Smog ostao, obećanja nestala: Sedam godina kasnije Sarajevo je i dalje među najzagađenijim gradovima

Dok Sarajlije ponovo udišu zimski smog, patetično i ponovo se se postavlja jednostavno pitanje: koliko još godina će građani čekati da vjetar umjesto vlasti, rješi problem zagađenog zraka?

Sedam godina nakon obećanja iz ekspozea Edina Forte, tadašnjeg premijera, datog 2018. godine da se "više neće nijemo čekati da vjetar otpuše otrove iz kotline", realnost je ostala ista. Smog je ostao, obećanja su nestala. A istina je još teža, a to je da ni ova, ni ijedna prethodna vlast nije uradila skoro ništa da zaštiti zdravlje ljudi koji žive u jednoj od najzagađenijih evropskih kotlina, građana koji plaćaju poreze i finasiraju njihov (ne)rad.

Nakon sedam godina i dalje čekamo da vjetar otpuše otrove iz naše kotline

Kada je 2018. godine tadašnji premijer Forto u svom ekspozeu naglasio da se "zagađenost zraka neće više prihvatati kao normalna pojava", mnogi su vjerovali da će Sarajevo konačno dobiti dugoročnu strategiju čistog zraka.

Trending

Savez samostalnog sindikata podržao proteste studenata u Sarajevu: Donijeli i važne zaključke

"Ova Vlada će se uhvatiti u koštac s problemom zagađenosti te pokrenuti Sarajevo u pravcu
koji podrazumijeva ekološki osviještena i sigurna sredina. Radit ćemo prioritetno na
provođenju Kantonalnog ekološkog akcionog plana za dugoročno smanjenje zagađenja u
Sarajevu", naglasio je Forto.

Danas, sedam godina poslije situacija je još gora. Sarajevo je redovno među najzagađenijim gradovima svijeta, a građani su prepušteni "trikovima", zatvorenim prozorima i nadi da će vremenske prilike odraditi posao koji institucije godinama ne rade.

Sarajevo među najzagađenijim gradovima u svijetu

Prema podacima globalne platforme IQAir, Sarajevo se tokom zimskih mjeseci gotovo redovno nalazi u top 10 najzagađenijih gradova na planeti.

Prije 1 dan

Sarajevo pod gustim smogom: Zrak nezdrav na većini mjernih stanica, upozorenja za rizične grupe

Prosječna godišnja koncentracija čestica PM2.5 prelazi višestruko granicu koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).

WHO preporučuje limit od 5 µg/m³, dok Sarajevo u zimskim mjesecima bilježi i deset puta veće vrijednosti.

Europska agencija za okoliš (EEA) navodi da je zagađenje zraka i dalje najveći okolišni zdravstveni rizik u Europi, odgovoran za stotine hiljada prijevremenih smrti u EU.

Iako BiH nije dio EU, ista metodologija pokazuje da bi Sarajevo, da se nalazi unutar europskih okvira, spadalo u grupu najugroženijih urbanih sredina.

Zdravstvene posljedice: Nevidljive, ali smrtonosne

Dugotrajna izloženost česticama PM2.5 povezana je s povećanim rizikom od srčanog i moždanog udara, hroničnim plućnim bolestima, rakom pluća, pogoršanjem astme kod djece itd.

U Sarajevu, gdje ljudi više mjeseci godišnje udišu zrak opasan po zdravlje, ovo prerasta u javnozdravstvenu krizu.

"Stranci" rade naš posao, domaće vlasti samo obećavaju

Međunarodne organizacije šalju konstantna upozorenja.

WHO i EEA više puta su naglašavale da su individualna ložišta, saobraćaj i urbanistički haos najopasniji izvori zagađenja u europskim urbanim zonama. Brojni međunarodni akteri upozoravaju da je zagađenje zraka u BiH "tiha, ali dugotrajna zdravstvena kriza".

Političke garniture su se smjenjivale, ali su građani sve vrijeme disali zatrovan zrak.

Nema sistemskog plana prelaska s individualnog grijanja na centralizirane ili ekološki prihvatljive sisteme. Nema zakonodavne zabrane korištenja uglja i najlošijih goriva, iako su ih mnogi europski gradovi potpuno izbacili iz upotrebe. Nema dugoročne urbanističke strategije koja bi smanjila temperaturne inverzije, niti kontrole industrijskih i individualnih emisija koja bi imala stvarni efekat.

Na modernizaciji javnog prevoza se u posljednje vrijeme zaista počelo raditi, ali to je samo jedan segment cjelog sistema. Ono što i dalje potpuno nedostaje jeste regulisanje automobilskog saobraćaja. Sarajevo još nema nikakav propis koji bi ograničio kretanje najzagađujućih vozila u gradskoj zoni, niti pravilo koje bi definisalo koji automobili uopće smiju ući u gradsku zonu.

Dok europski gradovi uvode obavezne standarde poput EURO 5 i EURO 6, niskomisione zone, zabranu dizela starijih generacija i stroge tehničke kriterije, u Sarajevu se svako vozilo može slobodno kretati, bez obzira na to koliko zagađuje. Rezultat je nastavak istog trenda: visok broj starih, tehnički neodržavanih i ekološki neprihvatljivih vozila, što dodatno pogoršava već katastrofalne koncentracije PM čestica u zraku.

Kako su to riješili drugi gradovi: Primjeri koji pokazuju da je moguće

Krakov (Poljska)

Uveo je potpunu zabranu grijanja na ugalj i drva za domaćinstva. Rezultat je dramatičan pad koncentracije PM2.5.

Ljubljana (Slovenija)

Uložila je u zeleniji javni prevoz, biciklističku infrastrukturu i ograničila saobraćaj u centru grada, zagađenje je u značajnom padu.

Milano (Italija)

Postepeno ukida ložišta na čvrsta goriva i uvodi stroge standarde za vozila, poboljšanja su mjerljiva već nakon nekoliko godina.

Ovi primjeri pokazuju da rješenja postoje, ali zahtijevaju političku hrabrost, plan i dosljednu primjenu.

Obećanja ne čiste zrak, građani i dalje dišu otrove

Sedam godina nakon velikih obećanja da se "više neće čekati da vjetar otpuše otrove iz kotline", Sarajevo čeka isto. Čeka kako bi odgodilo otrov, jer sistemska rješenja ne stižu.

Sve dok se ne uspostavi dugoročna i ozbiljna politika čistog zraka, od grijanja, saobraćaja, do urbanizma građani će nastaviti udisati ono što niko ne bi trebao udisati.

A, vrijeme za čekanje je isteklo. Jer zdravlje ljudi nije samo prigodna politička retorika, nego obaveza.