Milorad Popović: Vučić i Porfirije hoće građanski rat u Crnoj Gori!

Augusta 2020. tri opozicione koalicije – “Za evropsku Crnu Goru”, “Mir je naša nacija” i “Crno na bijelo” – uspjele su da sa vlasti skinu Demokratsku partiju socijalista i njene tradicionalne koalicione partnere u Crnoj Gori.

Uprkos obećanjima da će napraviti bolje društvo i eliminisati podjele, godinu za nama obilježila su klerofašistička orgijanja pristalica i glasača nove vlasti, koja su bila prevashodno usmjerena protiv Crnogoraca i manjinskih naroda. Pored toga, tokom smjena „po dubini“ i „po širini“, u državnim institucijama sprovedeno je svojevrsno „etničko čišćenje“: posao je izgubilo više od 12.000 Crnogoraca i ostalih nesrba, piše Gradski portal.

U međuvremenu, sve građane koji su se suprotstavili opisanom državnom teroru, direktor crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), Dejan Vukšić, u zvaničnim dokumentima Agencije zaveo je pod stavkom „nasilni ekstremisti“, tvrdi podgorička Pobjeda.

Trending

Vrhovni sud FBiH zabranio direktoru Aerodroma Sarajevo Saninu Rameziću obavljanje dužnosti

„U Crnoj Gori sprovedena je klerofašistička revolucija; produženi državni udar iz 2016., ali drugim sredstvima“, kaže za Avangardu crnogorski pisac Milorad Popović.

“Riječ je o dovršavanju hegemonističkog projekta kulturnog i nacionalnog preobražaja Crne Gore od građanske i prozapadne zemlje u jednonacionalnu antizapadnu srpsku državu. Već pet-šest godina, taj je projekat operativno u pripremi: od 2015., kada je Demokratski front (DF) započeo nasilne demonstracije protiv tadašnje vlasti, do pokušaja državnog udara 2016. i tzv. protesnih litija u organizaciji Crkve Srbije (SPC) početkom 2020. godine. Uz veliku pomoć Beograda i Moskve, litije su uspjele da smijene vlast na čelu sa Demokratskom partijom socijalista (DPS) Mila Đukanovića, što je predstavljalo uvod u revolucionarne promjene u sferi državne ideologije i samog karaktera dotadašnjeg građanskog društva. Sastav Vlade Zdravka Krivokapića i način na koji je ona izabrana – a izabrana je u Manastiru Ostrog – dokazuje da je nova vlast postavljena kako bi obavila sasvim konkretne zadatke.”

Upitao o kakvim zadacima je riječ, Popović tvrdi:

"U prvoj fazi, promijenjen je državni, društveni i ideološki okvir stvoren 2006.; u narednoj, pripremio bi se teren za pripajanje Crne Gore Srbiji. U tu svrhu, nedugo nakon formiranja Skupštine i Vlade, za predsjednika parlamentarnog Odbora za bezbjednost i odbranu izabran je čovjek koji je prvostepeno osuđen za pokušaj državnog terorizma 2016; za ministarku kulture, obrazovanja, nauke i sporta – četiri resora u jednom! – postavljen je vjerski i nacionalni ekstremista, inače državljanka BiH rođena u Trebinju, koja je tek nedavno dobila crnogorsko državljanstvo. To lice kaže da su Crnogorci stvoreni „etničkim inženjeringom“.

I ostale Vladine resore pokrivaju kadrovi Crkve Srbije. Najzad, mjesto potpredsjednika Vlade i koordinatora svih službi bezbijednosti dobio je Dritan Abazović, etnički Albanac i politički velikosrbin, kojim očito upravljaju inostrani politički i obavještajni centri".

Novinar ga je podsjetio da je kazao kako je Crna Gora danas politički i bezbjednosno nestabilnija od Kosova i BiH. Zanimljivo, ni jedna ni druga zemlja nisu članice NATO, Crna Gora jeste. Kako to?

"Na nasilničke i autoritarne režime zemlje liberalne demokratije često reaguju sporo i neefikasno. Marionete Aleksandra Vučića u Crnoj Gori u početku su imale izvjesnu podršku Zapada, što govori u prilog tromosti i komplikovanom mehanizmu reagovanja zapadnih struktura. Velika je sreća to što je Crna Gora danas dio NATO, bez obzira na to što je, i ideološki i politički, crnogorska vladajuća struktura najbliža Putinu, Žirinovskom ili Vojislavu Šešelju", pojašnjava Popović.

Naglasio je i:

"Vučić i Porfirije hoće građanski rat u Crnoj Gori. Ako se to zaista dogodi, njih dvojica će, prije svih, biti odgovorni za krvoproliće. Stoljećima je Cerinjski manastir bio ne samo duhovno, nego i svetovno sjedište Crne Gore, dokaz njenog državnog, nacionalnog i kulturnog trajanja. Cetinje neće dozvoliti poniženje koje pripremaju Beograd i kvislinška klerofašistička vlast u Crnoj Gori.

Za nas koji smo opozicija klerofašistima na vlasti, crnogorsko članstvo u NATO garancija je da se ovdje ipak ne smiju vršiti masovne fizičke likvidacije, hapšenja i sve ono što se u Crnoj Gori događalo za vrijeme „bijelog terora“ dvadesetih godina prošlog stoljeća ili u Evropi tridesetih godina minulog vijeka. Zato tražimo pomoć".

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.