Drama oko gradnje ceste do Pelješkog mosta: Novi sukob u Hrvatskoj, pala i smjena

Dva posla izgradnje pristupne ceste na Pelješcu ukupne vrijednosti 990 miliona kuna (oko 30 miliona KM) te želja pojedinih članova Uprave Hrvatskih cesta da utječu na javnu nabavu, odnosno izbor izvođača radova, glavni su uzroci sukoba unutar Uprave Hrvatskih cesta koji posljednjih nekoliko sedemica potresa ovu hrvatsku kompaniju.

Prema informacijama Jutarnjeg lista, neki od ponuditelja za poslove gradnje pelješke ceste pritiscima i dogovaranjima s nekim članovima uprave pokušavaju utjecati na Povjerenstvo Hrvatskih cesta pri donošenju odluke o izvođaču ovih poslova. Riječ je o natječajima za gradnju dionica Duboka-Sparagovići u vrijednosti 478,3 miliona kuna za čiju je gradnju odabran austrijski Strabag i Sparagovići-Doli gdje je odabrana grčka kompanija Avax koja je ponudila gradnju za 511,5 miliona kuna. I Strabag i Avax su se žalili Državnoj komisiji za kontrolu javne nabave na ove odluke.

Smjena šefice nabave

Unutar Uprave HC-a na jednoj strani su njeni članovi Alen Leverić iz HNS-a, Senko Bošnjak iz HSLS-a i Nikša Konjevod iz HDZ-a, dok je na drugoj strani predsjednik Uprave Josip Škorić. Njih trojica su prije nekoliko dana na sjednici Uprave preglasali Škorića i omjerom tri naprema jedan smijenili šeficu nabave Savku Brekalo. Zasad nema objašnjenja zašto je ona smijenjena.

Prema nekim tumačenjima, to je učinjeno protuzakonito jer to nije direktorska pozicija pa o njoj ne odlučuju članovi Uprave. Sukob unutar Uprave otišao je toliko daleko da će sve morati razriješiti ministar prometa Oleg Butković koji je za 26. augusta sazvao sjednicu Skupštine tvrtke na kojoj će saslušati sukobljene strane i nakon toga donijeti neke kadrovske odluke.

Članovi Uprave Škoriću, navodno, zamjeraju angažiranje tvrtke Snaga ideje za konzultantske poslove vezane za pripremu natječaja za gradnju obilaznice Omiša te gradnju državne ceste 403 kao i dodjelu posla gradnje dijela omiške obilaznice tvrtki Strabag. Povjerenstvo, u kojemu je jedan od članova i predstavnik Ministarstva prometa, odluke o odabiru donosi jednoglasno i tu odluku ne može promijeniti ni predsjednik Uprave. Osim toga, tvrde nam sugovornici, tri člana Uprave na sjednici Nadzornog odbora HC-a na kojoj je dana suglasnost za ugovor sa Strabagom nisu ni riječi rekli protiv tog ugovora.

Igrači iz sjene

Priču oko ugovora za obilaznicu Omiša (u sklopu koje je već sagrađen famozni tunel koji trenutno ne vodi nigdje), tvrde nam sugovornici, treba gledati u kontekstu borbe za gradnju pelješke ceste kao i medijske napise koji su se pojavili u posljednjih tjedana u kojima se navodi da je natječaj za ovaj posao namješten upravo za Strabag. Na natječaj se javila jedino tvrtka Strabag s kojom su Hrvatske ceste potpisale ugovor vrijedan 174,4 milijuna kuna.

Potom su krenuli medijski napisi kako su Hrvatske ceste u uvjetima natječaja pogodovale Strabagu jer je propisano da most mora biti čelične rasponske konstrukcije s ortotropnom pločom minimalne ukupne dužine od 200 metara i da potencijalni izvođači moraju imati iskustvo na istim ili sličnim radovima u godini u kojoj je raspisan natječaj ili u deset godina prije nje.

Pritom je ovakav način izvođenja mosta predstavljen kao iznimno rijetka i složena gradnja koja se izuzetno rijetko koristi. No, sagovornici Jutarnjeg tvrde da je riječ o zamagljivanju problema.

Naime, ortotropna ploča je uobičajena stvar kod čelične rasponske konstrukcije mosta i to u Hrvatskoj mogu raditi Đuro Đaković, Zagreb Montaža i Brodosplit. Primjerice, taj način je korišten na mostu Čiovo, na mostu preko Save kod Svilaja i na mostu Drava kod Osijeka.

Dapače, kako saznaje ovaj list, i predstavnici Zagreb Montaže su tokom konkursa posjetili lokaciju gradnje mosta i kad su vidjeli o kakvom projektu se radi, odustali su od njega. Osim toga, uvjet za ugradnju ortotropne, a ne betonske ploče postavio je projektant mosta, a ne osobe koje su sastavljale natječaj u Hrvatskim cestama. Naši sugovornici tvrde da se na ovaj natječaj javio samo Strabag jer u Hrvatskoj nema tako velike tvrtke koja bi mogla realizirati ovako složen posao, a velikim svjetskim tvrtkama, kao što su primjerice Astaldi, Ictas ili Bouygues, to je posao premale vrijednosti da bi se njime bavili.

U sklopu projekta, osim mosta potrebno je sagraditi i tunel dužine 600 metara, a potom iz njega graditi most čiji se upornjaci zabijaju u portal mosta. Dakle, most se gradi iz tunela. I sam tunel je specifičan jer se pri završetku razdvaja u dva dijela. Jedan krak se spaja na obilaznicu Omiša, a drugi na lokalnu cestu.

“Upravo složenost ovog posla odbila je potencijalne ponuditelje, a ne ugradnja ortotropne čelične ploče. A to se sad koristi kao nekakav krucijalni argument za navodno pogodovanje”, navode sagovornici.

Pitanje iskustva

Što se tiče traženog iskustva na istim ili sličnim radovima u zadnjih deset godina, naši sugovornici navode da Zakon o javnoj nabavi propisuje referentno razdoblje od pet godina te se zapravo produljenjem vremenskog razdoblja išlo na ruku potencijalnim ponuditeljima. Naime, u tom razdoblju, ove čelične ploče su ugrađivali Đuro Đaković na mostu Sava i Brodosplit na mostu Čiovo. Dakle, imaju reference i mogli su se javiti na konkurs.