Strah, pritisci i odlazak: Ko i zašto tjera ljude iz RS-a?

Godinama je u hodniku pored ulaznih vrata Ljiljane Kovačević i njenog pokojnog supruga, istraživačkog novinara Slobodan Vaskovića, stajao spakovan mali kofer.

"Dešavalo se da Slobi ljudi jave da se sklonimo jer postoje ozbiljne prijetnje, čak i da postoji opasnost da mu dignu automobil u vazduh", prisjeća se Kovačević.

Kasno noću, porodica bi ponekad bježala iz Banja Luke prema granicama sa Hrvatskom ili Slovenijom, čekajući tamo da neposredna opasnost prođe. Kada bi se vratili, nikome nije bilo dozvoljeno da uđe u porodični automobil prije nego što bi Vasković prvo sam upalio motor kako bi provjerio da li je ispod postavljen eksploziv. No, Vasković je i dalje istraživao i objavljivao, piše Media.ba. 

Trending

Vodovod planirao radove i za vikend: Više sarajevskih ulica ostaje bez vode

„Njegova ideja vodilja bila je da mora pisati ono što misli, bez obzira na posljedice. Smatrao je da jedino brutalno otvoreno pisanje može uzdrmati ljude o kojima je pisao“, kaže Kovačević.

Ipak, RS su zauvijek napustili 2018. godine. Nisu jedini.

Prije oko 4h

Sindikat metalaca FBiH uputio otvoreno pismo Vladi FBiH: "Vremena više nema"

Stotine hiljada ljudi je napustilo region u protekloj deceniji tražeći bolje plate i bolji životni standard. Procijenjena populacija bosanskohercegovačkog entiteta RS se svela sa 1,1 milion na oko 900.000 danas. Međutim, pored ekonomskog, odvija se još jedan tiši, jeziviji egzodus. Novinari, aktivisti, opozicioni političari, pa čak i obični građani bježe od sofisticirane, više od deceniju duge kampanje političkog targetiranja, kleveta i fizičkih prijetnji iza kojih, prema tvrdnjama žrtava, stoji vlast.

"Puno ljudi je otišlo, jer više nisu mogli podnositi pritiske. Ko neće da ćuti i hoće da misli svojom glavom ovdje teško opstaje", tvrdi novinar i aktivista Miljan Kovač.

Prema njegovim riječima, prostor za javnu kritiku u RS-u postao je veoma sužen.

„Kako da opstanu novinari i aktivisti kada čak i običan radnik može imati probleme ako kritikuje vlast“, pita Kovač.

Mašinerija zastrašivanja

U političkom i medijskom pejzažu RS-a, prostor za drugačije mišljenje se dramatično smanjio. Kritičari vlasti rutinski se etiketiraju kao „strani plaćenici“, „izdajnici“, „rušitelji RS-a“ ili „agenti Zapada i Sarajeva“.

Ove etikete se šire putem javnih servisa pod kontrolom vlasti i njoj naklonjenih informativnih portala i osmišljene tako da delegitimizuju kritiku i terorišu kritičare.

„Imali smo čitave kampanje u kojima su pojedinci i organizacije označavani kao neprijatelji RS-a i naroda, bez ikakvih ozbiljnih dokaza“, kaže Srđan Puhalo, psiholog i društveni analitičar.

Prije oko 3h

Zaprimljena prijava protiv Srđana Amidžića: “Musliman koji mrzi” završio u Tužilaštvu

Jedan od najpoznatijih primjera bile su takozvane „crne knjige“, dokumenti koje su predstavnici vladajućeg SNSD-a javno pominjali kao spiskove ljudi i organizacija koji, kako su tvrdili, rade protiv interesa bh. entiteta RS. Takvi narativi, u kojima su pojedinci i nevladine organizacije predstavljani kao dio šire „antisrpske“ mreže, dodatno su pojačavali atmosferu nepovjerenja prema aktivistima i kritičarima vlasti.

„Ljudi koji su bili meta takvih kampanja često su imali samo dva izbora: da se povuku iz javnog života ili da napuste zemlju“, kaže Puhalo.

Sve uz pomoć javnog servisa

Još je 2018. godine netolerancija režima prema neistomišljenicima prerasla u otvoreno neprijateljstvo tokom protesta „Pravda za Davida“. Mjesecima su se hiljade građana svakodnevno okupljale na centralnom Trgu Krajine u Banja Luci i tražile odgovore u vezi sa nerazriješenim ubistvom dvadesetjednogodišnjeg studenta Davida Dragičevića.

Reakcija vlasti bila je brza. Javni servis RTRS predstavio je ožalošćene građane kao dio politički orkestrirane akcije protiv vlasti i same RS.

„Sjećamo se protesta za Davida gdje su iznošene vrlo teške optužbe i uvrede na račun ljudi koji su protestovali. U takvim kampanjama nisu učestvovali samo političari, nego i pojedini mediji, uključujući i javni servis“, kaže Puhalo.

Općenito, izvještavanje javnog servisa je od strane analitičara koji se bave medijima okarakterisano kao jednostrano.

Prije oko 2h

Krišto: "Termin sjednice uoči Bajrama usaglašen uz saglasnost Helezovog savjetnika"

„Odavno nije potrebno ni napominjati kako je RTRS u potpunosti pod kontrolom i u službi jedne političke stranke i njenog narativa, te da se ova televizija niti ne trudi osigurati kakav-takav balans u predstavljanju političkih stranaka, što se očekuje od javnog televizijskog servisa”, piše Analiziraj, portal specijaliziran za analizu, praćenje i kritički osvrt na rad medija.

Takvo izvještavanje, potpomognuto kampanjama putem društvenih mreža, često ugrožava živote do te mjere da žrtve pribjegavaju jedinoj preostaloj opciji – odlasku.

Danijela Ratešić, aktivistkinja koja je učestvovala u protestima za Davida Dragičevića, bila je izložena napadima i putem društvenih mreža.

„Pokrenuta je retorika zasnovana na lažima i dezinformacijama koje su širene kroz javni servis i portale bliske vlasti. Čitava mašinerija bila je usmjerena na blaćenje ljudi koji su imali hrabrosti da javno progovore“, kaže Ratešić, prisjećajući se vojske internet botova angažovanih na uništavanju reputacija.

Ona kaže da su se tokom tih protesta na Trgu Krajine 2018. godine sudarile dvije potpuno različite vrste javne komunikacije – spontani govor građana i politička retorika vlasti.

„Na Trgu su se čule čiste, neprerađene riječi običnih ljudi koji su iz srca govorili o sistemu koji ih uništava. To su bile riječi koje su hiljade ljudi osjećale kao svoje i koje mnogi ranije nisu imali hrabrosti da izgovore“, kaže Ratešić.

Prema njenim riječima, upravo takva vrsta spontanog građanskog bunta izazvala je snažnu reakciju vlasti.

Prije oko 1h

Milionske prevare u BiH: Ko koči podizanje optužnice?

„Taj protest je izazvao ogroman strah kod vlasti i pokrenuo retoriku mržnje zasnovanu na lažima i dezinformacijama koje su širene kroz javni servis i niz portala koji su u to vrijeme nastali“, tvrdi Ratešić.

Na kraju je pobjegla iz zemlje – ne zbog riječi i uvreda, već zato što su preduzete radikalnije mjere kao što su privođenja u policijsku stanicu i prijetnje porodici.

„Za sebe se nikad nisam bojala, ali kada se pritisci prošire na porodicu, onda shvatite da morate povući granicu“, kaže Ratešić.

Danas, sedam godina nakon odlaska iz Banja Luke, kaže da ne osjeća nostalgiju prema svom rodnom gradu.

„Problem nije samo retorika. Problem je mentalni sklop ljudi koji takvu retoriku prihvataju i slijepo vjeruju onome što im serviraju mediji koje vlast kontroliše“, zaključuje.

Stanje slobode medija

Na osnovu izvještaja Reportera bez granica (RSF), Međunarodne novinarske mreže (IJNet) i Komiteta za zaštitu novinara (CPJ), sloboda medija u RS-u doživljava ozbiljan i rapidan pad. Okruženje za nezavisno novinarstvo je sve neprijateljskije, polarizovanije i ograničeno zakonodavstvom autoritarnog stila.

Krajem februara 2025. godine, Vlada RS-a usvojila je izuzetno kontroverzan zakon koji zahtijeva da se neprofitne organizacije i nezavisni mediji koji se finansiraju iz inostranstva registruju kao „strani agenti“.

Prije 21min

Bećirović ugostio ratne predstavnike i branitelje: Poruke o kontinuitetu borbe za državu BiH

CPJ je oštro osudio ovaj potez, napominjući da direktno odražava autoritarne taktike koje se koriste u zemljama poput Rusije za kriminalizaciju kritičkih glasova, prekid finansiranja i ušutkivanje nezavisnog izvještavanja.

Sloboda medija u ovom dijelu Bosne i Hercegovine već je bila uzdrmana odlukom Vlade RS iz 2023. godine da ponovo kriminalizuje klevetu. To je stvorilo efekat zastrašivanja, što je dovelo do široko rasprostranjene autocenzure. Moćni političari i biznismeni često koriste takozvane SLAPP tužbe (strateške tužbe protiv učešća javnosti) kako bi finansijski iscrpili i zastrašili medije i nevladine organizacije.

Više čitajte OVDJE.