EU-dilema: Solidarnost ili proširenje?

Među zemljama Evropske unije očito nema saglasnosti je li važnije načelo solidarnosti, koje traži da se članice međusobno podupiru, ili argumenti koje pojedine članice ističu kada traže da ih se podupre u nekom sporu sa zemljama nečlanicama, proizlazi iz niza diplomatskih izvora s kojima je Hina kontaktirala i materijala koje o hrvatsko-slovenskom graničnom sporu pripremaju pojedine članice EU.

Niko nema opravdanja za Slovence

Odgovor na pitanje šta je važnije itekako je bitan za sudbinu hrvatskih pristupnih pregovora, koje blokira jedna zemlja članica, koja svoje članstvo u EU nastoji iskoristiti kako bi od Hrvatske dobila ustupke u vezi s razgraničenjem na moru.

Niko u Evropskoj uniji nije podržao argumente koje Slovenija ističe kao razlog za blokadu pregovora, naprotiv, višekratno je ponavljano da se zbog bilateralnog spora ne mogu zaustavljati pristupni pregovori, ali to svejedno nije rezultiralo, barem dosad, ikakvim ozbiljnijim pritiskom na Ljubljanu, zbog kojeg bi ona promijenila stajalište.

Prema visokim diplomatskim izvorima, koji nisu željeli biti imenovani, neke zemlje smatraju da treba podržati druge članice čak i kada je jasno da nisu u pravu, računajući da će i njima ponekad zatrebati takva podrška.

Poljske analize blokovske solidarnosti

Na tom tragu je i „analiza“ objavljena u Poljskoj u jesen prošle godine u publikaciji pod naslovom „Zapadni Balkan i evropske integracije“. Kao izdavači publikacije potpisani su poljski Ured Odbora za evropske integracije i think tank Centar za istočne studije (OSW).

OSW, osnovan 1990. godine i u potpunosti finansiran iz poljskog državnog budžeta, prati i analizira političku, ekonomsku i socijalnu situaciju u Rusiji, na Kavkazu, srednjoj Aziji, srednjoj i istočnoj Evropi, Njemačkoj i na Balkanu. Te analize namijenjene su državnim institucijama od ureda predsjednika, ureda premijera, do ministarstava i vladinih agencija.

Ured Odbora za evropske integracije (UKIE) glavno je tijelo za koordinaciju svih aktivnosti u Poljskoj vezanih uz Evropsku uniju i ono priprema službena stajališta, koja poljski dužnosnici prezentiraju na sastancima institucija i radnih tijela EU: Vijeća EU, COREPER-a itd.

U toj publikaciji dat je prikaz sadašnje situacije evropske perspektive zemalja jugoistočne Evrope obuhvaćene Procesom stabilizacije i pridruživanja. U dijelu o Hrvatskoj, koji je potpisala Marta Szpala, površno je prikazan hrvatsko-slovenski granični spor sa zaključkom da je „prilično nevjerojatno da će sukob biti brzo riješen bez znatnih ustupaka Zagreba“.

Autorica navodi da Slovenija traži „pristup moru za luku, koja se nalazi u gradu Piranu“, iako tamo nema luke. Također se kaže da je parlamentarne izbore u Sloveniji u rujnu prošle godine dobila 'nova vladajuća koalicija sa socijaldemokratima predvođenim Borutom Pahorom, čije je stajalište u sukobu s Hrvatskom pomirljivije'.

Kraj politike proširenja?

Na pitanje je li službeno stajalište poljske vlade da Hrvatska treba učiniti ustupke u sporu sa Slovenijom, dužnosnici UKIE-a odgovorili su da je to samo mišljenje think tanka. „Ne, nije riječ o službenom stajalištu, nego o mišljenju think tanka Centar za istočne studije“, rečeno je skupini novinara koji su ovih dana posjetili Warszawu.

Jedan visoki dužnosnik iz zapadnoevropske zemlje članice koja snažno podupire proširenje rekao je za Hinu da bi to bio „kraj politike proširenja, kada bi prevladalo stajalište da neka zemlja može blokirati pregovore zbog bilateralnog spora u kojem ne mora ni biti u pravu“.

Isti dužnosnik navodi da politika proširenja EU „ima dosta prijatelja među članicama Unije, ali ti prijatelji nisu dovoljno glasni i ne bore se za svoja stajališta, što Slovenija zna i iskorištava“.

Hrvatskoj ne pomaže ni to, navodi isti dužnosnik, što je dosta rašireno mišljenje da nakon njezina ulaska treba napraviti pauzu u proširenju, jer one zemlje koje podupiru nastavak proširenja, podržavaju i ulazak Turske u EU, čemu se pak opiru neke od najutjecajnih zemalja članica.

Lisabonski dodatni problem

U Evropskoj uniji proširenje u ovom trenutku nije među prioritetima jer glavnu brigu predstavljaju Lisabonski ugovor te institucionalna i kadrovska pitanja. To bi se moglo promijeniti ako Lisabonski ugovor prođe na referendumu u Irskoj, zakazan za 2. oktobra, što bi otvorilo put da ubrzo stupi na snagu i nakon što bude imenovana nova Evropska komisija i izabrani novi dužnosnici koje predviđa Lisabonski ugovor.

U međuvremenu, prema riječima jednog evropskog diplomate, rast će pritisak na Sloveniju. Kao manifestaciju toga pritiska, taj diplomat navodi da Slovenija sasvim sigurno neće dobiti sjedište Agencije za učešće energetskih regulatora (ACER) za što se kandidarala.

O tome gdje će biti sjedište pojedinih agencija EU odlučuje se konsenzusom. Za sjedište ACERA-a, uz Sloveniju kandidirale su se Slovačka i Rumunjska. Na posljednjem sastanku ministara za energiju, Slovenija je dobila najveću podršku - deset glasova, Slovačka osam, a Rumunjska sedam.

„Slovenija može zaboraviti na sjedište ACER-a“, rekao je diplomat koji može spriječiti donošenje takve odluke.

S druge strane, slovenski izvori ističu da još „ništa nije odlučeno“ i da važnost „vitalnih nacionalnih interesa u razgraničenju s Hrvatskom“ daleko nadmašuje važnost hoće li dobiti sjedište neke od agencija.“

Hina/radiosarajevo.ba