Sjećanje na Sanidu Kaplan, djevojčicu koju je HVO ubio pred očima majke
U organizaciji Udruženja logoraša Stolac danas će biti obilježena 29. godišnjica od svirepog HVO-ovog ubistva 17-godišnje Sanide Kaplan koje se dogodilo 13. jula 1993. godine na kućnom pragu, pred očima najmilijih.
Inače, sredina jula bolna je za stanovnike Dubravske visoravni. To su dani kada se Bošnjaci ovog dijela Bosne i Hercegovine prisjećaju hapšenja, zatvaranja, mučenja, ubijanja i drugih zločina počinjenih tokom "udruženog zločinačkog poduhvata" s ciljem stvaranja tzv. Herceg-Bosne.
Udruženi zločinački poduhvat
Ubistvo Senide Kaplan, i to desetak dana pred njezin rođendan, na određen način je simbol tih događaja.
Saobraćajni kolaps u Sarajevu: Brojni problemi za vozila i pješake
"Na današnji dan 1993. godine zločinci HVO-a ubili su Sanidu Kaplan. Rahmetli Sanida je tada bila 17-godišnja djevojčica. Ubijena je pred očima majke, dok je njen brat čuo rafal krijući se u kući. Ovo okrutno ubistvo se dešavalo na kućnom pragu porodice Kaplan, u vrijeme progona, ubistava, etničkog čišćenja i zlostavljanja Bošnjaka Stoca, Dubravske visoravni i južne Hercegovine, a što je Međunarodni tribunal za ratne zločine u Haagu okarakterisao kao Udruženi zločinački poduhvat. Nažalost, ubistvo rahmetli Sanide nikada nije rasvijetljeno“, navode iz Udruženja logoraša Stolac.
Zloglasni upravnik logora "Gabela" Boško Previšić - Boko napokon iza rešetaka!
Ono što, vele, nisu mogli osporiti u Haagu, nasljednici UZP-a rade na domaćem terenu, putem tužilaštva i sudova u HNK.
"Prvobitno osuđeni na kaznu od devet godine za svirepo ubistvo, Dragan Bunoza zvani Jastreb, pobjegao je u Hrvatsku nakon izricanja presude, gdje je pristao da odleži spomenutu kaznu. Nakon četiri godine zatvora, pojavio se 'novi ubica', a što je sud u Hrvatskoj prihvatio i pustio ga na slobodu! Uslijedila je još jedna farsa od strane Tužilaštva, gdje se tražilo da isti svjedoci 26 godina poslije idu na prepoznavanje navodnih novih ubica", naveli su, te dodali:
"Svjedoci su Sanidina majka Fatima sa skoro 80 godina, brat Samir, koji se krio u kući prilikom ubistava, Senad Šetka koji je među prvima bio svjedok dešavanja tog dana, Džemal Zilić, skoro slijepi starac od preko 80 godina i koji živi sam i koji nije sposoban da bude svjedok... Svjedoci polako odlaze, umiru, ubice štiti sistem, a politika ostaje ista."
Iz Udruženje logoraša Stolac poručuju da "neće stati govoriti istinu", te da "neće stati aktivno raditi na istraživanju i dokumentovanju zločina na našem prostoru".
"Nevino ubijena djevojčica Sanida treba nam biti stalna opomena i primjer kakva nas budućnost čeka ukoliko ne budemo znali ko smo bili, ko smo sada i ko želimo biti. Uzdignute glave jedino imamo šansu opstati na ovim prostorima i zato vjerujemo da ovo što radi Udruženje logoraša Stolac na čuvanju od zaborava onoga što nam se dogodilo jeste opredjeljenje većine našeg naroda. Narod bez kulture sjećanja, nema šansu da opstane uspješna zajednica u budućnosti."
Šta nam ovo radite?!
Inače, tokom procesa Jadranku Prliću i ostalima svjedočila je Senidina majka Fata Kaplan. Ispričala je kako su vojnici HVO-a kobnog dana upali u njezino selo Plješevica kraj Stoca. Desetak dana ranije po selima između Čapljine i Stoca pokupili su muškarce, Bošnjake, i odvodili ih u logore.
Vojnik HVO-a ušao je u Fatinu kuću i naredio im da izađu.
"Kuda nas vodite?", suprotstavila se njezina kći Senida.
Tajna policija je 1993. došla po Kasima u Dubrovnik, zatim je brutalno ubijen
Sedamnaestogodišnjakinja je potom pala pokošena rafalom!
"Molila sam ga da me pusti da je još malo gledam", rekla je Fata Kaplan.
Vojnik ju je natjerao da odmah ode s ostalima.
Pripadnik HVO-a Dragan Bunoza u Mostaru je pravomoćno osuđen na devet godina zatvora za ovaj zločin. Međutim, Kantonalni sud Mostar je kasnije zbog „novih dokaza i svjedoka“ obustavio krivični postupak, čime je oborena presuda čak i Vrhovnog suda FBiH.
Bunoza je tvrdio da je nevin ležao u zatvoru.
Inače, Fatin muž Hamzo, sinovi Samir i Ibrahim odvedeni su u logor Dretelj.
Hamzo i 15-godišnji Ibrahim oslobođeni su nakon dva mjeseca, Samir tek nakon devet mjeseci, među zadnjima.
Tada 15-godišnji Ibrahim Kaplan svjedočio je smrti svoje sestre.
"Bili smo u kući, čuli smo galamu, pucnjavu i izašli pred kuću. Tada je došla vojska HVO-a koja je tjerala narod iz susjednog sela, Humačkića mahala. Počeli su galamiti: 'Izlazite iz kuće'. U tom trenu je moja sestra izašla sa sprata niz stepenice. Prišla je pred kuću da se obuče i rekla: 'Šta nas tjerate svaki dan, šta nam ovo radite?!'. Jedan vojnik koji je bio među njima je sasuo čitav rafal u nju. Ona je tu pala pred kuću, mi smo ostali u šoku. Drugi je povikao: 'Hoćemo li sve?'. Potjerali su nas odatle, a ona je ostala da leži.
Nisu nam dali ni da je pogledamo", ispričao je ranije Ibrahim Kaplan u razgovoru Anadoliju.
"To je moja sestra"
Stravične prizore ne zaboravlja ni spomenuti stariji brat Samir Kaplan koji je za vrijeme sestrinog ubistva bio u kući i, kako kaže, čuo majku da plače i govori "ubiše je". Mislio je da se radi o udaranju, te se s nekoliko rođaka uspio sakriti.
Nakon što su se cijelu noć skrivali, predali su se HVO-u.
"Jedan od tih vojnika je rekao: 'Došli smo da pokopamo jednu žensku osobu'.
Kada je rekao da je posljednja kuća onda sam ja vrisnuo: 'To je moja sestra'", prisjetio se Samir bolnog trenutka.
Po njezino tijelo su kako kaže, otišli traktorom, a tijelo su joj u deku zamotali on i rođak.
Vijećnica: Promovirana 'Istina o Dretelju': Krugovi pakla logora tzv. Herceg-Bosne
"Sva je bila u krvi, nisi mogao ni pogledati. Ja i rođak smo je previli i stavili smo je na traktor i tako išli do harema", ispričao je Samir.
Govorio je da su na traktoru svi bili vezani žicom osim njega i rođaka koji su se brinuli za tijelo sestre koju treba sahraniti, dok su ih neprestano požurivali u tom činu.
"Nismo je ni pokopali kako bi trebalo, niti mogli da iskopamo mezar kako treba po muslimanskom običaju. Tu smo je pokopali i sahranili. Samo što je tijelo jedva stalo u mezar i ništa više. Nije bilo dubine ni pola metra", kazivao je Samir za AA.
Tri decenije nakon "udruženog zločinačkog poduhvata" rane u Hercegovini su još uvijek svježe. Nažalost, politike koje su proizvele ovakvo nezapamćeno zlo i danas su na "ratnim pozicijama".
Bez katarze, suočenja sa demonima teške prošlosti i zaokreta u politici – teško ćemo do ozdravljenja.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
