Mračne tajne u doba korone: Priče o tome kako se COVID širi zbog laži

Svima nam je dosta pandemije koronavirusa, životnih pravila po "novom normalnom", no očito ih se baš i ne pridržavamo jer iz dana u dan imamo sve veći broj zaraženih. 

Naime, kako upozoravaju eksperti, virus se sada širi lepezasto: jedan kontakt dovede do izuzetno velikog broja oboljelih, što većina sektora zdravstva neće moći podnijeti. I u tom pokušaju sprječavanja širenja zaraze u galopirajućem ritmu, epidemiolozi daju sve od sebe da dođu do izvora zaraze, otkriju žarišta, istraže i "detektiraju" sve kontakte osoba pozitivnih na koronu.

Mukotrpan je to i iscrpljujući posao, epidemiologa je malo, a zaraženih svakim danom sve više. Jer, ne bore se epidemiolozi samo s virusom, vode oni još jednu suludu i nepotrebnu bitku!

Kako piše Slobodna Dalmacija, "Hrvati ne bi bili Hrvati, snalažljiv narod uvijek spreman na zaobilaženje pravila, da i u ovoj bolesti, koja je stopirala cijeli svijet, ne uvedu neka svoja pravila: Jedno od njih je – skrivanje kontakata!". Mi ćemo dodati da se isto dešava i u Bosni i Hercegovini, a vjerujemo i u drugim zemljama diljem svijeta.

I tako građani na pitanja epidemiologa s kim su sve bili u kontaktu 48 sati prije nego što su osjetili simptome infekcije COVID-a 19, budući da su upravo u tom razdoblju, iako još nemaju znakove bolesti, najopasniji za širenje virusa na svoje kontakte – oboljela, odnosno pozitivna osoba počne muljati, kalkulirati, zamuckivati... Već su im, manje-više, svi prijatelji, kolege, rodbina čuli da su pozitivni te su ih zvali i molili da ih se – ne prijavi kao kontakt!

Posljedice tih, po njihovu mišljenju sitnih i bezazlenih laži (pa tko će sada 14 dana u samoizolaciju, a nema simptoma bolesti), nažalost je svakodnevni eksplozivni rast novootkrivenih, sve veći broj hospitaliziranih, ali i drastičan porast broja onih kojima je potreban respirator, kao i onih koji više nisu s nama...

Evo primjera kako to izgleda u praksi.

Primjer prvi

Tri bračna para organizirala su jedno subotnje poslijepodne druženje na selu, uz roštilj. Svi su svjesni opasnosti boravka u zatvorenom prostoru pa su cijelo vrijeme bili vani, na propisanoj udaljenosti jedan od drugog. Barem tako tvrdi pozitivna osoba, osoba A, koju je u utorak ujutro anketirao epidemiolog. Riječ je o osobi koja je četiri dana prije druženja bila na službenom putu izvan Hrvatske, gdje se najvjerojatnije zarazila. Na upit epidemiologa tko je sve bio na tom druženju, oboljela osoba navodi sebe, svojeg supruga, osobu B, prijateljicu, osobu C, i njezina supruga, osobu D, te još jednu prijateljicu, osobu E, koja je bila bez partnera.

Epidemiolog određuje mjere izolacije, za oboljelu osobu 10 dana i samoizolaciju od 14 dana za sve ostale. Međutim, osoba E, koja je bila sama, uporno tvrdi kako nema potrebe da ona ide u samoizolaciju jer je druženje bilo na otvorenom i cijelo je vrijeme bila udaljena više od dva metra od oboljele prijateljice, pa ne vidi razloga zašto bi bila izolirana. Po epidemiološkim kriterijima zbilja i nema osnove za njezino zatvaranje, međutim, s obzirom na to da ta osoba radi u jednoj privatnoj poliklinici i dolazi u kontakt s jako puno ljudi, epidemiolog joj predlaže da ostane kod kuće šest-sedam dana i da se nakon toga testira. To je osoba E prihvatila, svjesna kako ipak postoji rizik da je "pokupila" virus.

Prošlo je pet dana od druženja i isti epidemiolog dobiva poziv iz škole da je jedan učenik jučer bio u razredu "prehlađen", no oni danas saznaju da su i majka i otac tog djeteta – pozitivni!

Pitaju što trebaju učiniti. S obzirom na to da se radi o trećem razredu osnovne škole, gdje djeca ne nose maske, epidemiolog odmah savjetuje da djeca ne dolaze u školu dok se dijete ne testira, pa "prehlađeno" dijete odmah, istog dana upućuje na testiranje. Epidemiolog je navečer dobio rezultat da je dijete pozitivno i javlja ravnateljici škole da djeca moraju u samoizolaciju 14 dana.

Nakon dva-tri dana već je troje djece iz razreda razvilo simptome. Kako epidemiolog nastavlja dalje utvrđivati kontakte oboljelih, zove roditelje djeteta da utvrdi kontakte unutar obitelji i začudi se jer se javila majka, upravo osoba s druženja, osoba E, koja je tvrdila kako nema šanse da se mogla zaraziti jer je poštovala sve mjere i s kojom je dogovor bio da ostane kod kuće te da se testira nakon šest dana. Ona je ipak razvila simptome dan prije nego što se trebala testirati, ali i suprug je razvio simptome, i to tri dana prije nje...

No tek tada se otkriva kako je na druženju na selu bio i suprug, osoba F, ali s obzirom na "važan posao" koji on obavlja u jednoj privatnoj firmi, a i zbog straha da ne ostane bez posla, cijelo društvo dogovorilo se kako će njega – zatajiti! Osoba F je tako, ispod "radara" epidemiologa, nastavila uredno odlaziti na posao, njihovo dijete u školu, starija sestra na fakultet, a majka je ostala kod kuće čekati da prođe šest dana i da se testira. Uvjerena kako se nisu mogli zaraziti ni ona ni suprug, u kući se nisu poštovale mjere samoizolacije i cijela je obitelj na kraju bila pozitivna.

Rezultat situacije je da je u samoizolaciju otišao cijeli razred "trećaša", u kojem je odmah troje djece pokazalo simptome, pa kolege s posla gospodina kojeg su zatajili, famozne osobe F, kao i kolege starije sestre s fakulteta (cijela seminarska grupa budući da su studenti nakon seminara otišli na piće). Pitanje je koliko bi pacijenata i osoblja privatne klinike bilo zaraženo da je kojim slučajem i gospođa, osoba E, otišla na svoj posao, uvjerena da se ona nije mogla zaraziti na druženju uz roštilj.

Sve navedene osobe, kako vidimo, ne vode brigu ni o svojem, a ni o tuđem zdravlju. Nije ih briga ako "padne" zdravstveni sustav zbog preopterećenosti, nije ih briga koliko će ljudi virus usmrtiti, nije ih briga koliko će ljudi zaraziti svojom "sitnom" laži... Bez obzira na to koji je razlog nekoga naveo da zataji kontakte, rezultat je toga, kao i nepoštovanje ostalih propisanih mjera, isti, a to je sve veći broj oboljelih koji nezaustavljivo ide k eksponencijalnom rastu i sve izvjesnije vodi novom lockdownu, a koji svi želimo izbjeći!

Primjer drugi

Djelatnik građevinske tvrtke, inače iz BiH, na privremenom radu u Hrvatskoj, pozitivan je i epidemiolog istražuje gdje je dobio virus i koga je mogao zaraziti. Čovjek, osoba A, iznosi detalje o svojem kretanju, navodi kako stanuje u unajmljenoj kući s dvadesetak drugih radnika, ima cimera u sobi, jedino se s njim druži, a s ostalima samo dok putuju na gradilište u kombiju. Naravno, bez zaštitnih maski!

Epidemiolog traži kontakt cimera te upravitelja gradilišta od osobe A koja mu treba dostaviti kontakte, no on se više ne javlja. Kad napokon epidemiolog ponovno stupi u kontakt s osobom A, ona negira cimera u sobi, kao, ipak je sam u sobi, zabunio se... Na pitanje na kojoj se adresi točno nalazi, odgovara kako je on sada u BiH, jer čim je saznao da je pozitivan, sjeo je u auto i prešao granicu. Znao je da granicu neće moći prijeći nakon što ga epidemiolog nazove i registrira, stoga je odlučio sjesti u auto i odvesti se kući, ne razmišljajući kako time ugrožava i svoju obitelj...

Isto ponavlja i upravitelj gradilišta, osoba B, navodeći kako su zaštitne maske u kombiju obvezne, kako nema kontakata među radnicima i slično.

Obje osobe lažu – osoba A jer ga je strah da će izgubiti posao jer se zarazio i ne smije "uvlačiti" firmu u bilo kakve probleme, dok osoba B laže kako bi mu djelatnici ostali raditi na gradilištu, ne mareći što tim činom ugrožava i njihovo zdravlje, a i njihovih obitelji, i što su svi oni – iako nemaju simptome – potencijalni širitelji virusa u populaciji.