Edin Krehić za portal Radiosarajevo.ba: "Na ranu stavi Gazu"

U svijetu gdje vrijeme diktira emocije, a čovječanstvo se sve više zatvara pred tuđom patnjom, brojke ubijenih postaju samo još jedna informacija u medijskom pejzažu, a tišina međunarodne zajednice zaglušujuća, poezija i umjetnost još uvijek imaju moć da probude uspavanu savjest svih nas.

Poema Djeteta i tišine nije samo književno djelo, već apel protiv ravnodušnosti i, kako je rekao Edin Krehić, dokaz da "empatija nije apstrakna, ona je ukorijenjena u vlastitom preživljavanju".

O svom autorskom radu, inspiraciji za nastanak simfonijske poeme Fatima i, sada, Djeteta i tišine, za portal Radiosarajevo.ba govorio je pred protest bosanskohercegovačke solidarnosti sa Palestinom.

Trending

Semir Efendić za Radiosarajevo.ba: "Ideologija kojoj robuje Max Primorac učestvovala u Holokaustu"

Kad planeta zadrhti...

Prekid izraelskih udara na Gazu je nužan, ali sam po sebi nije kraj, pojasnio je Krehić i kazao da Palestinci moraju dobiti pravo disati slobodno.

"Uživo gledamo kako svijet ide stramputicom i pada u provaliju. Izrael je ubio više od 20.000 djece, prema podacima 'Save the children.' To bi trebala biti tačka gdje planeta zadrhti.

Ko zna koliko je još njih pod ruševinama. Više od 40.000 je ranjenih djevojčica i dječaka, od kojih su mnogi ostali bez ruku, nogu… Bolnice su razorene bombama, ljekari raskomadani raketama ili zatočeni… Ranjenici su bez njege, lijekova… Cijeli jedan narod bez hrane, vode, domova, zemlje...

Da se sakrije istina, ciljani su novinari i njihove porodice, pogotovo Al Jazeere gdje sam donedavno radio. Genocid uživo u takozvanom civilizovanom svijetu gdje lideri velikih država, čast izuzecima, tek sada stidljivo progovaraju, mahom simbolično, ali postoje i male zemlje sa velikim karakterom", ispričao je naš sagovornik.

06.10.25. 14:20

Advokatica flotile otkrila brutalne uslove kojima su aktivisti bili izloženi u izraelskom pritvoru

Dodao je da gledamo genocid uživo u takozvanom civilizovanom svijetu gdje lideri velikih država tek sada stidljivo progovaraju, mahom simbolično, ali postoje i male zemlje sa velikim karakterom. A, o tome upravo svjedoči Sarajevo i Bosna i Hercegovina.

"Ovdje u Sarajevu, svakog utorka u 19 sati, kod Vječne vatre, simbola antifašizma, moji prijatelji ustrajno čitaju imena ubijene djece u Gazi. A, taj spisak je sve duži. Tim činom pokazuju da ubijena djeca nisu tek puki statistički podatak, kako obično postane u vijestima nakon određenog vremena. Ubijena djeca Gaze imaju ime i prezime, mjesto rođenja… Imala su prvi osmijeh, omiljene igračke, majku i oca ako su i oni živi", poručio je dugogodišnji novinar, te dodao da dijete u pjesmi simbolizuje sve nevine žrtve, one što nikada nisu imali šansu da odrastu.

"Tišina predstavlja svijet i njegove lidere, koji okreću glavu. Kada se glasovi Tišine i Djeteta spoje, postavljaju pitanje svakom od nas: Jesmo li ljudi ako ostajemo nijemi na nepravdu, ako okrećemo glavu od bola drugih?

Stoga je pjesma opomena i meni samom na vlastito buđenje ljudskosti koju često zatrpaju obaveze i životna buka. Stidim se vremena u kojem živim, ljudi koji se dive ratnim zločincima ovdje, na Balkanu i u svijetu, samog sebe što pišem tek pjesmu o žrtvama. Na svoju ranu stavljam Gazu", poručio je čitateljima.

LJUDI: Jesmo li ljudi, jesmo li ljudi… Gledaš, znaš, pogled sklanjaš...
TIŠINA: U početku bi čovjek, kakvog više nema, u početku su bili ljudi, slobode pune grudi.

Gaza - Srebrenica

O simfonijskoj poemi Fatima, kompozitora Dine Zonića,  nastale na tekstu samog Krehića posvećena je najmlađoj žrtvi srebreničkog genocida, bebi koja se rodila u noći kad je i ubijena, a ime je dobila tek nakon što su je identificirali 2012. godine.

"Historija pokazuje da svijet često reaguje prekasno, pa u BiH i dalje postoje skrivene masovne grobnice, zloslutne pjesme o novom pogromu i veličanje zločinaca. Svi sebi možemo odgovoriti da li opravdavamo ubistva djece ili bilo koga, zbog druge vjere, nacije, boje kože… Dobit ćemo odgovor - jesmo li ljudi.

U Gazi je sličan obrazac, ali daleko razorniji. To što svijet mahom oklijeva da nazove stvari onakvima kakve jesu, da kaže genocid, pokazuje da globalna politika stavlja interese iznad ljudskih života", objasnio je.

Ovu sudbinu, govori, sutra mogu doživjeti druga djeca u bilo kojem dijelu svijeta, pa čak i ovdje, samo ako se nađu na putu, u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu, sa pogrešnim imenom i prezimenom označenim zbog toga kao meta za odstrel.

"Izraz: pouka iz prošlosti, tek je floskula. Pravda, istina, ljudskost,  I humanist su zgubili svoje mjesto u današnjici".

Historija nas uči još nešto, naveo je dugogodišnji novinar, a sažeto je u narodnoj izreci: "Možeš kako hoćeš, ali ne može dokle hoćeš".

U razgovoru je napomenuo da mnogi silnici i tirani na kraju skončaju sudbinom kakvu su namijenili drugima i historija ih smjesti tamo gdje trebaju biti, uz stid njihove djece, unuka.

"Mnoge imperije, osione i ratoborne, izgledale su nepobjedive, ali samo do određenog roka", pojasnio je.

DIJETE: Put mi je dug, početka mu nema, kraja mu nema, odmora nema. Majka me nosi, otac me nosi, kovitlac me nosi, talas me nosi.

Umjetnost pod opsadom i danas

Kada govorimo o umjetnosti u bosanskohercegovačkom društvu i samoj državi danas, Krehić je naglasio da je ona bitan segment i daleko važniji nego što mislimo.

"Imam priliku često se družiti sa strancima i redovno ih interesuju iskustva iz opsade Sarajeva. I uvijek, najradije pričam o umjetnosti u gradu bez struje, vode, hrane i plina, a pod granatama i snajperskom vatrom.

O ljudima što su bukvalno rizikovali živote da, recimo iz novog dijela grada, pješice, odu u centar na predstavu, koncert ili u kino. Tada smo znali koliko nam je umjetnost bitna. Sjećam se predstava koje sam gledao, prikazivanja filma Pulp Fiction u današnjem Bosanskom kulturnom centru gdje se cijela, krcata sala smije litrima lažne krvi u filmu, a onda je napolju dočeka prava na asfaltu na putu do kuće.

Pamtim i modne revije koje sam gledao u Kamernom teatru. I razmjene knjiga jer smo sve svoje, a onda i komšijske pročitali, iz njihovih biblioteka, I to sve između smjena na prvoj liniji i obaveza na fakultetu. Čitali smo pred spavanje uz kandila, garavog lica, jer više nije bilo ni pravih svijeća", prisjetio se u razgovoru strahota iz agresije na Bosnu i Hercegovinu, koju je i sam preživjeo.

Dodao je i da su strani novinari i umjetnici to prepoznali i poslali takvu sliku u bešćutni svijet, pa smo isprva barem dobili humanitarnu pomoć. Zato Izrael, kazao je, ne dozvoljava ulazak stranim novinarima u Gazu.

"No, umjetnici uspijevaju i otamo pronijeti filmove ili predstave o Palestini. Brojne sjajne dokumentarce sam gledao na AJB DOC-u, kojeg više nema, uz nadu da će biti vraćen, ili predstave na MESS-u koji sve manje ima novca za festival.

U društvu koje često gura kulturu na marginu, umjetnost ipak opstaje kao slobodna teritorija", napomenuo je naš sagovornik.

DIJETE: Majčina suza, i očev vrisak, u praznoj šaci posljednji stisak. Kaplja me pušta, put mi je dalek, bili smo djeca, jeste li ljudi?

Autorski rad i sjećanja za generacije

Nad Bosnom i Hercegovinom, historija ljudskih sudbina isprepliće se sa vremenom. Tako se i u knjigama koje je pisao upravo isprepliće sadašnjost i prošlost, tankim nitima koje svjedoče o kulturi sjećanja. Nužnoj za budućnost, ali i oporavak zajednice.

U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba poručio je da "ako izgubimo pamćenje, izgubit ćemo i sposobnost da se prepoznamo jedni u drugima".

"U BiH je kultura sjećanja posebno važna, jer živimo u društvu gdje se istina o ratu osporava, gdje se zločini negiraju, a žrtve ponižavaju.

Kroz književnost pokazujemo da sudbine ljudi u Bosni nisu izolovane, da se iste priče ponavljaju drugdje po svijetu. Ako povežemo te priče, shvatit ćemo da su naše patnje povezane, i da je svaka nepravda negdje drugdje i naša nepravda. To je kultura solidarnosti", govorio je Krehić, te je posebno istakao roman Znaš li Nunu Montiljo? kao svjedočanstvo o solidarnosti i dobrim ljudima u zla vremena.

To je priča o muslimanskoj porodici u Sarajevu koja rizikuje vlastite živote da spasi jevrejsku djevojčicu tokom ustaškog terora i Holokausta. Takvi hrabri ljudi su istinska inspiracija. Što ih bude više, spram ovih što čine ili opravdavaju zločine, svijet će biti bolji i ljepši", ispričao nam je Krehić.

Dodao je i da je Holokaust kao dijelom radnje, spominjao i u romanu Jednog dana doći ću, oče kroz lik Judite Kajon, ali i u prethodnoj knjizi Koferaši - olujni pjev kroz lik profesorice solo pjevanja Vere Blum.

Podvukao je i da je romane nakon čitanja rukopisa, tražio da objavi Nihad Kreševljaković, radi borbe umjetnika za univerzalna načela.

"Upravo nošen tim načelima, otpočetka hrabro stoji uz Palestince, bez kalkulacija, skupa sa ostalima iz grupe građana, koju posebno poštujem", pojasnio nam je autor.

U pripremi i nova djela

A, iz pera Edina Krehića, osim knjiga koje su dobile brojne nagrade, dolazi nam i novi roman koji će objaviti srpsko kulturno društvo 'Prosvjeta'. Za portal Radiosarajevo.ba otkrio je par detalja.

"To je priča o čudesnom životu žene čiji sam život istraživao dvije godine, gdje sam otkrio potpuno novi svijet, zahvaljujući Dragani Tomašević-Karahasan. Takođe blisko sarađujem s našim kompozitorom Ammarom Jažićem, angažovan sam na jednom scenariju…

U najkraćem dosta pišem, pogotovo imam vremena kako sam skupa s više od 200 kolega ostao bez posla gašenjem Al Jazeere Balkans, čime se uveliko smanjio i fokus na Gazu, što mi svakodnevno govore čitaoci i gledaoci", naglasio je, te otkrio da je višak vremena uložio u pisanje.

TIŠINA: Majka sina dlanom brani, nemoćna, jer su sami. Otac kćerku tijelom brani, nemoćan, jer su sami. Na ranu stavi Gazu, zavoj pijeska i mora, pamtit će tvoju ruku, s kraja svijeta huku.

BiH za slobodnu Palestinu

Čitatelje i čitateljke portala Radiosarajevo.ba pozvao je da se pridruže na protestu pod nazivom 'Bosna i Hercegovina za slobodnu Palestinu', koji će se održati u nedjelju, 12. oktobra 2025. godine od 13:00 do 15:00 sati.

Okupljanje i polazak je kod Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992–1995.  Završetak je u Stage parku između Zemaljskog i Historijskog muzeja BiH.

"Prvi put građanke i građani BiH iznose zahtjev svim institucijama i vlastima Bosne i Hercegovine, uzimajući u obzir zvaničan nalaz Nezavisne međunarodne komisije za istragu Ujedinjenih nacija, prema kojem je Izrael počinio genocid nad palestinskim narodom u pojasu Gaze.

Neki od zahtjeva su: poštivanje međunarodnog prava; priključivanje tužbi Republike Južne Afrike protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ); hapšenje izraelskih zvaničnika optuženih za genocid i zločine protiv čovječnosti ukoliko se nađu na teritoriji Bosne i Hercegovine; raskid diplomatskih, političkih, kulturnih, akademskih i ekonomskih veze s Izraelom, uključujući potpuni embargo na oružje; zabrana učešća bh. državljana u izraelskim vojnim strukturama, donošenje mjera dugoročne saradnje i humanitarne podrške palestinskom narodu", kazuje Krehić, predočivši neke od zahtjeva protesta.

Krehić je pojasnio da je to čin duboke empatije kakva dolazi iz samog srca jednog društva. Njihova želja je da se ljudi identifikuju sa žrtvama, posebno s novinarima, ljekarima i svim zdravstvenim radnicima, kulturnim djelatnicima, prosvjetnim radnicima, studentima i drugima.

Bosna i Hercegovina i Sarajevo, nakon rata i opsade, imaju posebnu odgovornost da razumiju patnju drugih. Naša empatija nije apstraktna, ona je ukorijenjena u vlastitom preživljavanju.

Naveo je i da je tu nedavno formirani 'Pokret ka Gazi' koji je povezan sa Sumud flotilom, kao najvećom dosadašnjom humanitarnom akcijom čijem smo nasilnom završetku svjedočili protekle sedmice.

"Otpor se širi i jača", podvukao je Krehić, te poručio da "Bosna i Hercegovina i Sarajevo, nakon rata i opsade, imaju posebnu odgovornost da razumiju patnju drugih. Naša empatija nije apstraktna, ona je ukorijenjena u vlastitom preživljavanju".

Poruka za kraj

Intervju za portal Radiosarajevo.ba zaključio je riječima da stižu nova djeca i omladina, hrabra i obrazovana, koja sve vide i koja se ne boji.

"Stižu nova djeca i omladina, hrabra i obrazovana, koja sve vidi i koja se ne boji. Generacije koje dolaze u cijelom svijetu će odrastati na narativu o genocidu nad Palestincima i o onima što su ga počinili i podržali. Te promjene su već itekako evidentne.

A posebno je bitno što imaju podršku istaknutih i poznatih Jevreja, mahom onih čiji su preci stradali u Holokaustu, a koji govore o genocidu nad Palestincima u TV emisijama, na masovnim skupovima ili humanitarnoj flotili koja je uvijek na udaru Izraela. I nikakva propaganda, novac, optužbe, prijetnje, izbacivanje sa univerziteta i ostale represije to neće zaustaviti", zaključuje je Edin Krehić za portal Radiosarajevo.ba.

LJUDI: Jesmo li ljudi, jesmo li ljudi... Gledaš, znaš, pogled sklanjaš...