Nepravosnažna presuda: Dvije godine zatvora bivšem tuzlanskom ministru Sulejmanu Brkiću

Općinski sud Tuzla je u ponovljenom prvostepenom postupku donio osuđujuću nepravosnažnu presudu za bivšeg ministra unutrašnjih poslova u Vladi Tuzlanskog kantona Sulejmana Brkića (56).

Brkić je osuđen zbog zbog produženog krivičnog djela primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem počinjenog u sticaju sa krivičnim djelom zloupotreba položaja i ovlašćenja i izrekao mu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, kao i sigurnosnu mjeru zabrane vršenja dužnosti ministra na nivou FBiH u trajanju od pet godina od dana pravosnažnosti presude.

Podsjećamo, Kantonalni sud Tuzla je ranije djelimično uvažio žalbu branioca optuženog, ukinuo prvostepenu presudu Općinskog suda Tuzla koja je i tada bila ista, i vratio ovom sudu predmet na ponovno odlučivanje. 

Trending

Ne propustite: Njemačka violinistica Mira Foron na koncertu Sarajevske filharmonije

06.09.22. 12:13

Općinski sud Tuzla: Potvrđena optužnica protiv doktorice Melihe Zahirović-Suljić

Optužnicom Tužilaštva se Brkić tereti da je svjestan da koristi svoj službeni i uticajni položaj ministra u MUP-u TK, u periodu od avgusta 2019. do februara 2020. godine, više puta protivzakonito posredovao i uticao na tadašnjeg direktora a kasnije i v.d direktora Uprave policije TK, da izvrše službene radnje koje ne bi smjeli izvršiti, a vezano za interno preraspoređivanje većeg broja višerangiranih policijskih službenika u MUP-u TK, iako je znao da u skladu sa zakonima o unutrašnjim poslovima i o policijskim službenicima TK Uprava policije ima operativnu samostalnost i da isključivo direktor Uprave odlučuje o radnim pravim policijskih službenika.

Takve zahtjeve su i tadašnji direktor i v.d direktor odbili, budući da su izlazili van ovlaštenja ministra i suprotni su propisima o internom raspoređivanju službenika  u policijskom organu. 

Također, optužen je da  je u maju 2020. godine uputio Vladi TK prijedlog za imenovanje kandidata za novog direktora Uprave policije TK iako je znao da ne zadovoljava uslove u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima TK, jer mu u mandatnom periodu prestaje radni odnos po sili zakona zbog uslova za starosnu penziju.

Bez obzira na takva saznanja, nastavio je insistirati na imenovanju ovog kandidata za direktora, te je kao ovlašteni predlagač na vanrednoj sjedici Vlade TK obrazložio svoj pismeni  prijedlog i zatajio članovima Vlade da predloženi kandidat ne ispunjava eliminatorni zakonski kriterij. Održavajući članove Vlade u zabludi, jer su imenovali takvog kandidata za direktora Uprave, ovoj osobi je  pribavio korist u vidu imenovanja, kao i u vidu veće plate i doprinosa na platu.