VSTV BiH ostaje pri zaključku o zabrani nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama

Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH (VSTVBiH) ostalo je pri ranijem zaključku koji se odnosi na zabranu nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama, te će radi boljeg razumijevanja sadržaja i suštine ovog zaključka objaviti javni memorandum na web-stranici VSTV-a u kojem će biti detaljnije razjašnjeni i interpretirani razlozi za njegovo donošenje, saopćeno je danas iz VSTV-a.

VSTVBiH će, istovremeno, i s istim ciljem, pristupiti razgovorima, odnosno otvaranju dijaloga s predstavnicima svih vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, te zainteresiranim predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti u BiH.

Sadržaj je to zaključka, artikuliranog i usvojenog nakon opsežne rasprave vođene o ovoj temi, a u kojoj su elaborirani brojni pravni i drugi specifični aspekti i pitanja proistekla iz šireg općedruštvenog konteksta, a razmatran u sklopu tačke dnevnog reda – Analiza u vezi nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama.

Predsjednik VSTV-a BiH Milan Tegeltija je, otvarajući raspravu po ovoj tački dnevnog reda, naveo da je spomenuti zaključak izazvao puno polemike i krivih interpretacija u javnosti.

Kazao je da se ne radi o odluci o zabrani hidžaba, nego da se radi o stavu VSTV-a koji se odnosi na sva vjerska obilježja, odnosno dopisu koji je Vijeće na zahtjev sudova i tužiteljstava u BiH proslijedilo kao smjernicu za provođenje zakonskih ovlaštenja proisteklih iz Zakona o sudovima u FBiH, Zakona o sudovima u RS-u i Zakona o sudovima Brčko Distrikta BiH, a čijim odredbama je zabranjeno ispoljavanje vjerske, nacionalne i političke pripadnosti, te isticanje takvih obilježja u sudovima spomenutih nivoa.

Tegeltija je podsjetio da su u VSTV-u, u međuvremenu, zaprimili pismo reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Huseina ef. Kavazovića, koji je reagirao u vezi sa spomenutim zaključkom, konstatirajući da su njime prekršena prava određene kategorije građana.

U raspravi koja je prethodila usvajanju spomenutog zaključka analizirani su način donošenja razmatranog zaključka, uz ocjenu da je to trebalo uraditi na transparentniji način, te da je tim povodom trebalo voditi širu javnu raspravu, a s obzirom na društvenu osjetljivost pitanja u vezi s vjerskim slobodama i ograničenjima na tom planu.

Jedan broj članova Vijeća smatrao je da je, budući da se radi o izuzetno kompleksnom i kontroverznom pitanju, trebalo otvoriti širu debatu i detaljnije pojasniti sve nedoumice, kako bi se izbjegla svojevrsna mistifikacija povoda za donošenje u javnosti osporenog zaključka.

Drugi su se pozvali na zakonske odredbe koje, kako navode, u stvarnosti, odnosno u praktičnom smislu pogađaju u velikoj mjeri žene muslimanke, a problematizirani su i pitanje redukcije zaključka na isključivo vjerske aspekte, te potreba njegovog preciziranja, kao i odnos vjerskog ubjeđenja i javnog interesa, uključujući i cilj zaštite prava drugih, odnosno simbolička značenja određenih obilježja, koja mogu predstavljati i vjersku obavezu.

Konstatirano je i da VSTV nije adresa za rješavanje tog pitanja u širem kontekstu, budući da se radi o zakonom utvrđenoj obavezi/zabrani, te da su organi zakonodavne vlasti (parlamenti) ti koji treba da reagiraju, odnosno, ukoliko se ukaže društvena potreba, pristupe izmjenama i dopunama određenih zakonskih akata.

Također je rečeno da oni koji nisu zadovoljni odgovarajućim zakonskim rješenjima mogu na zakonom utvrđen način uputiti apelaciju za preispitivanje tih rješenja, odnosno ocjenu ustavnosti određenih zakona pred nadležnim sudovima.

Upozoreno je i na reperkusije društvenih tenzija koje je proizveo spomenuti zaključak, „jer krive medijske interpretacije mogu dovesti do narušavanja profesionalnog integriteta, pa i ugrožavanja lične sigurnosti nositelja pravosudnih funkcija“.

Bilo je riječi i o tome da bi zakonom trebalo preciznije definirati što se podrazumijeva pod pojmom vjerskih obilježja i brojnim drugim pitanjima, uz napomenu da se radi o procesnoj odluci za primjenu spomenutih zakona.

Članovi VSTV-a su se, među ostalim, očitovali i o mjerama za realiziranje prioriteta iz Izvještaja Evropske komisije (EC) za BiH za 2015. godinu, a razmatrano je i više izvještaja o radu, uključujući i Godišnji izvještaj o radu Ureda disciplinskog tužitelja (UDT) za 2015. godinu.