Ispovijest optuženog u slučaju ubistva male Danke Ilić (2): "Prvih godinu dana sam jedva preživio"

Više od dvije godine prošlo je od nestanka male Danke Ilić (2) u Banjskom polju kraj Bora, u Srbiji, a to je bio početak agonije za još jednu porodicu - Dragijević iz Zlota.

Radoslav Dragijević, ujedno i optuženi u slučaju ubistva Danke Ilić, u razgovoru za Nova.rs govori o ubistvu sina Dalibora Dragijevića, kojeg su policajci nasmrt pretukli tokom ispitivanja u stanici u Boru, za šta niko nije odgovarao.

Sudbina male Danke Ilić do danas nije u potpunosti razjašnjena, sudski postupak nikako da počne jer je optužnica nekoliko puta "padala" - vraćana je na dopunu.

Trending

Hitna sjednica PS BiH | Dom naroda na ispitu, u toku rasprava o samo jednoj tački dnevnog reda

Surov način ubistva djeteta

Za to vrijeme dvojica okrivljenih, Srđan Janković i Dejan Dragijević, radnici JKP "Vodovod" iz Bora, nalaze se u pritvoru.

Njih dvojicu tužilaštvo Srbije tereti da su direktni izvršitelji, da su na surov način ubili dijete, a da su tijelo prvo bacili na divlju deponiju na Starom putu za Bor, a potom premjestili na nepoznatu lokaciju.

U tome su im, prema navodima tužilaštva, pomagali Dejanov brat i otac, Dalibor i Radoslav Dragijević.

Nestanak Danke Ilić uzbunio je cijelu Srbiju, pa i region: po prvi put je aktiviran sistem "Pronađi me", stotine policajaca, žandarma, vatrogasaca-spasilaca i dobrovoljaca tragalo je za djetetom.

"Da je beba nestala vidio sam na telefonu, jer nešto i ne gledam televiiziju. Nisam ni znao da će mi to promijeniti život i ostaviti praznu kuću", počinje svoju ispovijest Radoslav Dragijević iz sela Zlot kraj Bora, otac okrivljenog Dejana i ubijenog Dalibora, udovac Svetlane.
 
"Policija je poslije nekoliko dana počela da dolazi u našu kuću i da nas saslušava. Dejana su prvog uhapsili, zajedno sa tim Srđanom Jankovićem. Odveli su ga sa posla. Dolazili su svaki dan, pretresali kuću, odnosili stvari. Onda su Dalibora prvo sa posla odveli na jedan razgovor, mislim da je to bio četvrti, peti april.

Prvi put su ga pustili. Onda su ga ponovo uhapsili. Tog dana, prije nego što je otišao na posao, posljednji put sam vidio Dalibora. Onda su u policiju odveli i mene i moju ženu Svetlanu. Nju su pustili, a mene su zadržali", objašnjava Radoslav Dragijević.

Inspektorima je trebalo priznanje i to brzo.

"Mene nisu tukli, to ne mogu da kažem. Prijetili jesu. Jedan mi je rekao da je bolje da priznam, nego da me vode u podrum. Ja sam star čovjek, bolestan... Jedan udarac bi mogao da me ubije, valjda me zbog toga nisu ni tukli. Ja sam jednom od njih rekao: 'Nemoj da me biješ, nego mi daj pištolj, sa jednim metkom, da sam sebi presudim i skratim sve'. Vodali su me stalno iz Bora u Zaječar i nazad. Tada mi je, onako u prolazu, jedan od policajaca rekao: 'Ubili smo ti sina'. Nije mi rekao u oči, u ćeliji ili u kombiju, nego u hodniku, da ne mogu ništa ni da pitam, ni da kažem", sjeća se najstariji Dragijević.

27.08.25. 12:52

Rekonstrukcija tragičnog slučaja Danke Ilić završena: Sudbina djevojčice i dalje nepoznata

Fascikla puna užasa

U tom trenutku nije znao kog sina, saznao je kasnije da je to Dalibor. Kasnije je čuo i da su mu tukli i drugog sina, Dejana, u tom trenutku osumnjičenog za ubistvo male Danke.

"Čuo sam da su ih tukli nekim metalnim šipkama. Nekoliko puta sam čitao ljekarski nalaz sa autopsije, da vidim šta su radili mom sinu. Sada više to ne mogu, nemam snage. Prvih godinu dana sam jedva preživio. Ponekad bih uzeo čak i te papire sa autopsije, gdje su opisane povrede. Sada uzmem, ali ne otvorim fasciklu, nego je vratim neotvorenu, ionako znam šta piše", kaže Radoslav.

Ostatak ispovijesti pročitajte na linku OVDJE.