Profesor Kurdić: Nakon obavljenog hadža, hadžije se vraćaju srca očišćena

Doktor nauka u oblasti hadiskih znanosti i profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici na predmetima Dawa, Hadis i Životopis vjerovjesnika s.a.w.s.., jedan od najpoznatijih učenjaka u BiH, prof.dr. Šefik Kurdić u intervjuu pojašnjava propise hadža, suštinu impresivnog učenja telbije kojemu se odaziva sve živo na zemlji, oblačenje ihrama, tavaf oko K'abe bacanje kamenčića, te suštinu stajanja na Arefatu, kao najvažnijeg obreda hadžija.

On navodi hadis Božijeg poslanika Muhammeda a.s. koji je rekao da se „u noći Arefata, zaista Allah spušta na zemaljsko nebo i, ponoseći se s vama pred Svojim melekima, govori: „Došli su Mi Moji robovi prašnjavi i raščupani iz dalekih, udaljenih krajeva očekujući Moj Džennet!“, a onda se obraća hadžijama: „Kada bi vaši grijesi bili koliko ima zrna pijeska, kapi kiše ili morske pjene – sve bi vam ih oprostio! Idite robovi Moji, sve vam je oprošteno, kao i onima za koje ste molili“.

"Kada ne bismo znali ni za jedan drugi, osim ovog hadisa, dovoljno bi bilo da pokrene čak onoga koji nije ni razmišljao o obavljanju hadža. Koja čast za mizernog Allahovog roba koji je stvoren od prašine i njenih elemenata da se Allah, Koji svim vlada i upravlja, ponosi i to pred bezgrešnim melekima, hvaleći hadžije koji su došli iz dalekih krajeva očekujući Njegov Džennet", naglašava Kurdić.

Stajanje na Arefatu, također pojašnjava Kurdić, doprinosi jačanju međubratske saradnje koju islam od početka inicira i njegovanju jakih rodbinskih, prijateljskih, međukomšijskih i društvenih odnosa.

Oblačenje ihrama i stajanje na Arefatu, kaže Kurdić, jasno nagovještava hadžiji da njegov život na ovom svijetu treba da bude skroman, da kako god živio, kako god trošio, kakva god skupocjena odijela oblačio i mijenjao, pratio svjetsku modu i basnoslovna sredstva ulagao u svoju odjeću, obuću i ogromne kuće i zamkove, da će sve to, jednoga dana zamijeniti samo dva obična peškira, zvana ćefini, i hladna, mračna i tamna kućica u zemlji.

Za hadžije, pojašnjava dalje, je počast i izgovaranje telbije, a učenjem telbije hadžija inicira i uključuje sve na Zemlji da se priklone tom fascinantnom horu, divnoj skladbi i izvanrednoj melodiji, koja se razliježe svetom mekkanskom dolinom.

"Ova kosmička filharmonija, bez ijednog muzičkog instrumenta, pravi očaravajuće melodije, u kojima se tijelo smiruje, srce treperi a duša uživa, hrani se i jača", istakao je

Nakon Arefata, hadžije se spuštaju na Muzdelifu, gdje odmaraju par sati, a nakon toga, kreću ka Mini, gdje su tri džemreta, kao simbol šejtana, sotone, na koja se bacaju kamenčići, što "simbolizira naše odbacivanje strasti, pohota i grijeha, a u isto vrijeme, treba da bude naša odlučnost da kamenujemo šejtana i odbacimo svaku vrstu vesvese i došaptavanja koje on svakodnevno pokušava kod nas vršiti".

Ako čovjek osjeti psihičko rasterećenje i duševno umirenje nakon bacanja ovih kamnečića na džemretima, onda je, kazao je Kurdić," istinski, gađao i pogodio šejtana, a ako ništa od toga ne osjeti, to je znak da ga iskreno i istinski nije ni gađao".

Međutim, dodaje on, mi trebamo biti svjesni da je glavna snaga u našoj volji i u dubini naše svijesti, jakom, čvrstom voljom i stamenom vjerom uz Gospodara svjetova, savladavamo prepreke, svoje bolesne prohtjeve, ego, savladavamo šejtana.

Poslije toga hadžije se vraćaju se u grad, svojoj K'abi, oko koje tavafe, a tavaf oko K'abe, je ibadet u kojem se iskreno predaju Allahu Uzvišenom, stalno čineći zikr, učeči dove.

"Treba se vinuti iznad formalnog kretanja našeg fizičkog bića oko K'abe, treba pokušati svim bićem i svojim srcem kružiti oko Gospodara K'abe, putem zikra i dova koje tom prilikom učimo", rekao je prof. Kurdić.

Nakon obavljenog tavafa, hadžije obavljaju sa'j, hodanje, trčanje, između Safe i Merve, koji pored toga što ima i svoju historijsku pozadinu, u sebi njedri velike poruke, kojih se svaki hadžija treba prisjećati.

Hodanje između Safe i Merve simbolizira naše uznemireno hodanje ispred K'abe, očekujući da nam Allah oprosti i prihvati naše pokajanje. To je slično čovjeku, koji nije siguran da će mu druga osoba oprostiti, a on zavisi od takvoga stava, te šeta i uznemireno obilazi oko njegove kuće, očekujući konačan ishod.

Nakon pravilno obavljenog hadža, koji emanira bezbroj poruka, hadžije se vraćaju svojoj domovini, porodicama, komšijama, prijateljima, duhovno obogaćeni, srca očišćena, sa rukama punim molitve.

Hadžija nosi iskustvo koje ne nosi izvršavanjem drugih ibadeta, kaže Kurdić, kroz ovaj ibadet, pored njegove duhovne strane, upozna različite ljude, jezike i običaje i prisustvuje najvećem kongresu na svijetu, pa, iako jedni druge ne razumiju,oni se, ustvari, svi razumiju, jer su svi došli s istim namjerama, intencijama i ciljevima.

Nema ni jednog skupa na svijetu, ističe Kurdić, koji ima jedinstveniji cilj od ovoga, jer se ovim ujedinjenim kongresom pet miliona muslimana, izuzetno uigranim, a uopće neuvježbavanim, svjetskim horom i iskrenim srcima iz kojih iskri dova Allahu, najubojitije porazi Iblis i njegovi pomoćnici.

"Ovo je najbolji dokaz da se iskrenim odnosom i ujedinjenim snagama mogu poraziti sve destruktivne snage koje opstruiraju afirmiranje istine i pravde na ovome svijetu", zaključio je prof. dr. Šefik Kurdić, doktor nauka u oblasti hadiskih znanosti i profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici.