BiH: Da li diplomate imaju imunitet od krivičnog gonjenja?

Diplomatski status u pravilu se dozvoljava diplomatskom osoblju i članovima njihovih porodica na vremenski period koliko službeno borave i rade u BiH. U nekim zemljama je to uobičajeno oko četiri godine, nekima tri godine.  Jedno lice ne može istovremeno posjedovati diplomatski i službeni pasoš.

Imunitet i privilegije

Ministarstvo za vanjske poslove BiH objavilo je Vodič o diplomatskom protokolu kojim se daju informacije o izdavanju potvrde o diplomatskom statusu u svrhu poreskih i carinskih oslobađanja koje strana diplomatska i konzularna predstavništva, misije međunarodnih organizacija i njihovo osoblje ostvaruju u BiH, u okviru diplomatskih privilegija predviđenih međunarodnim sporazumima, propisima Bosne i Hercegovine i na osnovu reciprociteta.

Osobe s diplomatskim statusom uživaju diplomatski imunitet i uživaju određene privilegije regulirane raznim međunarodnim konvencijama, prije svega Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima, ali i principom reciprociteta i međusobnim odnosom pojedinih država.

Znači, imunitet i privilegije za njih važe od momenta kada strani predstavnik pređe granicu domaće države, pa sve dok je ne napusti. Trajanje imuniteta počinje prije prijema odnosno predaje akreditiva i ne prestaje predajom odnosno prijemom opozivnih pisama. Poslije predaje, odnosno prijema opozivnih pisama postoji rok u kome diplomata mora napustiti zemlju.

Diplomatski status iskazuje se ostvarenim diplomatskim zvanjem, koje može biti npr. ataše, III. sekretar, II. sekretar, I. sekretar, savjetnik, ministar savjetnik, opunomoćeni ministar i, na vrhu ambasador kao šef diplomatskog predstavništva Ambasade, odnosno konzularni funkcioner: vice konzul, konzul...i na vrhu generalni konzul kao šef generalnog konzulata u nekoj zemlji. 

A krivično gonjenje?

"Diplomatski predstavnik uživa imunitet od kriminalističke jurisdikcije (krivičnog sudstva) države u kojoj se akreditira, kao i od građanske i upravne jurisdikcije (građanskog i upravnog sudstva) s određenim izuzecima.

Diplomatski predstavnik je potpuno izuzet od krivične jurisdikcije domaće države. To se odnosi na sve njegove akte i ponašanja, a ne samo na one učinjene u vršenju službene dužnosti. Pravilo o imunitetu od krivičnog gonjenja ima, kao i odredba Konvencije o nepovredivosti ličnosti, apsolutnu vrijednost, te se diplomati ne može suditi bez obzira na to da li je inkriminirano djelo izvršeno u obavljanju službenih funkcija ili kada je predstavnik djelovao kao pravno lice. 

Diplomata ne može biti lišen slobode ni u slučaju teškog krivičnog djela. Protiv njega se ne može u državi u kojoj obavlja diplomatske funkcije pokrenuti nikakav krivični postupak", pojašnjava za Radiosarajevo.ba Satko Bitanga, savjetnik u Odsjeku za VPP, Ministarstva za vanjske poslove BiH.

Među piscima međunarodnog prava se dugo vodio spor, da li u posebno teškim slučajevima država može povesti postupak i izvesti na sud stranog predstavnika. Danas je općeprihvaćeno gledište da krivični imunitet važi za sva djela i da teritorijalna država ne može suditi diplomatskom predstavniku, već jedino može tražiti da on u svojoj zemlji bude kažnjen.

Dakle, imunitet od sudstva ne znači slobodu od kažnjavanja u apsolutnom smislu.

Ako mu ne može biti suđeno u državi prijema, diplomati koji je izvršio krivično djelo može da sudi njegova zemlja.

On će to, po pravilu i učiniti, posebno kad je riječ o običnom, a ne političkom zločinu. Konačno, sam diplomata može ako smatra da je nevin zatražiti svoje izvođenje pred sud, ali će to učiniti u dogovoru sa svojom državom koja će cijeniti da li je politički oportuno da pristane da se imunitet povuče u tom konkretnom slučaju.

On ipak, podliježe krivičnoj odgovornosti jer pored toga što može biti izveden pred sud države imenovanja, ali izuzetno i u slučaju odricanja imuniteta od strane države imenovanja i pred sud države prijema (što je veoma rijetko). Krivični imunitet je od posebnog značaja za diplomatske predstavnike, jer onemogućava lokalno sudstvo države prijema da ometa vršenje diplomatskih funkcija. Međutim, država kod koje se akreditira uvijek ima mogućnost da ga proglasi “persona non grata”, da traži njegov opoziv ili da ga protjera van države, a spise o njegovom krivičnom djelu proslijedi džavi imenovanja. Država imenovanja se može odreći krivičnog imuniteta svog diplomatskog predstavnika i to se mora uraditi izričito. Predstavnik se ne može odreći svog imuniteta sam, po svojoj volji, nego jedino uz pristanak države imenovanja.

Imunitet od krivičnog sudstva obuhvata i imunitet od odgovornosti za prekršaje u nadležnosti sudskih, policijskih i upravnih vlasti.

Diplomatski predstavnik uživa imunitet i od građanske i od upravne (administrativne) jurisdikcije. Za razliku od krivičnog imuniteta, u pogledu ovih imuniteta u diplomatskoj praksi postojala su ozbiljna kolebanja o tome da li ovi imuniteti treba da se odnose samo na akte učinjene u službenoj dužnosti ili na privatne akte. Imunitet od krivičnog suđenja je odavno postao nesporan u praksi država i dobio je, čak i prije Bečke konvencije, snagu opšteprihvaćenog običajnog pravila. Međutim, u teoriji i praksi je dugo postojao spor treba li diplomatu osloboditi od građanskog i upravnog sudovanja. Većina država je prema svom unutrašnjem pravu razlikovala dvije situacije. Imunitet se priznavao ako je diplomata u građanskopravnoj oblasti istupao u ime i za račun države, dakle djelovao u službenom svojstvu, dok je odbijen ako se radilo o njegovim ličnim poslovima (privatne nekretnine, dugovi...).

Ko sve može imati diplomatski pasoš: 

Lista A

Pravo na diplomatski pasoš Bosne i Hercegovine imaju predsjedavajući i članovi Predsjedništva BiH, predsjedavajući, članovi Vijeća ministara BiH i zamjenici državnih ministara, te po funkciji predsjedavajući oba doma Parlamentarne skupštine BiH - Zastupničkog i Doma naroda. Predsjednici Ustavnog, Suda BiH i glavni tužilac BiH su, također, oni koji se nalaze na spisku osoba koje imaju pravo na diplomatski pasoš BiH. Isto važi i za direktora Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) BiH i direktora Direkcije za evropske integracije (DEI) BiH. Nosioci diplomatskog pasoša Bosne i Hercegovine mogu biti predsjednici bh. entiteta FBiH i RS-a, njihovi potpredsjednici, te predsjednici entitetskih vlada. Tu su i poglavari vjerskih zajednica, načelnik zajedničkog štaba Oružanih snaga BiH te karijerni ambasadori i generalni konzuli BiH u penziji koji su na radu u Ministarstvu za vanjske poslove BiH proveli najmanje deset godina. Pravo na diplomatski pasoš imaju i bivši visoki državni zvaničnici, ali samo oni koji su te dužnosti obavljali nakon usvajanja Ustava Bosne i Hercegovine, poslije ratnih sukoba i ukoliko nisu prije vremena smijenjeni s te dužnosti. U tu kategoriju spadaju bivši članovi Predsjedništva BiH, predsjedavajući Vijeća ministara BiH i ministri za vanjske poslove BiH. Njima se diplomatska viza izdaje s rokom važenja dvije godine za više putovanja.

Lista B 

Ova lista je napravljena u svrhu službenih putovanja: na njoj su generalni sekretar Predsjedništva BiH i savjetnici članova Predsjedništva BiH, te ministri u entitetskim vladama FBiH i RS-a, kao i dva poglavara vjerskih zajednica koji su u Međureligijskom vijeću BiH. Diplomatska viza za nosioce s liste "B" izdaje se na godinu dana, za više putovanja. Uz navedene, diplomatski pasoš se može izdati i članovima državnih delegacija i diplomatskim kuririma koji se imenuju za svaki posebni slučaj, a koji su stalno imenovani na te funkcije. Njima, kao ostalim nosiocima diplomatskih pasoša, diplomatska viza se izdaje s rokom od tri mjeseca za jedno putovanje, a izuzetno kada za to postoje opravdani razlozi, na šest mjeseci za više putovanja, istražila je Anadolija.