Ispraćeni tabuti s posmrtnim ostacima osam ubijenih Vlaseničana

Dženaza i ukop žrtava bit će obavljeni sutra, nakon podne-namaza, na mezarju Rakita u Vlasenici. 

Emina Arnaut, kćerka je ubijenog Rasima Arnauta. Godine 1992. bila je beba i priča da oca nije ni zapamtila. Od majke je saznala da je otac odveden iz porodične kuće 30. juna 1992. godine i supruga ga je posljednji put vidjela u Policijskoj stanici u Vlasenici. 

"Nosila mu je ta dva dana hranu. Uzeli su jedan dan, a drugi dan joj je rečeno da više ne dolazi, da nema potrebe za tim. Saznali smo da je taj dan i ubijen, istog dana je i ubijen kada ga je mama zadnji put vidjela", navodi Emina.

Mujo Hadžiomerović, član Organizacionog odbora 15. kolektivne dženaze u Vlasenici, ističe da je proteklih godina na mezarju Rakita ukopana 371 osoba, dok posmrtni ostaci još oko hiljadu osoba leže rasuti po bespućima oko Vlasenice.

Za ratne zločine u ovom mjestu osuđeni su Dragan Nikolić, zvani Jenki, koji je osuđen u Hagu, dok su Predrag Bastah, zvani Car i Goran Višković, zvani Vjetar, osuđeni pred Sudom BiH. Veljko Bašić, nekadašnji upravnik logora Sušica, kroz koji je prošlo više od 8.000 Bošnjaka, oslobođen je odlukom Suda BiH zbog starosti.

Očekuje se da bi u Sudu BiH uskoro trebalo početi suđenje za ratni zločin protiv Maneta Đurića, Radenka Stanića, Miroslava Kraljevića i Gorana Garića. 

Osim monstruoznih ubistava i zločina počinjenih u ovom mjestu, te u zloglasnom logoru Sušica, Vlasenica je poznata i po velikom broju silovanih djevojčica. 

Međuljudski odnosi između Srba i malobrojnih Bošnjaka koji su se vratili u ovu općinu i dalje su napeti.

"Nažalost, oni sa Crkvenom opštinom Vlasenica i protokolom Opštine Vlasenica organizuju sutra neka dešavanja da obilježe godišnjicu oslobođenja Vlasenice. To je sramotno i mi ćemo im kroz ovo pokazati od koga su se to oslobađali", poručuje Hadžiomerović.