Senadin Lavić: Srbija uspostavlja dominaciju nad polovicom Bosne

Ponovo se pojavljuje dokument kojim se određuju “smernice za jedinstvenu politiku srpskog naroda”, a kada se to događa onda je najčešće bosansko povijesno, političko i kulturno biće sasvim negirano ili pretvoreno u nešto drugo, dakle, krivotvoreno, kazao je za Radiosarajevo.ba prof. dr. Senadin Lavić.

Piše: Faruk Vele

Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture (BZK) „Preporod“ i profesor Fakulteta političkin nauka u Sarajevu izjavio je ovo za naš portal tragom informacije da su ministar kulture i informiranja Srbije Vladan Vukosavljević i ministrica prosvjete i kulture bh. entiteta Republike srpske Natalija Trivić 4. marta ove godine potpisali Povelju o srpskom kulturnom prostoru, o čemu smo pisali.

„U toku je privođenje kraju procesa koji se imenuje 'slijeganje tla' i koje traje poslije Daytonskog mirovnog sporazuma, a podrazumijeva da se postepeno uspostavi srbijanska dominacija na pola Bosne i da se na bosanskom prostoru oblikuje srbizirana forma koja bi u prvoj fazi bila jasno distancirana od bosanskog okvira kao nešto drugo, a u drugoj fazi bi se uključila u tzv. srpski duhovni i kulturni prostor i onda postepeno objedinila u političko-pravni sistem susjedne Srbije. Tako bi se Srbija proširila na pola Bosne“, rekao je Lavić, te dodao:

„Zaboravlja se, pritom, da je srbijanska vojska Miloševićevog režima s pobunjeničkim vojnim formacijama Radovana Karadžića napravila najstravičniji zločin genocida nad nesrpskim stanovništvom Republike Bosne i Hercegovine i zločin genocida na teritoriji koja je vojno pretvorena u “srpski prostor na tlu Bosne”. Taj zločin genocida bio je monstruozan, surov, nehuman i poznat cijelome svijetu“.

Prema njegovim ocjenama, “velikosrbijanska politika danas pokušava predstaviti kao normalan posao “mutnu” aktivnost da se “objedine” tzv. srpske povijesne teritorije“.

„Tako se hegemonijska tendencija velikosrbijanskog projekta premješta u polje kulture, odnosno sam kultura ostaje bojno polje nacionalističkih konstrukcija. Dakle, nova projekcija jeste - preko kulture ostvariti cilj koji se ne može ostvariti preko politike i ratova. Pritom, beogradski projektanti “Velike Srbije” zaboravljaju da i drugi narodi na Balkanu imaju svoje povijesne kulturne prostore, kulturne narative, kulturu sjećanja, historijske spomenike, slavne događaje, velike ličnosti...

Treba jasno reći, i drugi ljudi žive na ovome prostoru, na ovome svijetu, u povijesti ovoga prostora! Da li bi sada iz Bosne trebali govoriti o velikom prostoru bosanske kraljevine, o Tvrtkovoj kraljevini Bosni? Kuda bi vodile sve te povijesne reminiscencije i zahtjevi za “objedinjavanjem”? Zašto velikosrbijanska politika smatra da će drugi narodi sjediti i gledati hegemonijske podhvate beogradske kvazi-politike? Pa to je naivno do kraja...“, zaključio je profesor Lavić.