Zašto je Edib Balić uništio svoj zasad kruške: "Nema od toga ništa..."

Da poljoprivrednicima nedostaje podrške u svakom obliku, potvrđuje i slučaj Ediba Balića, koji je u voćnjaku oko 20 hektara uništio zasade najkvalitetnijih sorti krušaka.

Iako tek stasao i spreman za rekordan prinos, ovaj zasad kruške u Šijama kod Tešnja će završiti kao ogrevno drvo. Najpoznatiji voćar u tešanjskom kraju s tugom pristupa poslu, ali je, kaže, ovu gorku pilulu, jednostavno, morao progutati.

„Nekad ta gorka pilula izliječi čovjeka pa on ozdravi i krene ponovo stvarati. Hajde, neka i ova moja gorka pilula nekoga probudi“.

Trending

Sindikat radnika trgovine BiH tvrdi: Tržni centar u bh. gradu radi uprkos neradnoj nedjelji

Balić ističe kako proizvodnju kruške u posljednjih pet godina ugrožavaju nepovoljne vremenske prilike, mraz i suše, ali i stalno poskupljenje zaštitinih i sredstava za prehranu uz, nezaobilaznu nelojalnu konkurenciju.

„U posljednje tri godine reeksport kruške. Kruška koja dolazi u BiH iz Belgije i Holandije prepakuje se nešto za izvoz nešto za domaće tržište tako da smo mi, domaći proizvođači, stjerani uza zid“.

Balić se pita da li je Federaciji strateški cilj proizvodnja hrane. Ako jeste, predlaže temeljnu reorganizaciju i poziva struku da se uključi, piše Federalna.ba.

„Imamo možda i preko hiljadu udruženja poljoprivrednih proizvođača na nivou MZ, općina, kantona, Federacije... Pod hitno sve to pozatvarati. Svi su se oni oslonili na budžet. Ne može ući u upravne strukture čovjek, ako je riječ o voćastvu, koji nema dva, tri, pet hektara, koji nije profesionalni proizvođač voća, koji nije robni proizvođač, koji nije na tržištu. Na kraju krajeva, ne može biti onaj čovjek koji ne zna muke u proizvodnji voćarskoj“.

Voćari u Federaciji trenutno na pomoć putem javnog poziva mogu računati samo pri podizanju zasada. Za razliku od farmera koji ostvaruju poticaj na litar proizvedenog mlijeka, voćari nemaju takvu podršku, izuzev onih koji pod jednom kulturom imaju 20 hekara i tako ostvare poticaj od skromnih 900 maraka po hektaru.

„Izuzev općinskog, 20 pfeninga imamo, ali to je isto ograničenje do deset tona da bi se maksimalno 2.000 maraka ostvarilo. Znači, općinski ima. Kantonalno ništa, federalno ništa. Mraz, snijeg, suša. Nema od toga ništa“.

Balić vjeruje da će politika početi slušati struku. Dok se to ne dogodi, ovakvo uništavanj zasada će biti čest prizor.