Rudnik Ljubija "pred zidom": Sa gašenjem zeničke Željezare, gasi se i rudarstvo u Prijedoru

Radnici rudnika Nova Ljubija u Omarskoj kod Prijedora započeli su štrajk glađu, protestujući zbog mogućeg gašenja kompanije koja decenijama hrani više od 600 porodica.

Iako su se prvobitno ispred upravne zgrade okupile manje grupe zaposlenih, protest je brzo prerastao u masovno radničko okupljanje, uz poruku da od zahtjeva neće odustati bez obzira na vremenske uslove i pritiske. Od uprave i institucija traže hitno donošenje programa socijalnog zbrinjavanja i isplatu otpremnina, jer strahuju da bi mogli ostati i bez posla i bez ikakve zaštite.

"Dovedeni smo do zida. Ovo je protest glađu, nismo ovo uradili jer nećemo da radimo. Protestujemo glađu ne bi li nekog osvijestili. Jer, ovo je već kraj. U Prijedoru nema više rudarenja", kaže Milena Ćurić, koja u ovoj kompaniji radi već 15 godina kao laborant, prenosi Deutsche Welle.

Trending

Čola raspoložen pred prvi od pet koncerata u Zetri: "Drago mi je da sam u Sarajevu!"

Stečaj

Među radnicima vlada ogorčenje, ali i osjećaj da brane ono što su stvarali godinama. Zaposleni poručuju da iza brojeva stoje porodice, krediti i decenije rada, te da ih najviše pogađa neizvjesnost u kojoj se rudnik našao. U sindikatu upozoravaju da radnici ne žele da završе na ulici bez plata, otpremnina i jasnog plana šta slijedi nakon mogućeg stečaja. Prema njihovim procjenama, za socijalno zbrinjavanje zaposlenih potrebno je između šest i sedam miliona maraka.

03.03.26. 08:43

Stečaj na pragu: Gasi se rudarska proizvodnja, 600 radnika ide na biro

"95 posto radnika odlučilo je da ustane. Tražimo socijalno zbrinjavanje u smislu stimulativnih otpremnina, ne zanima nas da li je to od vlade kao manjinskog vlasnika ili većinskog vlasnika Gordana Pavlovića", kaže Darko Došenović, član Upravog odbora sindikata Nove Ljubije.

Povod za protest bila je odluka većinskog vlasnika Gordana Pavlovića o zaustavljanju proizvodnje nakon čega je dodatno pojačan strah od brzog gašenja rudnika. Situaciju je zakomplikovala i odluka Okružnog privrednog suda u Prijedoru, koji je 18. marta pokrenuo prethodni postupak radi utvrđivanja uslova za otvaranje stečaja, upravo na zahtjev vlasnika, koji je kompaniju kupio prije samo nekoliko mjeseci, obećavši nastavak poslovanja. Radnici podsjećaju da su i ranije upozoravali na izvlačenje mašina i prodaju imovine, uvjereni da je gašenje preduzeća pripremano duže vrijeme.

"Naš poslodavac je povukao strojeve, izvukao ih iz kopa i mi ne vidimo dalju perspektivu za rad. Treba nam socijalno zbrinjavanje", kaže Došenović.

Plata za mart

Iz uprave, međutim, poručuju da poslodavac nema neizmirenih obaveza prema radnicima i da će plata za mart biti isplaćena u predviđenom roku. U saopćenju navode i da se sve aktivnosti u rudniku realizuju uz saglasnost i nadzor privremenog stečajnog upravnika, budući da je u toku prethodni stečajni postupak.

23.02.26. 10:00

Nakon što je prekinuta 147-godišnja tradicija: Rudnik u Zenici postaje muzej?

Ipak, takva poruka nije umirila zaposlene, koji smatraju da formalno izmirene obaveze ne rješavaju suštinski problem, odnosno, šta će biti sa njihovim radnim mjestima i da li će dobiti zakonom predviđenu zaštitu ukoliko rudnik ode u stečaj, piše Deutsche Welle.

"1999. godine sam počeo da radim, tada još rudnik nije kupio Mittal, ali je sve bilo drugačije nego što je sada. Ovo je sve sada... niti znamo ko ni šta, šta da radimo, nemamo blage veze. Uglavnom, gone nas kući i to je to", kaže Draško Banović, koji već 27 godina radi u rudniku Ljubija.

Pozadina krize seže nekoliko mjeseci unazad. Pavlovićeva kompanija H&P Zvornik, u sastavu grupacije Pavgord, preuzela je prijedorski rudnik od ArcelorMittala u oktobru 2025. godine, nakon čega je firma preimenovana u Nova Ljubija. Tada su najavljivani modernizacija proizvodnje, finansijska stabilizacija i dugoročni razvoj. U isto vrijeme, ista grupacija preuzela je i zeničku željezaru, koja danas posluje pod nazivom Nova Željezara Zenica. Umjesto najavljenog konsolidovanja, oba preduzeća vrlo brzo su se našla u ozbiljnim problemima.

Zenička veza

Upravo je veza između rudnika u Prijedoru i željezare u Zenici jedan od ključnih elemenata cijele priče. Ta dva sistema su zavisna jedan od drugog zbog isporuke sirovine. Zbog toga problemi u Zenici direktno pogađaju i Novu Ljubiju.

Prije 3 dana

Vlada FBiH i Vijeće ministara pozvani da očuvaju proizvodnju čelika u Novoj Željezari Zenica

Zamjenica direktora rudnika ranije je kao razloge za pokretanje stečajnog postupka navela teško stanje u Željezari Zenica, ali i činjenicu da u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine nisu usvojene zaštitne mjere za uvoz čelika. Bez takvih mjera domaća proizvodnja ostaje pod dodatnim pritiskom jeftinijeg uvoza, a time slabi i prostor za oporavak oba preduzeća.

"Mi se zaista nadamo i vjerujemo da će doći do nastavka rada, što ne utiče na naš prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Jer bi njegovo provođenje, koje ne mora da bude klasični stečajni postupak, to će biti posao stečajnog upravnika, predstečajnog upravnika, da procijeni uslove za otvaranje stečajnog postupka", rekla je tada Suzana Gašić, zamjenica direktora rudnika, tvrdeći da u daljem postupku može doći i do reorganizacije ili restrukturiranja, a u cilju nagomilanih obaveza.

Nema povlačenja

Sindikat zato od Vlade RS traži da se hitno uključi u rješavanje problema i da, ukoliko do stečaja dođe, osigura sredstva za otpremnine i socijalni program. Međutim, sve je više straha da se ne odlučuje samo o sudbini jednog rudnika, već o opstanku šireg industrijskog lanca u Bosni i Hercegovini. Ako Željezara Zenica ne stabilizuje poslovanje, Nova Ljubija ostaje bez ključnog oslonca. Ako se ugasi rudnik, dodatno slabi i sirovinska baza za zeničku proizvodnju", kaže Došenović iz Sindikata Nove Ljubije.

Zato protest u Novoj Ljubiji prevazilazi okvire radničkog bunta i postaje upozorenje da bi se, bez brze reakcije vlasnika i institucija, mogla urušiti još jedna industrijska veza koja je godinama održavala radna mjesta i lokalne zajednice, navodi Deutsche Welle.

Najizgledniji rasplet trenutno vodi ka stečaju uz pokušaj socijalnog zbrinjavanja radnika, ali bez ozbiljnog plana za nastavak proizvodnje. To bi značilo samo formalni kraj jednog rudnika. Za radnike, međutim, pitanje nije formalno nego egzistencijalno odnosno, da li će iza zatvorenih kapija ostati samo ugašena proizvodnja ili i stotine porodica bez osnove za život i budućnosti.