Carinik Branislav Čalić u karijeri otkrio 500 kg droge i 100 kg zlata

Za to vrijeme osujetio je mnoge krijumčare i stao na put mnogima koji su iz Srbije ili u nju pokušali da iznesu ili unesu nedozvoljenu robu. U svojoj karijeri Čalić je otkrio oko 500 kilograma droge, 100 kilograma zlata, a i jedna od najvećih evropskih zapljena novca njegova je zasluga. Riječ je o 3.150.000 eura koje je otkrio u jesen 2004. i koje su se direktno slile u budžet Srbije. 

Kako Čalić kaže za srbijanski Blic, parola "rad i samo rad" je ključ uspjeha. On objašnjava da je carinski posao težak i često prljav, jer pravom cariniku nije teško da provjeri sumnje i tako što će da legne ispod automobila, pa i da ga rasklopi na dijelove ako treba...

Dok se njegove kolege danas oslanjaju na moderne uređaje pri pronalasku švercovane robe, Čalić se oslanja na iskustvo.

"Tačno je da kuckam po vozilu jer tako prepoznajem zvuk šupljina i znam da li su prazne ili, što bismo mi rekli, 'nafilovane'. Šetam oko vozila jer posmatram stranice, gredice, pragove, podove i krovove - analiziram da li mi nešto vizuelno ili zvukom privlači pažnju. Nema tu čarobnog štapića ni velike tajne. Morate da budete radoznali i vrijedni. To nije posao za onoga ko neće da isprlja ruke. Podrazumijeva se i da ste spremni da preuzmete rizik da se zamjerite ozbiljnim kriminalcima, pa i da se izložite zarazama koje vrebaju u direktnom kontaktu s ogromnim brojem putnika i njihovim stvarima", otkriva metode Čalić.

Ovaj carinik 2004. oborio je rekord u visini zapljene švercovanih deviza. Upravo te godine otkrio je više od tri miliona eura sakrivenih u BMW-u njemačkih tablica. Ovo otkriće bilo je te godine najveći evropski i drugi svjetski rezultat u zapljenama novca.

U pokušaju da prenesu novac uhvaćena su dva bugarska državljanina, koji su pristali da za nadoknadu od 10.000 eura auto pun "prljavog" novca prevezu do Bugarske. Nisu imali sreće jer ih je u tome osujetio baš Čalić.

"Nisu bili nervozni, naprotiv, bili su potpuno hladni i rezervisani i ništa nisam naslutio iz njihovog ponašanja. Međutim, dobar sam poznavalac svih tipova vozila i čim se otvore vrata, fokusiram se na odstupanja. Odmah vidim da li je auto viši ili niži nego što bi trebalo da bude, da li je koja stranica deblja, a plafon više spušten", otkriva Čalić za Blic, i dodaje da mu u poslu pomaže činjenica da govori jezike koji se na prelazu Gradina traže - turski i bugarski ne predstavljaju za njega prepreku. Savladao ih je bez kurseva i nastave, samo na sluh i dobru volju...

"Ako ste švercer, ne d'o vam bog da naiđete na Čalića. On je njihova noćna mora", zaključuju kolege.

"Ne razmišljam puno o opasnostima koje vrijebaju, a ima svakakvih putnika, moje je pravilo da se prema putniku ophodim s poštovanjem, ali da istovremeno sve mora biti po propisima. I tako se jednom na prijelazu pojavio putnik koji naizgled nije imao ništa, međutim neki unutrašnji osećaj koji ne mogu ni sam da objasnim nije mi dao mira. Detaljno sam sve pregledao i ništa... Pogledam, kad u torbi s hranom primijetim termos. Znam, termos ima šupljinu i sine mi da ga odvrnem odozdo. Prilično riskantan potez, posebno kad se iz termosa puši vrela kafa... Držim ga čvrsto i uspravno, odvrnem dno i imam šta da vidim - oko unutrašnjeg umetka poput izolacije obmotani su svežnjevi novčanica, ukupno 120.000 eura. Kada sam ih otkrio, učinilo mi se da je i putnik bio zadivljen i da bi mi najradije i sam čestitao...", sjeća se Čalić.

Pored najvišeg priznanja Uprave carina - plakete za časno obavljanje dužnosti sa zlatnim vijencem, Čalić je dobio čak dva priznanja Svjetske carinske organizacije.