Objavljen originalni libreto Edina Krehića "Za Klaru i Latifa"

Bosna i Hercegovina bogatija je za novo originalno djelo: Libreto "Za Klaru i Latifa" bosanskohercegovačkog pisca Edina Krehića. Objavljeno u izdanju Bošnjačke zajednice kulture, koja je ovo ostvarenje uvrstila u ediciju 'Musica Bosniaca'.

Budući da se originalna operna libreta domaćih autora rijetko objavljuju, riječ je o vrijednom doprinosu savremenom književnom, muzičkom i pozorišnom stvaralaštvu u Bosni i Hercegovini.

Zabranjena ljubav

Drama u stihovima "Za Klaru i Latifa" donosi originalnu opernu priču smještenu u Bosnu i Hercegovinu uoči i tokom Prvog svjetskog rata. Spojem poezije, dramske radnje i historijskog konteksta, djelo je oblikovano kao libreto s jasnim scenskim i muzičkim potencijalom te otvara mogućnost buduće operne izvedbe, ali i života kao samostalno književno djelo.

Trending

Rano prekinuta mladost: Na Akademiji likovnih umjetnosti otvorena izložba radova Erdoana Morankića

Zanimljivo je da je supruga autora Adema Pljevljak-Krehić profesorica solo-pjevanja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i operna solistica.

"Za Klaru i Latifa" spaja elemente tragedije i narativnog realizma. Ova originalna, dinamična i dirljiva priča je smještena u Bosnu i Hercegovinu uoči i tokom Prvog svjetskog rata.

U središtu je zabranjena ljubav između Klare von Rosner, kćerke austrougarskog pukovnika, i Latifa Sokolovića, sina bosanskog bega, odnosno ljubav koja je jača od društvenih poredaka, ratova, predrasuda i smrti, te koja se spašava od zaborava jedino pjesmom.

Djelo je ukorijenjeno u stvarnom historijskom kontekstu austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, što otvara širok prostor za snažan muzički, scenografski i rediteljski izraz. Upravo taj spoj stvarne historije i poetske operne forme omogućava univerzalnost teme i potencijal izvođenja djela na scenama u i izvan BiH, posebno u zemljama koje su sudioničke u ovoj historiji.

Priča u kojoj žurite saznati kraj, bavi se ključnim motivima: zabranjenom ljubavlju, ratom i manipulacijom, identitetom i sjećanjem, ženskom hrabrošću i otporom zaboravu. Kafana "Karanfil" postaje simbol slobode, boema i sudbine, mjesto gdje se susreću umjetnost i tragedija vremena. Muzika nosi dramu: prepliću se sevdah i tradicionalne melodije, austrougarski romantizam, vojni marševi i kabaretski tonovi, dok horovi mrtvih uvode nadrealnu dimenziju sjećanja. Ton djela ostaje empatičan i antiratni: umjesto mržnje - povezuje, umjesto osude - razumije.

Zaborav koji ubija

Narativ je vođen glasom Cvjećarke, kćerke Klare i Latifa, koja kao naratorka i čuvarica pamćenja vraća u život one koje je rat odnio. Njena priča premošćuje prošlost i sadašnjost, pokazuje da zaborav ubija drugi put, a sjećanje liječi. U završnici, mrtvi ustaju u pjesmi, ne kao fantastični prizor, već kao metafora trajanja ljubavi i identiteta.

Ova drama u stihovima donosi autentičnu, emocionalno snažnu i scenski bogatu priču koja spaja intimnu sudbinu s velikom historijom. Ona podsjeća da se granice ne crtaju samo topovima, nego i riječima, pjesmom i sjećanjem.

"Za Klaru i Latifa" je, prije svega, antiratna priča o dvoje mladih ljudi koji se usuđuju voljeti preko klasnih, nacionalnih i ideoloških zidova, te o njihovoj kćerki koja govori "da se ne zaboravi", premda tek na kraju u izvanrednom obratu, saznajemo ko je ona. Likovi nisu šematski "pozitivci" i "negativci", oni su ljudi rastrgani između dužnosti i emocija, porodičnih tradicija i vlastitih želja, vojne poslušnosti i roditeljske brige. Na primjer, rigidni pukovnik Johann von Rosner nije samo simbol carstva, nego i otac; Osman Sokolović nije samo beg, nego i čovjek koji se boji propasti svijeta kakav poznaje. Time se izbjegavaju stereotipi i otvara prostor, ne opravdavanje, nego razumijevanje.

Ovo djelo je bilo važno objaviti jer afirmira univerzalne vrijednosti ljubavi, empatije i zajedništva, čuva sjećanje na jedno razdoblje naše historije i nudi savremenoj publici snažan umjetnički odgovor na temu rata i podjela. Ono nudi bogat prostor za muzičku i scensku interpretaciju, ali prije svega otvara prostor emociji, katarzi i potrebi da se priče koje nas čine ljudima sačuvaju od zaborava.

Čuvanje sjećanja

Objavljivanje "Za Klaru i Latifa" u knjizi ima višestruki smisao: umjetnički, historijski, obrazovni i kulturni.

Prije svega, drama u stihovima dobija trajnost tek kada postane knjiga, koja ostaje dostupna godinama, postaje dio biblioteka, kućnih polica… Objavljivanjem djelo prelazi granice pozorišta i ulazi u javni prostor, može biti čitano, analizirano, tumačeno, prepravljano i ponovo otkrivano.

Drugo, ova priča otvara važne teme o identitetu, sjećanju i historiji Bosne i Hercegovine. Objavljivanjem kao knjige čuva se slika jednog vremena u brižljivo oblikovanom književnom jeziku. Knjiga tako postaje svjedočanstvo o onome kako se živjelo, voljelo i ginulo između 1914. i 1918., ali i ogledalo današnjeg vremena, u kojem se opet susreću strahovi, podjele i ratne retorike. Ona podsjeća da se historija ne ponavlja identično, ali da se motivi ponavljaju i da je literatura prostor u kojem učimo prepoznavati te obrasce.

Treće, objavljivanje knjige omogućava da djelo dođe i do publike, do mladih ljudi, studenata književnosti, muzičkih akademija, teatrologije, historije i kulture.

Objavljivanjem, književnost dobija novo originalno djelo koje povezuje operu, dramu, poeziju i narativni realizam. To je doprinos nacionalnoj i regionalnoj književnosti, ali i internacionalnoj, jer tema je univerzalna, razumljiva u Beču, Sarajevu, Dubrovniku, Zagrebu ili bilo gdje drugo gdje se govor ljubavi i rata razumije.

Objavljivanje ove knjige znači čuvanje sjećanja. A zaborav je tiši i opasniji od bilo kakve buke. "Za Klaru i Latifa" pokazuje da se sjećanje ne prenosi samo spomenicima i udžbenicima, nego i pričama koje se čitaju, kazuju i prenose. Ono čuva emociju jednog vremena, a emocija je često istinitija od same hronologije.

Za Klaru i Latifa je djelo o ljubavi koja nadživljava rat, o muzici koja nadglasava topove i o kćerki koja pričom spašava ono što bi lako moglo biti zaboravljeno. Objavljivanje ove knjige nije samo književni čin, to je čin kulture pamćenja, dijaloga i otpora zaboravu.

Radnja:
Prodavačica cvijeća priča o ljubavi između Klare von Rosner, kćerke austrijskog pukovnika Johanna koji dolazi službovati u Bosnu uoči Prvog svjetskog rata, i Latifa Sokolovića, begovskog sina.
Klara odrasta kao princeza: časovi klavira, pozorišta, posluga...
Latif dane i noći banči u kafani ‘Karanfil’ sa dvojicom najboljih prijatelja/boema, Marinom Bunićem uz Dubrovnika i Gojkom Borovićem iz Banje Luke, u društvu kurtizana.
Stari beg Osman Sokolović tjera Latifa da se ženi i preuzme njegove poslove, ali to ovome ne pada na pamet. Ljut je na oca jer mu nije vodio računa o majci, koja umire mlada.
Sudbonosne noći u ‘Karanfil’ na večeru dolazi pukovnik sa porodicom. Klara i Latif se upoznaju i zaljubljuju. Pukovnik i beg su protiv njihove ljubavi.
Izbija Veliki rat.
Pukovnik mobiliše Latifa i njegove drugove; šalje ih u regimentu na najgora ratišta. Potplaćuje vojnika da kopira kćerkin rukopis i šalje lažno pismo Latifu kako ga Klara ostavlja i udaje se za austrijskog vojnika.
Latif juriša u bitku. Ali priča tu tek počinje…