Sjećanje na ubijenu djecu u Vitezu: Prošle su 33 godine otkako je granata prekinula snove 8 mališana

Za smrt osmero djece iz Viteza koja su sredinom 1993. ubijena u eksploziji granate, ni nakon 33 godine niko nije odgovarao.

Najmlađa žrtva je bila devetogodišnja djevojčica Augustina Grebenar, čiji je 12-godišnji brat Velimir također poginuo. Među žrtvama su i 12-godišnjak Milan i 18-godišnja Sanja Garić, također brat i sestra, kao i 15-godišnjaci Dragan Ramljak, Draženko Čečura i Sanja Križanović, te desetogodišnji Boris Antičević. 

Kao 15-godišnjak, Ivan Garić provodio je junsku predvečer 1993. na dječijem igralištu udaljenom tek nekoliko metara od kuće. Otkako je počeo rat, a s njim i roditeljska zabrana udaljavanja od domova, mali prostor s košem i klupom bio je omiljeno mjesto za druženje mališanima iz njegove ulice.

Trending

Počeli radovi na izgradnji prve sigurne kuće u Istočnoj Hercegovini: Bingo Group donirala 400.000 KM

Dječiju igru, njih 15-ak prema Ivanovom sjećanju, tog 10. juna 1993. godine, oko 20:45 sati prekinula je granata. Na mjestu je poginulo petero djece, troje je preminulo u bolnici, a šestero je ranjeno.

"U tom momentu udario sam glavom od stol i čuo sam vrisku. Odjednom, ne mogu ništa s nogama. Podignem glavu, a ono sve crveno pred očima...", prisjetio se Ivan svojevremeno, prepričavajući kako je mislio da je slijep pa se obrisao i onda je vidio tijela oko sebe. "Mama je došla prva, vidjela brata koji je bio raskomadan, kao i većina djece za stolom. Rekao sam joj da sam ja dobro, da me pusti i da ide potražiti sestru koja je krenula prema kući."

Njegov 12-godišnji brat Milan preminuo je na igralištu, dok su on i 18-godišnja sestra Sanja prebačeni u crkvu u Novoj Biloj, koja je, u vrijeme oružanog sukoba između Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u srednjoj Bosni, služila kao bolnica. Nakon desetak dana, s ostalim ranjenicima evakuirani su u Split. Sanja je u splitskoj bolnici preminula, a Ivan se oporavio od teških povreda i živi sa 80-postotnim invaliditetom.

Prisjećajući se 10. juna 1993. godine, Mira i Milko Garić tvrde da je to bio jedan od mirnijih ratnih dana u Vitezu od početka žestokih oružanih sukoba između HVO-a i Armije BiH u Lašvanskoj dolini. U gradu, podijeljenom na dio pod kontrolom Armije BiH i dio koji je kontrolirao HVO, dječije igralište su smatrali sigurnom zonom, jer je bilo okruženo kućama i skriveno od snajpera. Ništa, kažu, nije upućivalo na to da će igralište postati mjesto stradanja njihove djece.

"Bilo je baš zatišje, nije bilo puškaranja. Djeca su se izašla igrati, jer nema granatiranja... Došao sam s posla iz 'Principa' i sjedio ispred kuće za stolom. Kćerka Sanja je pekla kruh, i veli: 'Odoh se još malo igrati s djecom.' I onda prva granata, bum", prisjeća se Milko i dodaje da su kasnije saznali da je ta granata pala u gradski bazen, nedaleko od njihovog naselja.

Druga je, nedugo potom, pogodila igralište.

"Zatim, stiže nova, u igralište, i samo vidiš dim i haos. Dobro se sjećam, Ivan ranjen, kćerka Sanja ranjena, a Milan poginuo, ostao u komadima... Nosio sam kćerku i, sjećam se, naletim na žicu kod čempresa i padnem preko nje. Mislim da ima svakakvih tragičnih porodica, ali mi smo sigurno među najtragičnijima", ispričao je Milko.

O događajima na dječijem igralištu Mira Garić je, u decembru 1998. godine, svjedočila pred Haškim tribunalom u predmetu koji se vodio protiv bivšeg zapovjednika HVO-a Tihomira Blaškića. Uz upozorenje prisutnima na brutalnost prizora, u sudnici je tada prikazana i amaterska videosnimka, nastala neposredno nakon stradanja djece: "I tada sam se, kao i danas, prisjetila sve i jednog djeteta na igralištu i kako su ostali bez dijelova tijela. Sve sam ih pipala da vidim ima li živih. Onaj nema dijela glave, onaj bez ruke... Na hrastu su ostali dijelovi tijela, pa se susjed popeo i skidao ih. Bio je to užas. Mislim da ne bih voljela znati ime i prezime onoga ko je ispalio granatu, ali treba neko da odgovara."

Djeca su ukopana prije svitanja, nekoliko sati nakon stradavanja. Između dva i tri sata ujutro, 11. juna 1993. godine. Vlado Ramljak je sahranio 15-godišnjeg sina Dragana: "Nije mogla sahrana drugačije, rat je, ne smiješ. Pokojni 'Kinez' mi je rekao da mi je sina obukao u ratnoj ambulanti. Od svega što se događalo, ničega se ne sjećam. Kroz maglu sam kao ugledao siluetu gospođe Mire, ali niti sam koga drugog prepoznao, niti šta znam. Odveli su me na groblje, prisustvovao sam sahrani, ali ništa ne znam. Da se bogdom to nikada nije dogodilo, ali eto...".

Klupa, koš i spomenik 'Osmica' na igralištu u Podgradini danas podsjećaju na prekinutu dječiju igru. Svake godine, 10. juna, porodice se okupljaju kako bi na tom mjestu položile cvijeće i upalile svijeće.

Mensud Keleštura i Hazim Jašarević

Podsjetimo, Mensud Keleštura i Hazim Jašarević negirali su 5. maja ove godine krivicu za ovaj zločin u Vitezu. Mensud Keleštura i Hazim Jašarević se terete da su 10. juna 1993. učestvovali u artiljerijskom napadu na civilno stanovništvo prigradskog naselja Podgradina.

Keleštura se, u svojstvu komandanta 325. brdske brigade Armije BiH, tereti da je naredio potčinjenoj Brigadnoj artiljerijskoj grupi da izvrši artiljerijski napad na Podgradinu, u kojoj je živjelo gotovo isključivo civilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti, iako je bio svjestan da taj napad, izveden u vrijeme primirja i u naseljenom mjestu, može dovesti do stradanja civila.

Jašarević je optužen da je, kao komandir BrAG-a, izvršio tu naredbu preko sebi potčinjenih pripadnika artiljerijske grupe i da je također znao da se ne radi o vojnom cilju i da može nastupiti posljedica za civilno stanovništvo, na šta je pristao. Iz Suda BiH je ranije saopćeno da su Jašareviću potčinjeni pripadnici BrAG-a ispalili artiljerijsku minobacačku minu kalibra 120 milimetra, s lokaliteta Podlazine koja je pala između porodičnih kuća, na dječije igralište "Kod koša", kojom prilikom je, usljed eksplozije mine, smrtno stradalo osmero i ranjeno još petero djece hrvatske nacionalnosti.

S obzirom da su optuženi negirali krivicu, predmet je proslijeđen Vijeću, a suđenje je počelo 25. maja ove godine.