Oručević: "Istina mora ostati zabilježena - Bičakčić je odbio Bechtel, a posljedice trpimo i danas"

Nekadašnji premijer FBiH Edhem Bičakčić reagovao je na navode bivšeg gradonačelnika Mostara Safeta Oručevića o ponudi američke kompanije Bechtel da u Bosni i Hercegovini izgradi autocestu Koridor Vc.

Bičakčić je u izjavi za medije odbacio odgovornost za to što je krajem prošlog milenijuma propala velika investicija američke kompanije Bechtel u BiH i ocijenio da su Oručevićeve tvrdnje "sve više obojene maštom", što, kako je rekao, dolazi s godinama. Negirao je da je u Predsjedništvu BiH održan sastanak kakav spominje Oručević i naglasio da je nikada nije donosio odluke bez dogovora s tadašnjim predsjednikom Alijom Izetbegovićem.

O slučaju se ponovo oglasio Safet Oručević čiju reakciju prenosimo u cijelosti:

Trending

Oručević: "Istina mora ostati zabilježena - Bičakčić je odbio Bechtel, a posljedice trpimo i danas"

"Moram reagovati na odgovor Edhema Bičakčića u kojem tvrdi da mi je 'pamćenje maštovito', povodom njegovog odbijanja projekta Bechtel–Enka. To činim isključivo iz jednog razloga – da se ne ponove stare greške i da se ne propuste nove prilike. Razumijem i Bičakčića. Morao je na neki način odgovoriti na ozbiljnu optužbu koju sam iznio. Moguće je da danas ne bi postupio isto, ali istina mora ostati zabilježena zbog budućih odluka. I danas ima dovoljno živih svjedoka koji znaju da sam u pravu.

Na reakciju me dodatno potakla činjenica da je njegov tekst uredno plasiran i afirmativno objavljen na HDZ-ovim portalima, gdje se Bičakčićeva verzija događaja promovira bez ikakvog prostora za moju stranu priče. Ta teza se sada koristi kako bi se relativizirala moja krivična prijava i argumentacija u vezi s nelegalnom izgradnjom Hrvatskog narodnog kazališta, te se hrvatskim ekstremistima – makar u medijskom prostoru – ponovo baca pojas za spašavanje.

Prije oko 20h

Safet Oručević: Kako je BiH prije 25 godina odbila "Bechtel" i propustila historijsku šansu

Da podsjetim, američki Bechtel i turska kompanija ENKA zajedno su dali prvu ponudu za izgradnju Koridora Vc kroz Bosnu i Hercegovinu. Vlasnik ENKA-e, jedan od najbogatijih turskih privrednika našeg porijekla, bio je Šarık Tara, dok je direktor Bechtela bio američki diplomata i posebni izaslanik SAD u BiH Charles Redman. Bila je to ista godina kada su Hrvatska i njen predsjednik Franjo Tuđman potpisali ugovor o izgradnji mreže autoputeva kroz tu zemlju, čime je načinjen jedan od ključnih poteza ka euroatlantskim integracijama.

Ponuda za BiH podrazumijevala je 300 miliona dolara iz američke EXIM banke za projektovanje i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, uz kreditni model ugovora sličan hrvatskom, ali prilagođen specifičnostima naše zemlje. Bio je garantovan završetak projekta u roku od oko sedam godina, što bi omogućilo potpunu infrastrukturnu integraciju, snažan ekonomski napredak i jačanje pozicije BiH u regionu. Također su tvrdili da bi ovaj projekat pokrenuo i niz drugih američko-turskih investicija. Nažalost, to je sve odbijeno. Zato se vraćam vrlo provjerljivim činjenicama sa tog sastanka.

Na sastanku u Predsjedništvu BiH Edhem Bičakčić je bio prisutan iako to demantira. Nije bilo nikakvih problema ni s hrvatskim ni sa srpskim predstavnicima. U tom periodu Milorad Dodik je već došao na vlast u Republici Srpskoj, a savjetnik predsjednika Živka Radišića jasno je rekao da će RS podržati projekat ukoliko se prvo krene s izgradnjom pravca Banja Luka – Gradiška.

Dobro se sjećam da je Šarik Tara to prihvatio i vrlo slikovito uporedio koridor s ljudskim skeletom: 'kičma' kao glavni koridor, a 'rebra"' kao mreža manjih autoputeva. Saglasnost i ponuda investitora, slična onoj kakvu je imala Republika Hrvatska, bile su na stolu. Ugovor koji su imali s Hrvatskom dobili smo nekoliko dana ranije.

Međutim, Bičakčić je projekat odbio, pozivajući se na navodni dogovor ili protokol s francuskim Bouyguesom, zasnovan na principu koncesije bez državnog ulaganja. Tada nam je pojašnjeno da u takvim projektima strane firme, po pravilu, traže domaću budžetsku participaciju kako bi se nadoknadio 'nedostatak' saobraćaja i zatvorila finansijska konstrukcija. Upravo zbog tog iskustva Šarik Tara se ironično našalio da bi 'prvi kilometar bio pozlaćen', čvrsto uvjeren da projekat neće uspjeti jer bi država morala učestvovati s ogromnim sredstvima.

Nekoliko mjeseci kasnije, Bičakčićev savjetnik – i danas živ i zdrav – osoba koja mu je, vrlo vjerovatno, i dovela Francuze, došao je kod mene s pitanjem da li da se pokuša 'oživjeti' projekat Bechtel–Enka. Međutim, investitora se više nije mogla vratiti. Bičakčić se s kamenom temeljcem slikao 2000. godine, gotovo dvije godine kasnije.

A sada da se osvrnem na njegove druge teze . Što se tiče njegovih 'dogovora u četiri oka' s predsjednikom Alijom Izetbegovićem, ne sumnjam da su postojali. Međutim, brojne ključne teme razmatrane su otvoreno na Predsjedničkom savjetu, kojem je prisustvovalo deset članova, kao i u organima SDA. Na toj temi čuli smo i predsjednikovo jasno upozorenje i kritike Bičakčiću. Postoje i druge teme iz Bičakčićevog mandata koje nisu proizvod moje mašte, a o kojima se tamo raspravljalo i o kojima se decenijama šuti.

Jedna od najtežih odluka bila je entitetska privatizacija i brutalni napadi na dr. Harisa Silajdžića, koji se tada zalagao za državni model privatizacije i zaštitu imovine protjeranih radnika na teritoriji cijele države. Bičakčić se tada, u dogovoru s Draganom Čovićem, 'izborio' za entitetsku privatizaciju. Uslijedio je takozvani 'smrtni udarac borcima' kroz obesmišljene certifikate i fondove.
Zatim dolaze kladionice i uredbe kojima je tom sektoru dat privilegovan položaj, čime je uvedena ozbiljna društvena pošast, umjesto da se ona spriječi.

Kada je riječ o Mostaru, Vlada Bičakčić–Čović nanijela nam je dodatne i dugoročne štete. Kada je Elektroprivreda BiH preuzela elektrane na Neretvi, brana HE Mostar je 'šutke' pala i iznenada se našla u sistemu EP HZHB, iako je Armija BiH kontrolisala njen ulaz. Godine 1999. Bičakčić je odbio međunarodni plan za uređenje Centralne zone grada i rješavanje mostarskog pitanja, čije posljedice i danas osjećamo. Njegova vlada je kupila zgradu u Centralnoj zoni izgrađenu bez dozvole grada. Aluminijskom kombinatu data je puna podrška za razvoj i energija za rad, suprotno našim zahtjevima – zajedno sa sindikatima – da se uz to zaposli dio prognanih bošnjačkih radnika i da se ispita vlasnička struktura. Ništa od toga nije prihvaćeno.

Zbog svega navedenog i još nenavedenog, Mostar i danas osjeća posljedice tih pogrešnih političkih odluka. Na kraju podsjećam: 2001. godine, zbog politike prema Hercegovini, dao sam ostavku na mjesto gradonačelnika Mostara i napustio članstvo u SDA. Edhem Bičakčić je, s druge strane, smijenjen odlukom visokog predstavnika – zbog navodnog kriminala i korupcije."