Terapijsko jahanje za djecu oboljelu od raka u BiH: Izvrsna metoda koja pomaže mališanima

Jahanje i ljubav prema životinjama pokazalo se kao izvrsna metoda koja djeci oboljeloj od raka ili sa nekim drugim teškoćama pomaže za psihofizičko stanje.

Druženje s konjima i jahanje može popraviti cjelokupno psihofizičko i socijalno zdravlje, a ima i pozitivan efekat na sam proces liječenja i ozdravljenja.

Dokazano je da kontakt sa konjima i jahanje djeluju terapijski na djecu te u ovom slučaju mogu popraviti psiho-fizičko i socijalno zdravlje hematoonkoloških malih pacijenata, a što dugoročno može utjecati na pozitivan ishod liječenja te bolju psiho-fizičku formu tokom samog tretmana.

Trending

Kamiondžija Ibro kupio sendvič pa se razočarao: 'Potrošio sam 4,50 maraka, a evo šta sam dobio'

Konj sam od sebe djeluje terapijski

01.12.22. 16:25

Lipicaneri iz BiH na UNESCO-ovoj listi nematerijalne baštine

U cilju unapređenja života djece i mladih oboljelih i liječenih od raka, Udruženje "Srce za djecu oboljelu od raka" pokrenulo je 2021. godine projekat terapijskog jahanja. Kroz tri mjeseca, 30 djece kroz jahanje je radilo na svom osnaživanju.

Terapijsko jahanje i hipoterapija su provedeni u Konjičkom klubu Pegasos koji je osnovan u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, 2004. godine i već od tada okuplja zaljubljenike u jahanje, konje, prirodu, avanturu i druženje.

Konjičko rekreativni centar "Pegasos" je dom tri udruženja - Rekreativni program "Unlimited", Konjički klub "Pegasos" i Udruženje "Jahači nade".

Smješten u mirnom i prirodnom okruženju, a opet samo 20 minuta od grada, Centar nudi jedinstven osjećaj bliskosti sa prirodom. Brojne seoske i šumske staze u mogućnosti su pružiti i jahačima i šetačima upravo ono što im treba – aktivan odmor na čistom zraku. Smješten na 14 dunuma zemlje okružen je prelijepim krajolikom i izvanrednim pogledom na Sarajevo.

Magistrica fizioterapije i radne terapije Jelena Bralović u klubu se bavi terapijskim jahanjem i hipoterapijom.

Terapijsko jahanje se više bazira na jahanju, a hipoterapija je fizioterapija na konju, vježbe u koje je uključena i okupaciona terapija, vježbe fine motorike, kao i ostale vježbe.

"Udruženje Jahači nade nalazi se u sportsko-rekreativnom centru Pegasos, gdje se bavimo terapijskim jahanjem i hipoterapijom. U Udruženju imamo dva licencirana instruktora terapijskog jahanja, koja su to završila u Americi. Terapijsko jahanje je treniranje, učenje djeteta da jaše kroz određeni vid terapije. Tu se baziramo na jahanju, učimo dijete kako će ispravno jahati. Dok se hipoterapija ne bazira na jahanje nego na samu neuromotoriku, kompletan mišićni sistem i tu dijete kroz jahanje radi određene vježbe. Dakle, to je fizioterapija, okupaciona terapija uz pomoć konja", kazala je Bralović.

Smatra da je najveći benefit hipoterapije i terapijskog jahanja, pogotvo kod djece koja su bolovala od malignih oboljenja, u tome što je to aktivnost u prirodi.

"Da dijete konačno izađe iz bolnice, da ne gleda bijele mantile ljekara. Na prvom mjestu je opuštajuća atmosfera, okolina, priroda i životinje. Konj sam od sebe djeluje terapijski. Nema potrebe da se u nekim situacijama ni jaše, dovoljno je samo da ste u blizini konja, on pozitivno djeluje na psihu. Postoji razlog zašto se baš koristi konj. Zato što je kod konja puls mnogo niži nego kod ljudi. Konj za jedan stepen Celzijusa ima višu temperaturu nego mi. I samim tim, konj je jako topla životinja", istakla je Bralović.

Hipoterapija je poseban oblik fizioterapije na neurološkoj osnovi. Izvodi je fizioterapeut s dodatnim znanjem kao samostalnu terapiju i dodatan oblik fizioterapije koji nadograđuje osnovnu fizioterapiju. U svrhu postizanja terapijskog cilja koriste se trodimenzionalni pokreti konja.

"Konj ima trodimenzionalni pokret. Konjska leđa se kreću kroz taj trodimenzionalni pokret koji je jako sličan čovjekovom. Dijete kada sjedi na konju, to dođe kao simulacija hoda i time se jačaju svi mišići. Uz jahanje, dijete nije ni svjesno da je uradilo dosta vježbi. Tu dođe i kao neka logopedska vježba jer dijete mora da daje komandu konju, kada će da krene i stane", pojasnila je Bralović.

Terapijsko jahanje i hipoterapija su se pokazali kao jako učinkoviti za djecu oboljelu od malignih oboljenja.

"Dijete bude mnogo smirenije. Samo nakon jedne ili dvije terapije dijete postaje puno socijalnije. Mi smo prvi u Bosni i Hercegovini da se bavimo hipoterapijom. Udruženje Jahači nade je jedino koje ima dva licencirana instruktora terapijskog jahanja", kazala je Bralović.

Dodala je da sve treba probati i da su imali samo rijetke slučajeve da nekome nisu uspjeli pomoći.

Među onima koji rade u Udruženju je i 16-godišnja volonterka Iman Suković.

"Volontiram više od godinu. Kada sam došla ovdje, totalno sam se zaljubila u konje i sve ovo ovdje. Brinem o konju, vodim ga tokom terapije, osedlam ga i pripremim. Mnogo mi znači što na neki način pomažem djeci. Planiram u budućnosti da se bavim djecom. Ovo mi je dobra praksa za budućnost. Kada završimo sa terapijom i krenemo kući osjećamo se mnogo bolje", izjavila je Iman za Anadoliju.

Pozitivno utiče na fizički i mentalni razvoj

Među djecom koja su prošla terapijsko jahanje je i 14-godišnji Erol Arslan. Njegova majka Advija kazala je da je po rođenju imao limfangiom.

"Borba traje 14 godina. Sam limfangiom je prouzrokovao prijevremeni porod tako da se rodio sa šest mjeseci. I to je ostavilo nekog traga na njegov ukupan razvoj. U tom kontekstu, fizikalna terapija je neminovan put koji on proći u svom odrastanju. Jedan od vidova terapije je hipoterapija", ispričala je Advija.

Sa ovom terapijom su krenuli kada je Erol imao oko tri godine.

"Prvo je to bilo samoinicijativno, dosta u privatnoj režiji, pronalaskom ljudi koji su imali konje. Tada smo po dva, tri sata provodili jašući po prirodi. Potom smo otkrili mnoge škole jahanja u Sarajevu. Istražujući sam došla do zaključka kako hipoterapija pozitivno utiče kako na fizički tako i mentalni razvoj", istakla je Advija.

Preporučila je ovaj vid terapije svim ljudima koji imaju djecu sa bilo kakvim teškoćama.

"Uvijek ističem to da naša društvena zajednica nema previše sluha za djecu koja imaju potrebu za nekim aktivnostima koje su malo drugačije, a koje su potrebne djeci sa teškoćama. Hipoterapija ili sport jahanja je u razvijenim zemljama nešto sasvim prirodno. To nije jeftina stvar i naš standard to vrlo teško podnosi", dodala je Advija.

Terapijsko jahanje utiče na sve aspekte zdravlja

Aldina Selimagić-Šljivo, psiholog Udruženja Srce za djecu oboljelu od raka, podsjetila je da su projekat "Terapijsko jahanje" proveli tokom 2021. i 2022. godine.

"To je bio prvi put da smo okupili jedan malo veći broj djece i omogućili im da prođu kroz kratki kurs terapijskog jahanja. Dosad je to sve nekako bilo na rekreativnoj osnovi tokom naših rehabilitacionih kampova gdje su djeca imala priliku da se za pet dana upoznaju sa konjima. Ovaj put je to bilo na većem nivou jer smo za 30 djece obezbijedili 108 časova jahanja. Dakle, 18 djece je prošlo terapijsko jahanje, a 12 rekreativno", pojasnila je Selimagić-Šljivo.

Cilj projekta je bio da se kroz jahanje i pozitivne aspekte, djeci omogući da razvijaju svoje kapacitete, da se psihosocijalno osnaže.

"Zapravo da se osnaže i psihološki i fizički. Znamo da terapijsko jahanje ima mnogo pozitivnih efekata na dijete, a suočavanje sa malignom bolesti jako dugo traje, djeca razviju separacijsku anksioznost jer su često odvojena od roditelja i porodice. Kroz ovaj projekat smo uspjeli da ih osnažimo, da se suoče sa svojim strahom i da sami dolaze na časove jahanja, bez pratnje roditelja što je bio veliki plus", istakla je Selimagić-Šljivo.

Uz pomoć mobilnog tima, djeci su obezbijedili prevoz od kuće do lokacije gdje su bili časovi.

"Sretni smo što smo ih vidjeli osnažene i hrabre da se suoče sa svim svojim strahovima i da im donese oo što i jeste cilj, a to je neka zdravija i ljepša budućnost. Znamo da terapijsko jahanje utiče na sve aspekte zdravlja, od fizičkog, motoričkog pa do suočavanja sa depresijom", naglasila je Selimagić-Šljivo.

Dokazano je da pozitivno djeluje hipoterapija, a i bilo koja aktivnost koja obuhvata kontakt sa životinjom.

"Oni nisu odlazili da jašu ukrug. Imali su priliku da čiste konja, da mu se približe, ako imaju neki strah da se suoče s njim i oslobode se toga. A i samo povezivanje sa životinjom je vraćanje prirodi. Znamo da nam je priroda najveći izvor ozdravljenja", pojasnila je Selimagić-Šljivo.

Terapijsko jahanje podržali su Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo i općina Novi Grad Sarajevo.

"Vidjeli smo da je projekat jako uspješan i da su djeca bila sretna. To nam je razlog da ponovo napravimo sličan projekat, možda i u drugim kantonima", kazala je Selimagić-Šljivo.

Ona je u stalnom kontaktu sa djecom oboljelom od raka.

"Na početku je tu uvijek prisutan šok i nevjerovanje, poricanje... Suočavanje sa dijagnozom je jako teško i to je možda najteži momenat u tom procesu. Nakon početnog šoka neizbježno je prihvatanje. Generalni zaključak je da su sva ta djeca najveći heroji. Neizbježna su razna psihološka stanja. Česti su anksioznost i depresija", poručila je Selimagić-Šljivo.