Gdje su, šta rade: Bivši članovi Predsjedništva

Kroz Predsjedništvo BiH, uspostavljeno dejtonskim Ustavom, prošlo je u posljednjih petnaest godina šesnaest muškaraca, i nijedna žena. Neki od njih izabrani su direktno na izborima, neki su naknadno ušli u Predsjedništvo kada bi neki od članova bio uklonjen odlukom Visokom predstavnika.

Pokojnik, ratni zločinac i aktivni političar

Prvi saziv Predsjedništva BiH, izabran na izborima 1996. godine, sačinjavali su Alija Izetbegović, Momčilo Krajišnik i Krešimir Zubak.

Izetbegović je, pored ratnog staža u Predsjedništvu, izabran za bošnjačkog člana i narednih izbora 1998., a povukao se 2000. godine, pa su tako umjesto njega ušli u Predsjedništvo prvo Halid Genjac pa onda i Beriz Belkić. Izetbegović je preminuo u oktobru 2003.

Momčilo Krajišnik nije, kao Izetbegović, obnovio mandat, ali je 2000. godine uhapšen zbog optužnice za ratne zločine. Krajem septembra 2006. je pred Haškim tribunalom proglašen krivim za istrebljenje, ubistva, progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, deportacije i nečovječno postupanje kao i zločine protiv čovječnosti, te osuđen na 27 godina zatvora. Međutim, sud ga je oslobodio optužbe za genocid.

Krešimir Zubak predstavljao je uvijek jednog od umjerenijih hrvatskih političara, sklonog kompromisu i dijalogu. Nakon Washingtonskog sporazuma imenovan je za prvog predsjednika Federacije BiH, a ostao je upamćen po tome što je u ime Hrvata odbio potpisati Daytonski mirovni sporazum.

Nakon okončanja mandata napušta HDZ, zbog odbijanja plana stvaranja hrvatskog entiteta, i osniva svoju stranku, Novu hrvatsku inicijativu, koja je bila dijelom Alijanse za promjene. NHI se 2007. spaja sa Hrvatskom seljačkom strankom, a Zubak je kandidat ove stranke za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH na ovim izborima.

Zaboravljeni miloševićevski socijalista i politički kriminalac

Drugi saziv poratnog Predsjedništva BiH sačinjavali su Živko Radišić, iz reda Srba, Ante Jelavić, iz reda Hrvata i ponovno Izetbegović, iz reda Bošnjaka.

Radišić je 1996. godine u Republici Srpskoj osnovao prekodrinsku inačicu Miloševićeve Socijalističke partije, a na izborima 1998. godine pobijedio je Krajišnika, kao predstavnika SDS-a, uz veliku podršku međunarodne zajednice i cijelog bloka srpskih opozicionih stranaka.

Radišićeva stranka godinama se cijepala na niz drugih stranaka, a on je skoro pa potpuno potisnut iz političkog života Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Pojavio se u Banja Luci 27. juna 2009. godine na skupu povodom ujedinjenja Naše stranke i Partije socijalne prave (jedne od stranaka nastale cijepanjem SP-a). Krajem jula ove godine predsjednik RS-a Rajko Kuzmanović posjetio ga u bolnici. Radišić ima 73 godine.

Ante Jelavić prvi je smijenjeni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Smijenjen je odlukom visokog predstavnika Wolfganga Petrischa u martu 2001. godine jer je „izravno narušio ustavni poredak Federacije i Republike Bosne i Hercegovine“, što se odnosilo na njegovu ulogu u formiranju tzv. Hrvatske samouprave u FBiH.

Tri godine kasnije Jelavić je uhapšen zbog optužnice za korupciju. Sud BiH proglasio je Jelavića krivim za zloupotrebu položaja i nesavjesno obavljanje političke dužnosti. Presuda se je dijelom zasnivala na činjenici da su sredstva FBiH i Ministarstva odbrane BiH korištena za potrebe refundiranja Hercegovačke banke i Hercegovina osiguranja.

U odsutnosti je osuđen na 10 godina zatvora, jer je u međuvremenu pušten na slobodu pa je pobjegao u Hrvatsku, gdje se i danas krije, zahvaljujući nedovoljnoj institucionalnoj saradnji bh. i hrvatskog pravosuđa. Međutim, sporazumom o međusobnom izvršenju krivičnih sankcija između BiH i Hrvatske, Jelavića će kazna zatvora zasigurno stići.

Jelavića je u Predsjedništvu zamijenio Jozo Križanović, iz SDP-a, koji je poslije imao dva mandata u Parlamentarnoj skupštini BiH. Križanović je preminuo 2. septembra prošle godine.

Pet članova Predsjedništva, dva pod optužnicama

U treći saziv Predsjedništva, 2002. godine, ušli su Sulejman Tihić, Dragan Čović i Mirko Šarović. Samo se Tihić zadržao do kraja mandata, a ostala dvojica uklonjena su odlukama Visokog predstavnika.

Tihić je na izborima tijesno pobijedio Harisa Silajdžića, a ovaj mu je uzvratio 2006. Tihić je preživio kao predsjednik SDA mnoga unutarstranačka previranja i sukobe, a ovih izbora odustao je od nadmetanja za bošnjačkog prvaka u Predsjedništvu.

Dragan Čović je ubjedljivo pobijedio na tadašnjim izborima, ali je uklonjen odlukom visokog predstavnika Peddyija Ashdowna 2005. godine nakon što je optužen za zloupotrebu ovlasti i finansijske malverzacije.

Čović je još uvijek na čelu HDZ-a i jedan je od najutjecajnijih političara u Bosni i Hercegovini. Protiv njega se vode dva sudska procesa na Sudu BiH i jedan na kantonalnom sudu u Mostaru. Optužen je u sva tri slučaja za finansijske malverzacije i zloupotrebu položaja, što se uglavnom odnosi na kriminalne privatizacije, „zagubljena“ budžetska sredstva i gledanje kroz prste tajkunima pri plaćanju poreza.

Ivo Miro Jović naslijedio je Čovića u Predsjedništvu, ali nije uspio obnoviti mandat 2006. godine na izborima.

Šarović, kandidat SDS-a, napustio je Predsjedništvo u aprilu 2003. nakon što je optužen za ilegalnu prodaju oružja Iraku! Šarović je oslobođen te optužnice, kao i one za aferu „Privredna banka“, gdje je, zajedno sa Momčilom Mandićem i drugima, bio optužen za zloupotrebu ovlasti.

Na mjesto Šarovića došao je Borislav Paravac, najkarikaturalniji lik u Predsjedništvu. Pored mnogih ispada i stalnog negiranja države, Paravac je ostao upamćen po izjavi: "Prvi put čujem da je 25. novembar državni praznik. To nije državni praznik. Neko je svojim referendumom odlučio da BiH ne bude u Jugoslaviji, a time praktično isključio i taj praznik."

Svjedočio je na Sudu BiH u korist Predraga Kujundžića, komandanta dobojske jedinice „Predini vukovi“, koji je kasnije zbog zločina protiv čovječnosti osuđen na 22 godine zatvora.

Ponovni kandidati

Posljednji saziv Predsjedništva nije pretrpio nikakva uklanjanja i promjene. Željko Komšić, Nebojša Radmanović i Haris Silajdžić konstantno su obnašali dužnosti članova Predsjedništva i ponovno su kandidati za iste pozicije.

Silajdžić je tada žestoko potukao Sulejmana Tihića, Komšić je osvojio znatno više glasova od Ive Mire Jovića i Bože Ljubića, a Radmanović je bio jači od Mladena Bosića i Ranka Bakića.

Tokom njihovog mandata Bosna i Hercegovina je ušla u jednu od najvećih političkih kriza nakon Daytona. Neslaganje Radmanovića sa stavovima Komšića i Silajdžića postalo je načelo funkcioniranja Predsjedništva.

Ukoliko sva trojica ponovno pobijede, za šta su izgledi realni, po prvi put će se desiti da Predsjedništvo bude u istom sazivu dva mandata.

kenan, radiosarajevo.ba