Lavić: Može li bojkot proizvoda iz Hrvatske biti odgovor na Deklaraciju?

Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture (BZK) „Preporod“ i profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu prof. dr. Senadin Lavić kaže u razgovoru za Radiosarajevo.ba da deklaracija o Hrvatskog Sabora o Bosni i Hercegovini ima tragikomičnu dimenziju.

Piše: Faruk Vele

Velika nesreća

Prema njemu, ona je pokazatelj „velike nesreće koja se nadvila u odnose između dvije nezavisne države, Bosne i Hrvatske“.

„Njezin osnov je dublji od ovoga trenutka. On je određen nemoralnim hegemonijskim odnosom prema Bosni iz 19. stoljeća, Pavelićevom fašističkom endehazijom, tuđmanizmom iz 1990-ih i današnjim političkim elitama koje kontrolira HDZ. Povijest antibosanske ideologije sa strane hrvatske politike upozorava na nas na kontinuitet beščašća, nemorala i ekspanzionisitčkog nacionalizma. Svi znamo da je narativ o “ugroženosti Hrvata” politička podvala kako bi se politika u Bosni nastavila odvijati u modelima etničko-religijskog ili etnopolitičkog predstavljanja. Taj narativ služi da se Hrvatska uključi u igru protiv Bosne kao “velika sila” i članica EU“, analizira profesor Lavić.

Nije nimalo politički mudro, veli on, da „jedna skromna balkanska politička oligarhija“ izigrava veliku “silu”u međudržavnim relacijama, te da „neprestano truje odnose između prijateljskih naroda povijesno ovisnih i prožimajućih u mnogočemu“.

„Svi znamo da nije posao Hrvatskog sabora da raspravlja o Ustavu, izbornim zakonima i unutarnjojpolitici Bosne i Hercegovine. Stoga se nas ne tiče uopće šta i kakve deklaracije donosi taj Sabor o našoj državi. Deklaracija za nas nema nikakvu pravnu snagu – ona je ustvari bespotrebna i besmislena. Ona sakriva da je Dragan Čović poražen na izborima i da je njegova politika zadnjih desetak godina vodila u pogrešnom, moglo bi se reći, katastrofalnom smjeru po bosanskohercegovački hrvatski narod i druge građane Bosne i Hercegovine“, naglašava on.

Deklaracija, međutim, prema Laviću, nije nimalo naivna i „predstavlja jednu latentnu smetnju u budućim odnosima jer će postati zakonska obaveza buduće hrvatske politike i mora će je poštivati“.

„Time će na duži period ometati normalne odnose između Bosne i Hrvatske i praviti problem u Evropskom parlamentnu. U deklaraciji se osjeti i prepoznaje pritisak i daleka prijetnja, jedna nasilnička crta, militarna predrasuda. Pored rečenog, deklaracija pominje nekakve “hrvatske prostore”, ona time vidi Bosnu kao etnički razbucanu između odijeljenih grupa, konsocijacijski razdijeljenju na “naše i vaše” teritorije – a ne dražvnu teriotriju na kojoj žive građani Bosne i Hercegovine. Na primjer, nešto možemo razumjeti na ovaj način: “Ako ne uradite što vam mi kazujemo mi ćemo zakočiti vaš put u euroatlanske integracije ili ćemo vas ucjenjivati na neki drugi način”. U tome se skriva suština deklaracije, to jeste njezin cilj da nastavi tamo gdje je vojska “u
ratu stala”. U mirnodopskim okolnostima zaokružiti teritoriju samo za “naš narod” (Hrvate, Bošnjake ili Srbe) i njome raspolagati kao s “našim (hrvatskim) prostorom”. To je epoha tuđmanizma protiv Bosne i priče o antemurale christianitatis. Oni koji su to provodili 1990-ih osuđeni su za UZP. Znamo šta znači danas ignoriranje presude šestorki za UZP“, upozorio je Lavić.

Nadalje, prema njemu deklaracija Sabora još nastavlja u smjeru manipuliranja s konceptom “konstitutivni narodi” u Bosni i Hercegovini, a ne konstituentni, sastojni “elementi”, sastojci ili dijelovi bosanskohercegovačkog naroda.

„Bosna nije sastavljena od nekih “međusobno nepoznatih” etničkih grupa. Država  Bosna i Hercegovina nije nastala 1995. “sastavljanjem” nekih etničkih država – ona je stara evropska politička i kulturna forma. Pominje se “duh Daytona”, a to nam kazuje da ne trebamo poštovati “ono što piše u sporazumu ili nekom njegovom dijelu kakav je AnexIV”, nego se usmjeriti u traganje i prizivanje “duhova”. To znači dogovaranje plemenskih vođa, tribalistički ili predmoderni politički model, nepoštovanje državnih institucija i suvereniteta države od koje se pokušava oteti teritorija i pretvoriti u vlasništvo plemena ili jedne grupe kao “suverena” na tom dijelu državne teritorije. Samo je država suverena – ne pojedina narodna grupa“, naglašava čelni čovjek „Preporoda“.

Razvijati bosanstvo

Na pitanje kako odgovoriti na ovakve izazove u odnosima sa susjeidma, prije svega sa Hrvatskom - koja ima hiljadu kilometara dugu granicu sa BiH, a pri tome je članica EU i NATO-a, što notorno zloupotrebljava - Lavić podvlači.

„Odgovor na ovu neprincipijelnu deklaraciju je pohranjen u našoj civlizacijskoj i povijesnoj paradigmi objedinjavanja i poštivanja razlika, u istrajnoj borba protiv zaboravljanja na poštivanje razlika i ljudskih specifičnosti koje daju prepoznatljivost našem pojedinačnom i kolektivnom identitetu. Dakle, trebamo razvijati bosanstvo i prijateljstvo između Hrvata, Bošnjaka, Srba i drugih naroda u Bosni, a mržnju ostaviti fašistima, rasistima, nacionalistima koji će sigurno ostati sami i odbačeni.

Najzad, to znači, suziti prostor fašističkim ideologijama i onemogućiti ih u našem društvu. Stvar se može zaoštriti i bojkotom proizvoda iz Hrvatske ili, drugim riječima, pokretanjem principa reciprociteta na svim mogućim razinama. Već odavno traje ova hrvatska diplomatska agresija na Bosnu i Hercegovinu. Pritom, čini se, kao da Hrvatska nema više nikakvih bitnih problema! Zato treba pokrenuti na državnoj razini pitanje povrata imovine Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj. Radi se o pravom bogatstvu naše države“.