Obilježena mjesta stradanja u Doboju, Odžaku i Orašju

U okviru petnaeste po redu akcije obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja sprovedene u martu ove godine na području Doboja, Odžaka i Orašja, obilježeno je pet lokacija, saopćeno je iz Centra za nenasilnu akciju (CNA).

U Doboju su obilježeni objekti nekadašnjeg „Perčinog diska“ i skladišta nekadašnje kasarne JNA u Ševarlijama, u Odžaku su obilježeni objekti „Livnice Strolit“ i nekadašnje OŠ „Bratstvo i jedinstvo“, sada OŠ „Vladimir Nazor“ te objekat OŠ „Donja Mahala“ u Orašju.

"Tim akcijama, između ostalog, želimo da podsjetimo javnost na to da, prije svega, imamo odgovornost prema žrtvama i njihovim porodicama, ali i na to da se ne smijemo distancirati od ovih zločina.

Jedan od najčešćih načina distanciranja od njih je zanemarivanje mjesta na kojima su zločini počinjeni i njihovo neprikladno obilježavanje. Namjera nam je da obilježavajući ovakva mjesta podsjećamo ljude i cjelokupnu javnost da i mi imamo odgovornost. I za to da se ostvari pravda i da se počinioci dovedu pred lice pravde, ali i za to da se ova mjesta na prikladan način obilježe i na taj način sačuvaju od zaborava", izjavio je član Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd Radomir Radević.

Objekat nekadašnjeg „Perčinog diska“ kraj Doboja (od maja do septembra 1992. godine) i objekti skladišta nekadašnje kasarne JNA u Ševarlijama kod Doboja (od maja 1992. godine do kraja 1993. godine) imali su funkciju zatočeničkih objekta za civile bošnjačke nacionalnosti pod upravom Vojske RS, pripadnika CSB Doboj MUP-a RS i pripadnika paravojnih jedinica. Zatočenici su bili podvrgnuti prisilnom zatočenju, prisilnom radu, nehumanim uvjetima te ispitivanjima i zlostavljanjima. Zatočenici nekadašnjeg objekta „Perčinog diska“ su odvođeni na ratišta kao živi štit, gdje ih je najmanje 17 ubijeno.

Za ove zločine Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je osudio po komandnoj odgovornosti Momčila Krajišnika, ratnog predsjednika Narodne Skupštine RS, na zatvorsku kaznu u trajanju od 20 godina, Biljanu Plavšić, ratnu članicu Predsjedništva RS, na zatvorsku kaznu u trajanju od 11 godina, Miću Stanišića, ratnog ministra unutrašnjih poslova RS, na zatvorsku kaznu u trajanju od 22 godine i Stojana Župljanina, načelnika Centra javne bezbjednosti Banja Luka, na zatvorsku kaznu u trajanju od 22 godine.

U toku je suđenje pred Sudom BiH u predmetu „Borislav Paravac i drugi“ u kojem su Borislav Paravac, Andrija Bjelošević i Milan Savić optuženi da su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je bio usmjeren protiv civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva na području Doboja.

"Mjesta stradanja i zatočenja ljudi, po meni, važno je obilježiti iz više razloga. Da opominje mlađe populacije i naraštaje da rat ne vodi ničemu, da i u ratu postoje pravila, te da se ne trebaju raditi takve vrste zločina. Mislim da je i žrtvama to kakva takva satisfakcija, kad već nema u punom kapacitetu suđenja i presuda zločincima, da bar ta mjesta budu obilježena, pa da ako imaju stida da se kad prođu pored te ploče, makar trznu, da se vrate u stvarnost", izjavio je bivši logoraš i predsjednik udruženja logoraša iz Modriče Vlado Dragojlović.

U periodu od maja do sredine jula 1992. godine funkciju zatočeničkih objekata pod upravom Vojne policije HVO-a imali su objekat Livnice Strolit u Odžaku za između 100 i 200 civila srpske nacionalnosti i objekat nekadašnje OŠ „Bratstvo i jedinstvo“, a danas OŠ „Vladimir Nazor“ u Odžaku, za oko 700 muškaraca, žena i djece srpske nacionalnosti. Zatočenici su u ovim objektima bili podvrgnuti prisilnom zatočenju, prisilnom radu, nehumanim uvjetima te ispitivanjima i zlostavljanjima.

Ferid Halilović je zbog ratnih zločina nad Srbima u logorima u Odžaku pravosnažno osuđen pred Okružnim sudom Doboj na kaznu od 15 godina zatvora. Sud BiH je izrekao drugostepenu presudu Albini Terzić i osudio je na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

"Ako postoji pakao na zemlji onda je to bio logor u Odžaku. Sličan takav pakao preživio sam i u svim drugim logorima pod kontrolom HVO i HV. S tim da se s Odžakom po brutalnosti može porediti Donja Mahala kod Orašja. Znači, totalno izgladnjivanje, iživljavanje i psihičko i fizičko, pa do najbrutalnijih načina ubijanja ljudi",  svjedoči Dragojlović.

Objekt OŠ „Donja mahala“ u Orašju je od maja do sredine jula 1992. godine imao funkciju zatočeničkog objekta za civile srpske nacionalnosti pod upravom Vojne policije HVO-a. Zatočenici su bili podvrgnuti prisilnom zatočenju, prisilnom radu, nehumanim uvjetima te ispitivanjima i zlostavljanjima.

Sud BiH je Matu Baotića proglasio krivim i osudio na kaznu zatvora od 13 godina. U toku je i suđenje još desetorici optuženih za zločine počinjene u Orašju, koje su počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju.

Grupa aktivista, uz podršku Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd, već pet godina radi na tome da se ovakve lokacije obilježe, iskaže solidarnost sa žrtvama i porodicama žrtava te ukaže na važnost primjerenog obilježavanja svih mjesta stradanja.

Ukupan broj obilježenih mjesta stradanja ovom akcijom je dostigao brojku od 111. Popis obilježenih lokacija sa podacima o počinjenim zločinima i procesuiranju odgovornih kao i mapa mjesta stradanja dostupni su na web stranici onms.nenasilje.org, saopćeno je iz CNA - Centra za nenasilnu akciju.