Ispovijest radnika iz Srbije koji rade u Hrvatskoj: Kakve su plaće, smještaj...

Zbog nedostatka radne snage u Hrvatskoj, ove godine se na Jadranu zaposlilo dosta sezonaca iz susjedne Srbije, a Vlada Republike Hrvatske je, suočavajući se s pritiskom hotelijera i ugostitelja koji su očajnički trebali radnike, popustila pod pritiskom istih te tokom ljeta dodatno povećala kvote za uvoz radne snage, piše portal Index.hr.

Index je razgovarao s nekoliko sezonaca iz Srbije koji su nam otkrili sve o uvjetima rada u Hrvatskoj. Upitani su da li su doživjeli ikakve neugodnosti zbog svog porijekla, budući da su se, na žalost, ovog ljeta dogodili razni incidenti te napadi na pripadnike srpske nacionalnosti.

Nemanja Kostić 26-godišnji je kuhar iz Beograda. Već drugu godinu zaredom je došao odraditi sezonu u Hrvatskoj. Zaposlio se u poznatom restoranu Boškinac u Novalji na otoku Pagu. Zadovoljan je, ali nije siguran hoće li se vratiti i sljedeću sezonu.

"Ako bih se vratio, siguran sam da bih opet došao u Boškinac"

"Imam neke planove za iduću godinu pa nisam siguran hoću li se vratiti, no ako bih se vratio, siguran sam da bih opet došao u Boškinac jer mi je ovdje stvarno dobro", rekao nam je Nemanja, koji je u ovom paškom restoranu počeo raditi 27. aprila i ostaje do 1. oktobra.

Kaže kako je u istom restoranu radio i prošle godine i baš zato što mu je bilo dobro se opet vratio. Nikad, kaže, u Hrvatskoj nije doživio nijednu neugodnost.

"Lani sam isto radio i odlučio se vratiti jer mi se sve ovdje svidjelo, od prijatnog osoblja, ljudi, a i klijentela je izuzetno dobra. Gosti ovdje znaju cijeniti rad, tako da sam opet ovdje i zadovoljan sam jednako tako i stavom i pravilima ove kuće", rekao nam je Nemanja.

Na pitanje što pod time misli kad govori o stavu kuće (op.a.restorana Boškinac), dodaje kako mu posebno odgovara prijateljsko okruženje, a na poslu nema nikakvih tenzija.

"Nisam doživio nikakvo neugodno iskustvo, nije pala nijedna uvreda niti bezobrazna riječ. I kad dobro radiš posao, nema ti ko što reći. Posebno mi je drago jer sam tu stvorio nova prijateljstva s ljudima iz Zagreba. Jako smo si dobri", rekao nam je Nemanja.

Kaže kako mu je osiguran besplatni smještaj i hrana, a plaćom je, veli, izuzetno zadovoljan.

"Smješten sam u Novalji, imam i vozača koji nas vraća s posla, dolazi po nas. Imamo sve dobre uvjete za rad, a plaćom sam prezadovoljan. Lani sam bio 3 i pol mjeseca, a sad ostajem malo više od pet mjeseci", ispričao nam je Nemanja.

Razgovarali su i s 21-godišnjom Katarinom Tomić iz Bora, grada na istoku Srbije. Ona radi u Vodicama skoro godinu dana. Došla je ondje prošle godine na ljetovanje i potom čula da je hotel Olympia raspisao konkurs i da traži konobaricu. Prijavila se na natječaj i dobila posao.

"Radim od devetog mjeseca prošle godine, trenutno sam na godišnjem nakon kojeg se opet vraćam u hotel Olympia", rekla nam je.

Kaže kako joj je to prvo radno iskustvo izvan Srbije i da je prezadovoljna.

"Iskreno, predobro mi je u Vodicama. Ekipa s kojom radim je mlada, svi imamo nekog iskustva u turizmu i ugostiteljstvu jer smo svi završili te strukovne škole. Puno si pomažemo, a posao je prije svega jako interesantan i može se puno toga naučiti", ispričala nam je Katarina.

Što se tiče uvjeta rada, plaća je, navodi, dovoljna za njene potrebe. Iako ima pravo na smještaj koji hotel osigurava radnicima, ona i njen kolega su odlučili iznajmiti stan koji sami plaćaju.

"Hotel ima svoj smještaj za radnike koji dolaze na sezonu i taj smještaj je dobar. Kad sam počela raditi, bila sam u njemu, ali htjeli smo se odvojiti od hotela i onda smo odlučili iznajmiti stan da imamo više privatnosti. Ono što mi dosta znači je to da nam hotel dosta toga pruža i sve što nam je potrebno nam omoguće. Tamo imamo besplatnu hranu, uz to imamo redovite stimulacije za dobro odrađen posao, imamo i božićnice i uskrsnice, a zimi nam hotel omogućava razne kurseve kako bismo poboljšali rad i komunikaciju s gostima", rekla nam je Katarina.

Pitali smo je kako to da se odlučila doći raditi u Hrvatsku i je li doživjela ikakve neugodnosti.

"Ne, nisam doživjela nikakve neugodnosti, čak smo negdje i bolje prihvaćeni nego kod nas u Boru. A odlučila sam doći, kao što sam rekla, sasvim slučajno. Bila sam tu na ljetovanju, čula za konkurs i prijavila se. Budući da se bavim hotelijerstvom i time se planiram i dalje baviti, vidjela sam priliku za dobrim iskustvom, a i kao što sam navela, ovaj hotel nam stvarno daje puno mogućnosti, a i može se puno više zaraditi i uštedjeti nego u Srbiji", rekla nam je Katarina.

Marija Petrović, pomoćna kuharica u restoranu Sedma peka u Milni, rođena je 1994. godine u Kninu. Već sljedeće godine s porodicom se seli u Srbiju, tačnije u Kragujevac. Od lani je na Braču, u Milni se i udala za Kragujevčanina, građevinskog radnika. Ostat će tu sve dok ima posla.

"Prošle godine sam prvi put sezonski radila u Hrvatskoj i sve je ok na Braču. Ne može se osjetiti ko je ko, što je što, svi smo mi ovdje ljudi od krvi i mesa. Nikad me nitko nije pitao koje sam vjere i te stvari. U ovih godinu dana, od kada živim tu, pričam čisto srpski jezik i nikada nisam imala problema. I draže mi je tu s domaćim stanovništvom, domaćim ljudima, nego u inostranstvu, u Njemačkoj ili negdje pod tuđim krovom", govori Marija.

Na Brač je stigla slučajno. Sestra joj se odlučila vratiti u Knin, dok je ona radila u Sloveniji.

"Onda sam došla ovamo srediti neke papire i nisam više htjela u Sloveniju, nego sam se odlučila ostati, a posao u Milni sam našla preko oglasa na internetu. Mislim da je rat davna prošlost, trebamo ići naprijed", napominje Marija i apelira: "Širite ljubav, a ne mržnju."

Igor Kekerić, konobar iz Kraljeva, rođen je 1986. godine. U Hrvatsku je prvi put stigao prije tri i pol mjeseca na sezonski rad u supetarski kafić Sweet life. Ostaje do kraja ovog mjeseca, a posao je našao preko majke, također sezonske radnice na Braču. Njoj je, pak, u potrazi za radnim mjestom pomogla prijateljica iz Kraljeva, koja je porijeklom iz Splita. Igorovi dojmovi su odlični:

"Sve je normalno. Da je lako, nije lako, bilo je i vruće mnogo, bilo je i posla, radilo se, ali generalno je okej. Ljudi su okej ovdje, ja osobno nisam imao nikakvih problema, a i radim u lokalu u koji svraćaju lokalci, ljudi koji tu žive preko cijele godine. Upoznao sam dosta ljudi, ostvario kontakte, neka nova prijateljstva", priča Igor na tečnoj ekavici, a mi ga pitamo je li ga itko upozorio da pazi kako govori:

"Nije. Imao sam neki uvid u stanje. Svuda je isto, budala svuda ima, ne treba provocirati ni tu ni tamo. Normalno pričam, razumijemo se, naučio sam i dosta dalmatinskih riječi, znam da je kušin jastuk, takujin novčanik, bokun malo..."

A jesu li ga prijatelji nagovarali da odustane od dolaska u Hrvatsku i, naročito, Dalmaciju?

"Bilo je malo - pazi se, Split, Torcida, navijači, sve to što se vrti po novinama i televiziji, ali stvarno nisam imao nikakav problem, a koliko znam, ni mama", kaže Igor, pa nas informira kako je, po dogovoru, sezonu odradio bez slobodnog dana, ali je ipak stigao jednom skoknuti do Splita na Poljudu pogledati Hajduk - Dinamo: "Bilo je super, baš onako fino."

A je li bilo neugodnih skandiranja?

"Pa i nije."

Poznaje još nekoliko ljudi iz Srbije zaposlenih preko sezone u Hrvatskoj - jednu sobaricu i dva kuhara, sve troje na Hvaru. Ne kontaktiraju prečesto, ali koliko zna, ni oni nemaju problema. Dobar je s momkom koji je radio dva mjeseca u Poreču i već se vratio u Kraljevo. Ni on ne pamti neugodnosti, informira nas Igor koji vjeruje da će sa zarađenim novcem "prezimiti" u Srbiji.