Duraković: Tužan sam i razočaran, dostojanstvo se ne kupuje frezom

Ćamil Duraković iz Inicijative "Moja adresa:Srebrenica" oglasio se sinoć na Facebooku, a nakon odluke ove organizacije da bojkotuje ponovoljene izbore u ovom gradu, zakazane za 21. februar. 

Objavu bivšeg nalečnika Srebrenice prenosimo u nastavku: 

Nemam snage, a ni volje da ovu poruku prenesem na sebi uobičajen način, putem videa. Nemam, jer sam uvrijeđen, razočaran i tužan. Tužan sam zbog pojedinaca iz vlastitoga naroda, jer sam u životu dosta toga žrtvovao za ovaj grad i za narod koji u njemu svakako teško živi i to mogu da razumijem.

Cijena koju sam i sam platio i danas plaćam je pet godina biroa (magistar nauka). S jedne strane posao mi nije dao Grujičić i srpske stranke, a s druge strane "svojima" navodno nisam bio podoban. Uvijek sam se držao istine i pravde, čak i kada sam stajao sam... Pomagao kome sam mogao i koliko sam mogao, nekada i onima kojima pomoć nije trebala, a lagali su da im treba. Na njihovu čast.

Neću da budem patetičan, a svakako nije ovo tema moga statusa.
Tema je sljedeća...

Pitam se kako moj narod, nakon genocida nad nama, ne može da shvati da se dostojanstvo ne kupuje paušalom, pozicijom, poslom, frezom, traktorom ili prikolicom, već karakterom, istrajnošću i upornošću. Vjerujem da mnogi teško žive, nikoga od nas život ne mazi, ali ja bih uvijek, i uvijek sam birao ponos umjesto ličnog interesa.

Naime, nije dugo trebalo da nakon teške odluke, koju smo zajedno donijeli kako bi pokušali spasiti dostojanstvo svoga naroda, neki među nama ne nasjedu na propagandu koja guši Srebrenicu od genocida do danas, a to je famozno "đe su pare"... Uvijek kada bi mi stali na pravi put, ostvarili potpuno jedinstvo, srpske politike i propaganda bi nam bacili kost, za koju su skoro uvijek sigurni da ćemo se mi međusobom klati i otimati.

I evo, slušam danas Grujičića koji, onako cinično kroz podsmijeh, govori da nije bošnjačkim političkim orvacima nije bitna Srebrenica, nego pare koje su dobili za izbore, a nisu ih utrošili gdje treba već ih navodno pronevjerili. I eto ga, Bošnjo se zakačio i već večeras s tugom čitam neke Fejzbuk komentare naših ljudi koji se glođu i međusobno prozivaju. "Đe su pare", ko je kakvo auto kupio, otkud mu lova itd... Skoro smo i zaboravili zašto smo jučer bili jedinstveni i kako je teška naša borba za temeljna prava i ljudsko dostojanstvo.

I evo nas, podijeljeni mjerimo ko je veći Bošnjak, ko je veći patriota, ko više brani mezarja naših šehida... I tako dok se mi međusobom mjerimo, oni su već razmjerili parcele naših imanja, prebrojali našu djecu, obilježili našu stoku, broje naše korake i računaju... Biraju ko je među nama gluplji, pohlepniji, zaduženiji i poslušniji. Uzimaju takve za saradnike i sa njima mlate ko sa dvorskim ludama, šaljući ih po zadacima i nama da nas prate, ucjenjuju, mjere i zavađaju još dublje.

Da završim i neću više ni riječ.

Dragi moji Bošnjaci, nekolicina nas koji se još uvijek kako-tako borimo za život dostojan čovjeka u našoj Srebrenici u kojoj smo, i ne samo u njoj već i širom RS-a, izgubili pravo na jezik, diskriminisani i poniženi u institucijama, donijeli odluku da nećemo učestvovati na nedemokratskim izborima u nedjelju 21.02., jer je preko 700 naših građana uskraćeno za biračko pravo, propustom CIK-a, a ne nas. Pitanje je prosto, a odgovor je na vama: Da li ćete u nedjelju izaći na izbore i učestvovati u izboru Grujičića i njegove većine ili ćete podržati nas u daljnjoj borbi za prava svih nas...? Odlučite sami. Moja odluka je jasna, neću izaći na izbore, jer čuvam dostojanstvo!