlačenju pažnje s nekih drugih problema.

Domaći terorizam u Hrvatskoj zadnjih sedmica postaje izuzetan bauk. Na tezi o njegovu porastu inzistira se ponajprije iz vrha Vlade RH, ali pritom u oko upada nedostatak uvjerljivijih konkretnih dokaza, piše DW.

Tačnije, spominju se isključivo dva slučaja: nedavno privođenje jednog maloljetnika s molotovljevim koktelom na protestnom skupu protiv vladajućeg HDZ-a, i raniji oružani napad jednoga drugog mladića protiv policije na Markovu trgu u Zagrebu.

Trending

Donald Trump obećao bizarnu stvar: Tvrdi da će doći u Kongres u odijelu za taekwondo

Šuplja priča

21.09.22. 12:39

Milanovića pitali ima li plan za nuklearni rat: "Ušli smo u NATO da nas Amerika štiti od Beograda"

Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA), međutim, svojim najnovijim očitovanjem o pripadajućoj situaciji ne potvrđuje stepen uzbune kakav zastupa državna izvršna vlast.

S druge strane, i SOA konstatira da je ekstremizam u porastu od pandemije 2020. godine koju se ujedno prepoznaje kao "izvor teorija zavjere i radikalizacije". Ipak, osim dva navedena slučaja, ni ta državna agencija ne registrira dodatne praktične terorističke aktivnosti, nego isključivo "poticanje na terorizam i nasilno rušenje ustavnih, političkih, privrednih i društvenih struktura u RH“.

Tome valja dodati kako se drastično razlikuju procjene stanja premijera Andreja Plenkovića i predsjednika RH Zorana Milanovića. Također, kad se govori o terorističkoj opasnosti, mahom se navodi ona s krajnjega desnog političkog pola.

"I dalje nemamo ni približan uvid u ono što znaju SOA i policija", rekao nam je bivši kriminalist Željko Cvrtila, danas savjetnik za sigurnost, o činjenici da javnosti nisu dostupni nikakvi podaci o protuterorističkim djelatnostima i rezultatima.

To je čudno, s obzirom na dugo trajanje vladina javnog, a uopćenog potenciranja same teme. "Stoga ne vidim pokazatelje", nastavlja on, "koji bi potvrdili tvrdnju o postojanju organiziranih terorističkih grupa. Znamo za dvije odvojene akcije pojedinaca, i to je sve. Vlada bi morala znati više od nas, ali već je vrijeme da nam se svima podastru neki opipljivi nalazi o stanju koje se spominje."

Načelno, opasnost od terorizma je svuda realna. Kao članica EU i NATO-a Hrvatska se smatra neprijateljem, mada je teško glavni cilj. Veći problem jest što i to opterećuje odnose sa susjednom Bosnom i Hercegovinom.

Zapadni Balkan zajednički protiv terorizma

"No moram napomenuti da se terorizam ne sastoji tek od počinjenih djela, nego i od poduzetih radnji u tom smjeru. Želim reći da je država već morala imati bar neke korake oko toga, za koje bi se čulo. Ali izgleda da nema. I nije dobro što nam premijer i predsjednik imaju tako različite procjene. Dobivaju jednake izvještaje, a ispada kao da im ga šalju dvije različite SOA-e. Oni bi pak obojica morali imati stručnjake koji će im pouzdano rastumačiti sve što ne mogu sami razaznati. Ovako sve djeluje kao neka šuplja priča. Ima ekstremizma, jasno, i to mnogo, ali verbalnog. To nije terorizam, pa ni SOA ne tvrdi da jest“, kaže Cvrtila.

Nažalost po izvršnu vlast u Hrvatskoj, otprilike jednako razmišljaju i drugi domaći eksperti te komentatori, a pogotovo opozicijski protagonisti na stranačko-političkoj sceni. Slično zaključuje Boško Picula, drugi naš sagovornik, inače docent na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka gdje se među ostalim bavi nacionalnom sigurnošću.

Ipak, on upozorava da se mogućnost terorističkog djelovanja ne bi smjela uzimati olako, čak ni u relativno veoma sigurnim zemljama: "Tim više što smo u novije vrijeme iskusili niz ozbiljnih opasnosti druge vrste s kojima ranije nismo imali posla. A nakon rata smo se bili navikli na određenu stabilnost."

Kokteli, ali i boce

"Pojedinci skloni terorizmu, tzv. vukovi samotnjaci, bez dvojbe jesu problem. Ali naša dva primjera su potvrdila suprotno, jer su izuzetak i očita rijetkost. Hrvatska je i dalje natprosječno sigurna zemlja. Verbalno teroriziranje je veći problem, ono uostalom izaziva tenziju i potiče neke pojedince na akciju" smatra Picula.

On napominje kako odgovornost za napetost snosi sama državna vlast, pa nipošto ne bi smjela potpasti u stanje gdje preuveličava realnu prijetnju.

"Jasno mi je da im nije bilo ugodno vidjeti molotovljev koktel. No srećom nije zapaljen, kao što nisu bile ni one plinske boce iza kojih su oni stajali prije sedam godina u Savskoj ulici", drži Picula.

"Sigurnost nam je kudikamo više ugrožena", dodaje ovaj politolog, "u kontekstu ekonomskom, energetskom, socijalnom, institucionalnom. Političarima na vlasti bi bilo bolje, pa i svima nama, da se više zaokupe time negoli ovom temom koja ipak nema tako jaku osnovu kao što se njima čini."

No bez temelja zacijelo nije ni pretpostavka da se upravo zbog toga daje povišeni značaj navodnome rastućem terorizmu. Možda to služi primarno odvlačenju pažnje s gorućih egzistencijalnih problema većine ljudi u RH. A i to bi predstavljalo opasnu manipulaciju, te svakako veću opasnost nego što je ona teroristička u Hrvatskoj danas.