Zgrada Loris se transformiše iz pancirke u ljepoticu grada: "U inat i na obraz svima"

"Tenkom dejstvuju sa tri položaja. Igru smrti počinju s parkinga kod spomenika na Vracama. Pošalju nekoliko projektila u pravcu zgrade Loris i Trga Pere Kosorića.

Zatim ta gusjenica, znajući da ne može biti ničim ugrožena, lagano paradira Husinjskom uličicom, presjecajući ulicu B. Šurbata koja vodi na drugu stranu Vraca. Ostajući približno na istoj nadmorskoj visini dotutnji i zaustavlja se ispred velike bijele privatne kuće na kojoj piše 'Prodavnica autodijelova'.

Pošto se četnici i odatle ispucaju i zadovolje granatirajući područje od Doma zdravlja Omer Maslić do Hotela Bristol, tenk se spušta niže ispred Osnovne škole da bi i s tog mjesta odradili zločinački zadatak.

Trending

Oštra reakcija javnosti nakon što su visoki zvaničnici OSBiH navodno veličali ratne zločince

Tu se cijev pomjera prema gradu sve do Zemaljskog Muzeja. Kad sve raspoložive granate odlete na djecu i civile Sarajeva tenk se izgubi iza prevoja Vraca prema raskršću Lukavice i Trebevića. Valjda da bi ga ponovo našibicali-snabdjeli municijom."

Zapisao je ovo jedne prilike Saško Fetahagić, opipljivo secirajući sjećanja onih koji su tokom opsade preživljavali u Sarajevu.

Primijetit ćete, prva meta zločinaca često je bila sad već kultna zgrada Loris, koja je stajala kao bedem odbrane Sarajeva na prvoj liniji na Trgu Heroja.

"Ako padne Loris, pali smo", govorilo se tih dana na Trgu Heroja.

A, pitate li se kako je dobila ime – naime, prije rata u toj zgradi postojala je prodavnica sportske, lovačke i ribolovne opreme Loris. Do danas nije poznato, zašto su je svi počeli zvati baš po toj prodavnici, iako su se u zgradi nalazili kultni restoran Martini, kafići i velike prodavnice, kao i videoteka Bakara...

Ovih dana u toku je obnova fasade ove kultne zgrade. Kako za portal Radiosarajevo.ba govori stanar Mustafa Krivosija, u pitanju je samo istočna strana, ona koja gleda prema gradu, ali ni od nje ne bi bilo ništa da stanari nisu zavukli ruke u svoje džepove.

"Od 2000. godine radili smo sve i svašta u pokušaju da obnovimo fasadu zgrade. Općina nam je obećavala, pa nije ispunila, Kanton obećavao, pa nije ispunio. Onda smo mi stanari shvatili da moramo pomoći sami sebi. Ponovo ćemo imati ljepoticu grada na obraz svih koji su opstruirali njenu obnovu", kazao je Mustafa na početu razgovora za portal Radiosarajevo.ba.

Da bi nam dočarao koliko je situacija s fasadom bila ozbiljna, dao je jedan prilično uznemirujući primjer.

"Dijelovi fasade padali su po automobilima", kratko je rekao Mustafa.

Iako obnova fasade traje tek mjesec dana, Mustafa kaže da se njemu i stanarima čini i duže.

"Ma, oduljilo se, tako nam se barem čini. Ipak, očekujemo da će polovinom ili krajem januara sve biti gotovo."

Mustafa se prisjetio dana kada se tek doselio u ovu, kako je zovu 'pancirku naselja Hrasno'. U to vrijeme Ambasada Nizozemske pomogla je da se obnovi dio koji gleda na stadion Željezničara, a koji je tokom rata bio potpuno uništen.

"Ambasada Nizozemske nam je, 2000. godine, preko Amsterdam link organizacije, uradila dva stubišta, krov, fasadu s te strane te vanjske i unutrašnje instalacije. Od tada se borimo da riješimo ostale stvari.

"Do sada je bilo dosta razgovora između nas stanara o tome kako ćemo i šta uraditi da pokušamo obnoviti fasadu. Problem je bio što bi nas sve to izuzetno skupo koštalo u slučaju da smo radili fasadu i utopljavanje istovremeno. Neki stanari nisu željeli raditi fasadu bez utopljavanja, pa se sve to malo odužilo. Ipak, na kraju su shvatili da novca za sve nećemo imati vjerovatno nikad, pa smo se odlučili na ovu varijantu".

A, i ona je izuzetno skupa...

"Svaki stanar će iz svog džepa za istočnu stranu fasade izdvojiti oko 850 KM", kazao nam je Mustafa.

"Čim završimo s istočnom stranom, krenut ćemo skupljati novac za ostale strane. Složna braća kuću grade, uvijek bilo i ostat će", zaključuje naš sagovornik.

I ne možemo na kraju, a da ne istaknemo riječi našeg kolege, sarajevskog reportera i književnika Zvonimira Nikolića koji prije neki dan zapisa, gledajući u skele kako počinju rasti oko zgrade Loris:

"26 godina nakon rata, konačno će pogled s mog prozora biti bez ratnih ožiljaka. Saniraćemo sve fasade, ali kako da saniramo ožiljke na srcu i duši?"