Misterija duga 13 godina: Đorđe je krenuo sa majkom u baštu. Vratila se sama, našli su samo lobanju
Đorđe Andrejić (13) nestao je prije tačno 13 godina na današnji dan. Slučaj ovog dječaka iz sela Majilovac kod Velikog Gradišta, koji bi danas imao 26 godina, i dalje je jedna od najvećih misterija koja je počela navedenog dana 2010. godine kada je dečak sa majkom Marinom krenuo u baštu.
Ona se poslije dva dana krvava vratila sama u selo, bez sina Đorđa.
Zbog navodne smrti sina, Marina je dva puta osuđena na 20 godina. U pritvoru je provela 703 dana. Međutim, Apelacioni sud ju je oslobodio krivice zbog nedostatka dokaza, a ona je potom tužila je državu i dobila milionsku odštetu za vrijeme provedeno u pritvoru. Srbiju je tužila i u Strazburu.
Trik za čišćenje kuhinje koji mijenja život: Evo kako se bez ribanja riješiti mrlja
Podsjetimo, on je navodno tog kobnog dana krenuo sa mamom u baštu, a prema navodima iz optužnice koja je kasnije podignuta protiv majke dječaka, koja je zapravo i jedini svjedok, ona i sin su se na putu u baštu izgubili. Koračajući tako kroz šumu, majka je navodno motikom povrijedila nogu, a ranu je previla dječakovom majicom. Ali, klompe su joj smetale.
Zato ih je izula i ostavila i tako sa sinom nastavila još stotinjak metara.
Slučaj nestalog dječaka (2) sve misteriozniji: Kako je mali Emile "izgubljen iz vida" u Alpama?
Kako se dalje navodi u optužnici, on se plašio da ide putem koji je zahtijevala jer je počeo da pada mrak, te ga je udarila drvenim dijelom motike, nakon čega je on prvo pokleknuo, a zatim i pao na zemlju. Marina ga je kratko nosila, ali pošto je vidjela da ne diše, poslije nekoliko metara ga je spustila na zemlju, prekrila lišćem i granjem i ostavila.
Poslije dva dana je krenula iz šume, i kada je stigla kući, prvo nije priznala suprugu šta se desilo. Istražnim organima je potom priznala zločin i rekla da je to izjavila zbog pritiska, odnosno, prema njenim rečima, batinama policajaca.
Oprana lobanja pronađena nakon tri mjeseca
Lobanja pronađena je kraj puta tri mjeseca od tragedije, a pronašli su je lovci i to u blizini mjesta koje je pokazala Marina, koje je značajno udaljeno od njive na koju su ona i sin krenuli 22. jula.
Potresna ispovijest majke nestale Marijane: 'Vjerujem da je moja kćerka još živa'
U obrazloženju oslobađajuće presude Apelacionog suda kojom je jula 2012. pravosnažno oslobodio njegovu majku Marinu optužbi da ga je ubila, navodi se da je lobanja naknadno donesena i tu ostavljena. Lobanja je pronađena kada je ona već bila u zatvoru i to bez ostalih dijelova tijela.
"Sama činjenica da je policija organizovala svakodnevne potrage na terenu s velikim brojem ljudi i da leš pokojnog Đorđa nije pronađen, a da je nakon više od tri mjeseca pronađena samo njegova lobanja, također ne ide u prilog činjenici da je prvobitno priznanje okrivljene istinito, jer da je okrivljena ostavila tijelo svog pokojnog sina Đorđa na način kako je to objasnila u svom prvobitnom priznanju, sasvim je sigurno da bi ono bilo pronađeno", navodi sud.
Lobanja je prvo odnijeta na Biološki fakultet u Beogradu i DNK analizom najprije je utvrđeno da je pripadala nestalom dječaku. Međutim, uslijedio je šok kada je druga grupa vještaka ustanovila da je lobanja bila oprana u izbjeljivaču, što se radi kad se želi uništenje DNK. Marinin branilac je zato zatražio da se zubi lobanje uporede sa Đorđevim zubnim kartonom, ali sud to nije dozvolio.
Misterija smrti mladog poštara u Crnoj Gori: Gdje je nestalo 13 hiljada eura?
Marina, ali i jedan broj mještana Majilovca, strahuju da je Đorđe zapravo bio otet, pa odveden u Italiju, gdje je ubijen, a njegovi organi prodati na crnom tržištu za transplantacije.
"Ni kokošku ne bih mogla da zakoljem, a kamoli da ubijem dijete"
"Godinama sam govorila da nisam ubila svog sina. I dan danas me nazivaju ubicom djeteta. Pa, ja ljudi ne mogu ni kokošku da zakoljem, a kamoli da ubijem željeno dijete... Težak je bio život u neimaštini i sa mužem koji je pio, ali ja sam se borila za djecu. Njih dvoje su mi sve u životu... Prije nego što umrem voljela bih samo da vidim i zagrlim Đorđa. Ja ga nisam ubila. Ne bih brata i sestru nikada razdvojila, molim Boga da zaglim Đorđa. Da vidim kako mu se raduje sestra i da nastavimo život dalje. Ne znam da li je živ ili mrtav. Samo mi nije jasno kako je moguće da toliko dijete nestane? Ništa nije nađeno od njega...", rekla je u svojoj ispovijesti za Telegraf.rs.
Ona je do detalja opisala kako se dogodio slučaj.
U Portugalu počela nova potraga za Madeleine McCann: Zatvoreno područje umjetnog jezera
"U jednom trenutku motika mi je pala na nogu i posjekla je. Nisam mogla da koračam. Tada sam samo razmišljala kako sinu da pomognem da ode kući. Rekla sam mu: "Sine Đorđe, kad vidiš nekoga pritrči mu i reci mu ko si, ko su ti roditelji i gdje živiš. Ja ću čekati ovdje da neko dođe po mene". U jednom trenutku čula sam ga kako mi je rekao:"Mama, vidim put". Više ga ni čula ni vidjela nisam. Kući sam došla tri dana kasnije. Međutim, njega nije bilo. Od tog dana, pa do danas ja nosim etiketu - ubica djeteta. Ljudi me vređaju, nazivaju pogrdnim imenima. Uzalud se pravdam, osuđena sam bez kazne...- ispričala je Marina.
Koračala je, kako sama kaže, uz pomoć proklete motike.
"Nisam bila gladna, ali bez vode je bilo teško. Snalazila sam se kako sam znala i umjela. Bolovi su bili jaki, a vrućina velika. Bilo mi je čudno da nikoga na njivama nisam srela. Ni tokom dana ni noći. Tri dana sam tražila put do kuće", kaže Marina.
Kada se vratila kući sina nije bilo...
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
