Ugljevik: Ugalj kao pokretač napretka, ali i regionalna prijetnja za zdravlje (FOTO)

Preko sto godina traje tradicija eksploatacije mrkog uglja na području Ugljevika, kraj Bijeljine. 

Rudnik je osnovan prije 116 godina, a 1977. godine počela je izgradnja termoelektrane u neposrednoj blizini. 

Danas je RITE Ugljevik (Rudnik i termoelektrana), čije postrojenje i površinski kopovi dominiraju pejzažom, pokretač ekonomskog razvoja svog kraja, ali i jedan od najvećih zagađivača u Bosni i Hercegovini i šire. Preko 1.800 ljudi zaposleno je u procesu koji se proteže od kopanja uglja, njegovog transporta pokretnom trakom do termopostrojenja, preko loženja i pretvaranja toplinske energije u mehaničku, te, u konačnici, generiranja električne energije.  

U ovom procesu dnevno se potroši 7.000 tona uglja, a svakog sata 500 kubika vode koja se crpe iz obližnje rječice Janje. 

Struja koja se proizvede u Ugljeviku predstavlja trećinu ukupne količine struje koja se proizvede u Republici Srpskoj. Ova termoelektrana, uz Gacko, Kakanj i Tuzlu, spada u tzv. velika ložišta koja su najveći zagađivači u regiji i imaju obavezu drastičnog smanjenja emisije sumpordioksida, azotnog oksida i čestica prašine.    

Mrki ugalj koji se koristi u Ugljeviku specifičan je po visokom sadržaju sumpora, što mu daje i veliku kalorijsku snagu, a posljedica toga je da iz dimnjaka termoelektrane Ugljevik, visokog 314 metara, izlaze ogromne količine sumpordioksida koji se širi atmosferom preko Semberije, Slavonije, sve do Mađarske!

Odsumporavanje - uvjet za pristup EU 

Razlog je to što ova termoelektrana, ukoliko želi nastaviti s proizvodnjom struje, u narednih 12 godina treba višestruko smanjiti emisiju sumpora štetnih tvari. 

'Prljava' električna energija postaje čistija

Šta je NERP i zašto je važan za građane BiH

Taj postupak naziva se odsumporavanje, a da bi se primijenio, potrebni su milioni. Zvaničan podatak Elektroprivrede RS-a je da će za odsumporavanje u Ugljeviku i Gackom trebati 474 miliona KM. Protokoli na koje Bosnu i Hercegovinu obavezuje Pristupni sporazum i članstvo u Energetskoj zajednici su jasni: ukoliko se do 2027. godine emisija sumpora ne smanji s postojećih 270.000 tona godišnje na 15.000 tona, termoelektrane će morati prestati s radom. 

Rudnik Ugljevik je trenutno jedan od najopremljenijih u regiji, a ruda se trenutno crpi iz površinskog kopa Bogotovo selo. Prema procjenama, ovdje će uglja biti do 2039. godine, što je i godina kada će isteći vijek trajanja Termoelektrane Ugljevik. 

Upravo do ove godine trebat će isplatiti i veliki kredit japanske vlade, koji je namijenjen odsumporavanju i ugradnji najsavremenijih filtera. 

To je za 24 godine, a u kontekstu dugoročnog razvoja jedne općine, ovo i nije velik period. Npr. osobe koje bi se sada zaposlile kao pripravnici, u ovoj kompaniji ne bi mogle dočekati penziju. 

Ipak, direktor RITE Ugljevik Žika Krunić, najavljuje izgradnju novog bloka i otvaranje novih kopova uglja, za koje su istraživanja pokazala da postoje u ovom kraju.  

"Društvena odgovornost projekta ne ogleda se samo na očuvanju zdravlja i okoline, već i očuvanju privrede i radnih mjesta lokalnih zajednica u kojima su smještene termoelektrane", smatra Krunić, te poziva investitore da ulažu u termoenergiju. 

Kako postići bolju iskoristivost? 

Ekološki aktivisti s rezervom prilaze ovom pitanju. Energija koja se dobiva iz fosilnih goriva ima svoj vijek trajanja, a njena cijena mnogo je viša nego što se prikazuje, kaže u razgovoru za Radiosarajevo.ba Igor Kalaba, koordinator programa za energiju i klimatske promjene banjalučkog Centra za životnu sredinu. U finansijskim projekcijama koje proizvođači daju, obično se ne uvrste troškovi liječenja oboljelih, izostanaka s posla, te saniranja štete koja nastaje zagađenjem: 

"Kod nas je najveći problem slaba energetska efikasnost. Naš energetski intenzitet je daleko veći nego u EU, što znači da moramo spaliti daleko više uglja da bismo dobili istu količinu energije, jer imamo mnogo gubitaka u proizvodnji. To je zato što imamo zastarjela postrojenja ne samo u proizvodnji već i u produkciji i krajnjoj potrošnji", kaže Kalaba. 

Toga su svjesni i u Ugljeviku, navodeći kako je i za njih jedan od imperativa bolja iskorištenost toplotne energije koja nastaje u procesu proizvodnje struje. U postojećem, vodena para, nakon što "pokrene" strujne generatore, ispušta se u atmosferu. Umjesto toga, ona bi se mogla iskoristiti za grijanje cijele bijeljinske regije. 

Nadalje, gorenjem uglja dobivaju se pepeo i šljaka kao nusprodukti. Ova dva materijala koriste se u proizvodnji cementa, te bi izgradnja cementare bila ekonomski isplativo rješenje za ovaj kraj, rekao je direktor Krunić na okruglom stolu održanom u RITE Ugljevik 21. oktobra. 

Tome u prilog ide i odsumporavanje - kao nusprodukt ovog postupka dobiva se gips, koji je također tražen građevinski materijal. 

Ideja ima dovoljno, ono čega nedostaje je novac za investicije. 

Šta kada nestane uglja?

Međutim, Igor Kalaba smatra da su investicije koje su istinski isplative - ulaganja u obnovljivu energiju i tzv. pametne mreže, koje bi funkcionirale i nakon što se iscrpe zalihe fosilnih goriva.  

"Kada bi obnovljivi izvori energije i mjere energetske efikasnosti dobivale makar približno subvencija koje trenutno dobivaju fosilna goriva, do sad bismo sigurno riješili problem zagađenja i imali bismo dugoročna rješenja. Na kraju krajeva, uglja će nestati kad-tad, i Ugljeviku, i u Bosni i Hercegovini, i u Evropi, i u svijetu. A ako imamo jednu lokalnu zajednicu koja je u potpunosti ovisna od uglja, kada on nestane, krahirat će i ta općina, ali i cijelo društvo", upozorava Igor Kalaba.  

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!