Splitski reporter svjedočio scenama užasa: "Tako je i moj otac poginuo..."

"Dvadeset i pet godina bavim se televizijskim novinarstvom, nekoliko godina manje od toga uključujem se u emisiju 'Dobro jutro, Hrvatska' i moram priznati da mi je jutrošnje uključenje bilo jedno od najtežih", započeo je svoju priču reporter HRT-a Šime Kovačević.

Name, malo prije nego što se u utorak uživo uključio u program, na križanju ulica Mažuranićevo šetalište i ulice Slobode, odmah pokraj splitske zgrade HRT-a, došlo je do sudara dvaju kombi vozila u kojem je jedna osoba poginula.

"Iza mojih leđa na tek 15 metara udaljenosti ležao je mrtav čovjek pokriven plahtom. I kad vidite tu sliku kako se ne upitati što je život, koliko je on krhak... Ko je taj čovjek, kamo je išao, ko je ostao iza njega? Kako je toj porodici kad ih sad nazovu da im kažu da ga više nema i u svemu tome ostati pribran, odraditi svoj posao.

Trending

Sead Turčalo: 'Kako Rusija podstiče poricanje genocida u Srebrenici i balkansku nestabilnost'

Upravo u to vrijeme trebao sam se zajedno s kolegom snimateljem Zdravkom Rušinovićem i tonskim tehničarem Borisom Pleštinom uključiti rano ujutro sa servisnim informacijama iz Splita i baš kad smo krenuli na zadatak ispred našeg TV centra dogodila se ta prometna nesreća. Jedva sam odradio uključenje jer trenutak prije toga vidjeli smo kako se jedan život ugasio. Nismo se imali gdje pomaknuti jer ulica je jednosmjerna i zatvorena, a zapravo trebalo je reći građanima da je to u tom trenutku vijest, da se mole da zaobilaze križanja Ulice slobode i Mažuranićevog šetališta. U cijelom tom nekako nadrealnom trenutku, jer trebalo je vremena da shvatimo što se događa, stižu Hitna pomoć, vatrogasci i policija.

Došli su tako brzo da smo imali osjećaj da su bili tu iza ugla, a ono što me posebno radovalo jest to da su ljudi stali sa strane sa svojim automobilima i izašli pomoći unesrećenima. Svi pričamo kako smo se otuđili, ali nije istina", ističe Šime.

Dodatno ga je potreslo i to što je na isti način izgubio voljenog oca.

"Moj je tata poginuo u automobilskoj nesreći prije 20 godina, također ujutro oko šest sati kad je išao na posao. Imao je infarkt i ostao mrtav na licu mjesta. Čitavo sam uključenje razmišljao samo o tome kako će sad policija morati nekome javiti da mu je umro voljeni član porodice", isto kao što su mojoj familiji javili za tatu.