Suđenje Vikiću i ostalim: Ministar nije znao za ubistva u Velikom parku

Na suđenju Draganu Vikiću i ostalima, svjedok Tužilaštva BiH Alija Delimustafić izjavio je da nije imao saznanja o zločinu u Velikom parku u Sarajevu dok je obavljao dužnost ministra unutrašnjih poslova.

Delimustafić je kazao da mu niko nije rekao niti da je vidio neki dokument o ubistvima osam zarobljenika u Velikom parku koja su počinjena 22. aprila 1992. godine.

Izjavio je da je neka saznanja dobio kada je čitao određene stenograme u Beogradu. Kazao je da je pročitao da su se ti vojnici predali Teritorijalnoj odbrani (TO) i da su prešli u TO.

Delimustafić je naveo da je ministar bio do juna ili jula 1992. godine, da mu je zamjenik bio Vitomir Žepinić i da je imao osam ili devet pomoćnika, koji su samostalno donosili odluke.

“Ja sam većinom bio van zgrade i u Predsjedništvu”, rekao je Delimustafić.

Dodao je da je u sastavu Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) bila i Služba državne bezbjednosti (SDB), na čijem čelu su bili Brano Kvesić i Asim Dautbašić. Prema njegovim riječima, Dautbašić je, između ostalog, bio smješten u Domu policije, gdje je bila Specijalna jedinica pod komandom Dragana Vikića. Napomenuo je da je Dautbašića “stranka zadužila za kontrolu jedinice”.

Na pitanje da li mu je Dautbašić podnosio izvještaje, odgovorio je da nije. Kazao je da je on “izvještavao Kvesića i polagao račune Izetbegoviću, a možda i Žepiniću”.

Delimustafić je rekao da je Specijalnu jedinicu moglo aktivirati Predsjedništvo, a ne on. Kada mu je Odbrana Vikića sugerisala da to nije u skladu s pravilnicima, svjedok je kazao da ne zna “koliko su se u to vrijeme gledali pravilnici”.

Na pitanje Odbrane da li je Vikiću izdavao naređenje, odgovorio je da nije. Naveo je da misli da je prvi pretpostavljeni Vikiću bio pomoćnik ministra za policiju, na kojoj dužnosti je u to vrijeme bio Jusuf Pušina, koji je kontaktirao njegovog zamjenika.

Dautbašić je, prema riječima svjedoka, poslan da nadgleda i njega “i Vikića i sve koji nisu članovi SDA”.

Tužilaštvo je na ovom ročištu pročitalo iskaz Petra Simovića, nekadašnjeg načelnika za bezbjednost Četvrtog korpusa Jugoslovenske narodne armije (JNA), koji živi u Srbiji i koji nije želio da svjedoči u ovom predmetu, pravdajući se da je bolestan. Simović je u iskazu naveo da je odmah bio obaviješten o zarobljavanju osam vojnika na Dobrinji i da je preduzeo mjere da sazna šta se događa.

Rekao je da je s određenim ljudima u Sarajevu imao korektne kontakte i da mu je Bakir Alispahić, nakon nekoliko dana, telefonom dao imena tri do četiri lica muslimanske nacionalnosti, s prijedlogom za razmjenu. Dodao je da je poslije dobio još nekoliko imena.

Simović je kazao da se raspitivao i saznao da lica sa spiskova više nisu među živima, te da je bilo nekih koji su ubijeni u Foči.

On je naveo da je Alispahića smatrao profesionalcem i kako misli da nije naredio ubistva, ali da mu se čini da mu je tim imenima poslao direktnu poruku o čemu se radi. Alispahić je u to vrijeme bio načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB) u Sarajevu.

S Vikićem i Pušinom optuženi su Nermin Uzunović i Mladen Čovčić. Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (RBiH). Uzunović i Čovčić su optuženi kao nekadašnji pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.

Nastavak suđenja je 20. februara.