Suđenje Vikiću i ostalim: Pročitani iskazi preminulih svjedoka

Na suđenju za zločin počinjen u Velikom parku u Sarajevu, Tužilaštvo BiH pročitalo je iskaze preminulih svjedoka koji su govorili o saznanjima u vezi sa dovođenjem zarobljenika u Dom policije i njihovim kasnijim pogubljenjem nedaleko od objekta u aprilu 1992. godine.

Svjedok Adnan Karović je u iskazu naveo da je bio u Specijalnoj jedinici pod komandom Dragana Vikića.

Rekao je da mu je jedan pripadnik jedinice kazao da je dovedeno osam zarobljenika i da je Vikić odbio da ih primi, jer nisu u njegovoj nadležnosti.

Svjedok je dodao da je čuo kako Vikić telefonom govori Pušini: “Ja to nisam radio. Neka ih sklanja ko ih je ubio.”

Karović je ispričao da je čuo da su zarobljenici odvedeni u podrum i da je bilo udaranja, te kako su potom ubijeni kod parka. Čuo je i da su tijela ostala par sati i da su ih “Jukini odveli”.

On je dodao da je bilo priča da je zarobljenike pobila grupa Miše Žmire, kojima se priključio Herenda.

Odbrana Vikića je rekla da bi svjedoka pitala da li je tačno da Nedžad Herenda nije bio pripadnik Vikićeve jedinice, odnosno da je bio u Državnoj bezbjednosti, kao i da Jusuf Prazina nije bio u jedinici.

Branilac Jusufa Pušine Nikica Gržić kazao je da bi svjedoka podsjetio da je u iskazu naveo da “misli” da je Vikić razgovarao sa Pušinom, te bi ga pitao kako je to zaključio. Dodao je da bi ga pitao kako nije čuo pucnjavu ni vidio zarobljenike, te da li je tačno da taj dan nije bio u Domu policije.

Svjedoci na suđenju Draganu Vikiću: Sutra bi ponovo za njim pošli bilo gdje!

Svjedoci Tužilaštva izjavili su da su čuli da su u aprilu 1992. godine kod Doma policije u Sarajevu ubijeni zarobljeni vojnici, piše BIRN - Detektor.ba . Mirsad Vilić, koji je bio u Specijalnoj jedinici pod komandom optuženog Dragana Vikića, kazao je da je vjerovatno bio na terenu kada se dogodilo ubistvo, a da je tek nakon mjesec dana čuo za to.

Vikić i Pušina su optuženi sa Nerminom Uzunovićem i Mladenom Čovčićem. Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (RBiH). Uzunović i Čovčić su optuženi kao pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.

Svjedok Željko Jandrić je u iskazu, kako je pročitano, rekao da je bio u specijalnoj jedinici i da mu je Adnan Karović kazao da je Vikić rekao Nedžadu Herendi da vodi zarobljenike, a da ih je Herenda pobio u Velikom parku.

Vikićeva braniteljica Adna Dobojlić kazala je da bi svjedoka pitala da li je tačno da Vikić to nije rekao Herendi, već Miši Žmiri.

Svjedok Milorad Potparić je, prema izjavi koja je pročitana, kazao da je kao sudija u junu 1992. godine bio pozvan na uviđaj na Darivi, gdje je bilo pet muških i dva ženska leša. On je u iskazu naveo da zbog granatiranja nisu mogli da završe uviđaj, ali da je naredio da se tijela prebace u “Pokop”. Izjavio je da je kasnije razgovarao sa direktorom “Pokopa” i da mu je on rekao da tijela nisu dovezena.

Odbrane su kazale da bi svjedoka pitale da li ima saznanja da li su leševi bili vezani za Veliki park, navodeći da smatraju da se ne odnose na slučaj iz optužnice.

Tužiteljica Vesna Ilić pročitala je i iskaze tri preminula člana porodica ubijenih vojnika Jugoslovenske narodne armije (JNA).

Oni su naveli da su članovi njihovih porodica nestali 22. aprila 1992. godine, kada su, kao pripadnici rezervnog stastava JNA, krenuli na Ilidžu.

Kosa Lalović je rekla da nikad nije pronašla supruga Milivoja, a Spaso Bjelica sina Đorđa. Staka Vukmanović je kazala da je u toj grupi bio njen suprug Miladin.

Svjedoci su naveli da su čuli da su oni zarobljeni nakon što im se pokvarila “gusjenica” na transporteru i nakon što su ih neki pozvali da telefoniraju u komandu. Takođe su potvrdili da su od Ministarstva odbrane RBiH dobili dopis u kojem ih obavještavaju da će zarobljenici biti pušteni.

Nastavak suđenja je 19. marta.