Gospodin i državnik Džemal Bijedić

Tito i Jovanka, Džemo i Raza, govorilo se diljem Jugoslavije (Arhiv)

Oko tragične pogibije Džemala Bijedića 18. januara 1977. godine, u helikopterskoj nesreći na brdu Inač pored Kreševa, i više od trideset godina poslije pletu se nedorečene priče i insinuacije o velikoj političkoj zavjeri.

Bijedić je u vrijeme pogibije bio predsjednik Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije, takorekuć nezvanični federalni premijer, jedan od najodanijih saradnika Josipa Broza Tita, te jedan od ključnih ljudi u razvoju socijalističke Bosne i Hercegovine.

Bijedić pilotirao ili su piloti neiskusni?

Zvanična verzija pogibije glasi da je avion „Lir Jet“, tada jedan od najmodernijih malih mlažnjaka, preletio radio-far na Crepoljskom iznad Sarajeva brzinom od 950 kilometara na sat, 300 kilometara brže od dozvoljenog, te je u procesu slijetanja napravio neočekivano veliku "osmicu", koja ga je, pri toj brzini, odvela na vrh brda Inač gdje se i stropoštao."

Ove podatke pratila je činjenica da je tog dana u predjelu srednje Bosne bilo jako maglovito, da je Bijedić jako žurio na sjednicu Centralnog komiteta (CK) BiH, te da je pilot suviše opušteno i rutinski upravljao avionom u teškim vremenskim uslovima.

Pored zvanične verzije, godinama su u opticaju bile i priče koje su graničile kako s teorijom političke zavjere tako i sa običnim tračom. Neki su tvrdili da je sam Džemal Bijedić upravljao avionom te da je upravo to uzrok nesreće, drugi su govorili da piloti Stevan Leka i Murat Hanić, bili nestručni i da im je bilo zabranjeno slijetanje na nekim evropskim aerodromima…

Kao motiv ubistva, odnosno atentata, većina označava navodnu zavist Titove supruge Jovanke Broz prema Bijediću i njegovoj supruzi Razi, koja je također poginula u istoj nesreći, a koja je zajedno s Bijedićem, uživala veliku popularnost u Bosni i Hercegovini.

Spomen ploča na mjestu pogibije (Arhiv)

Jovica Stanišić umiješan u pogibiju Bijedića?!

Međutim, jedna od najnovijih teza pojavila se u januaru 2008. godine, tri decenije nakon smrti, u „Oslobođenju“, gdje doajen bh. novinarstva Mirko Šagolj iznosi nekoliko zanimljivih podataka. Šagolj navodi anonimnog „inžinjera elektrotehnike“, koji je tada bio major JNA-a, te „šef tehnike“ u vojnoj bazi u Jasenici kod Mostara.

Neimenovani izvor, koji se kako kaže i dalje boji za svoj život zbog slučaja Bijedić, upućen je po dužnosti na mjesto nesreće kako bi ispitao uzroke. Shodno njegovim nalazima, uzroci smrti nisu bili dio nesreće ili nestručnosti, nego se neko ozbiljno pobrinuo da do nesreće dođe.

Naime, prema ovoj verziji, koja je, navodno, zasnovana na stručnom uviđaju na mjestu nesreće, visinomjer je bio friziran, tako da je pokazivao 20 metara nižu visinu od stvarne, što je, pri takvim vremenskim uslovima bilo dovoljno za nesreću.

Iako Šagolj tvrdi da iza ovih podataka stoji stručno ime, čije rezultate istrage je sakrio Jovica Stanišić, tadašnji major UDB-a, a kasniji glavni obavještajac Slobodana Miloševića, danas haaški osuđenik, ipak je teško zdravo za gotovo prihvatiti ekspertizu neimenovanog stručnjaka.

Tito i Džemo Bijedić, višegodišnji bliski saradnici (Arhiv)

Tito ga htio za nasljednika

Džemal Bijedić je rođen u poznatoj mostarskoj trgovačkoj porodici 1917. godine. Osnovnu i srednju školu završava u rodnom gradu, a Pravni fakultet u Beogradu, gdje se 1939. godine priključuje Komunističkoj partiji Jugoslavije.

Prije Drugog svjetskog rata četiri puta biva zatvorom kažnjavan zbog povezanosti s komunistima i nezakonitih političkih aktivnosti. Učestvuje u Narodnooslobodilačkom ratu, a poslije oslobođenja Jugoslavije postaje ministar unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine, pa načelnik Uprave AgitPropa KP BiH.

Njegova politička karijera bilježi samo uspone, pa tako uskoro postaje sekretar oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, član Izvršnog vijeća Bosne i Hercegovine, predsjednik Republičkog vijeća, predsjednik Skupštine SR BiH i na kraju predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV) 1971 godine. Na posljednjoj funkciji ostao je sve do svoje smrti 1977. godine.

Svi su ga vidjeli, a mnogi ga i danas smatraju, za jednog od najodanijih Titovih ljudi, kojem je lider Jugoslavije, kako neki pričaju, namjeravao ostaviti tron, pa je i to jedan od motiva navodnog atentata. Drugi špekulišu da je Tito htio čak i Ustav SFR Jugoslavije mijenjati kako bi popularni Džema mogao treći put preuzeti funkciju premijera Jugoslavije.

Bijedić na polaganju kamena-temeljca za izgradnju mostarskog Aluminija (Arhiv)

Državnik i gospodin a ne ideolog

„Ako vrednovanju Džemala Bijedića priđemo sa, recimo, te strane, a slično je i sa svakom drugom, odmah upada u oči činjenica da je on bio netipičan Bošnjak, netipičan komunista i netipičan političar“, piše 2002. godine u magazinu BH Dani politolog Šaćir Filandra.

Bijedićeva netipičnost iskazivala se između ostalog i u tome što je bio jedan od rijetkih političara koji se pojavljivao sa suprugom, što je bio odraz rafinirane političke kulture. Pored toga, porijeklom je iz poznate građanske porodice, što je u komunističkom sistemu prije moglo biti prepreka nego li prednost.

Filandra naglašava Bijedićevo državničko djelovanje i njegov rad na nacionalnoj afirmaciji bosanskohercegovačkih muslimana: „Iako sâm nije bio ideolog, budući da se tim poslom unutar Bošnjaka na visokim razinama bavio Avdo Humo, prisjetit ćemo se Bijedićeva doprinosa nacionalnom afirmiranju Bošnjaka kao Muslimana.“

U jednom tekstu iz „Odjeka“ iz 1966. godine Bijedić je problematizirao nužnost poštivanja principa praktičke ravnopravnosti naroda Bosne i Hercegovine kao uslova opstanka BiH. Naglašavajući „bratstvo i jedinstvo“ bh. naroda, Bijedić upozorava da ima pojava „nacionalizma i šovinizma“ i dodaje da bosanski muslimani pribjegavaju jugoslavenstvu "kao svom nacionalnom kvalitetu, koji je od njih prihvaćen, ne kao njihova unutrašnja potreba, nego kao jedan od izlaza za nadoknadu osporene nacionalne osobenosti".

kenan, radiosarajevo.ba