Detalji optužnice protiv Vikića i Pušine: Za šta ih tačno optužuju

Prema Tužilaštvu BiH oni su kao pripadnici policijskih i sigurnosnih struktura, u vrijeme oružanog sukoba između Armije BiH i Teritorijalne odbrane i rezervnog sastava Jugoslavenske narodne armije (JNA) koja je bila pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS) u aprilu 1992. godine znali i bili informirani o zarobljavanju osam vojnika, piše BIRN - Detektor.ba.

Kako se navodi u optužnici, dana 22. aprila 1992., osam vojnika Vojske Republike Srpske (VRS), među kojima su bili Dragomir Đerić i Vlajko Golubović su zarobljeni nakon što je pukla guma gusjenice transportera koji se nalazio na području sarajevskog naselja Dobrinja. Nakon toga su provedeni u stanicu policije na Dobrinji, a Tužilaštvo BiH navodi da su maltretirani.

Tužiteljica Vesna Ilić je čitajući optužnicu navela da su zarobljenici prebačeni u Stanicu javne bezbjednosti (SJB) Novi Grad, gdje su fizički maltretirani, a potom po naređenju načelnika, zbog njihove sigurnosti, prebačeni vozilima pod pratnjom u Dom policije, gdje je bila smještena Specijalna jedinica Ministarstva za unutrašnje poslove (MUP-a) Republike Bosne i Hercegovine pod komandom Vikića.

Uz Vikićevo znanje, kako se navodi u optužnici, zarobljenici su provedeni u podrum Doma, a potom u Veliki park, nakon prethodnog maltretiranja, gdje su ih optuženi Uzunović i Čovčić s njima poznatim osobama među kojima su bili Nedžad Herenda i Nermin Jusić ubili pucajući iz vatrenog oružja.

Po naredbi Vikića i uz znanje Jusufa Pušine, kao pomoćnika ministra za uniformirane policije, Tužilaštvo BiH smatra da su tijela odvezena na Darivu u Sarajevu i bačena u Miljacku. Dan kasnije, tužiteljica je kazala da su tijela polivena benzinom i zapaljena. Kako je navela tužiteljica Ilić, Vikić je kao nadređeni znao ili mogao znati za uklanjanje tijela, ali nije poduzeo nužne mjere da to spriječi, prijavi nadležnim organima i kazni počinioce, a Pušina se složio s  uklanjanjem tijela i propustio da učini sve da počinioci budu kažnjeni.

Prema optužnici,  u krizni štab VRS-a je javljeno da su zarobljenici nakon ispitivanja pušteni na slobodu.

Djelomični posmrtni ostaci dvojice ubijenih su pronađeni, a za ostalima se još uvijek traga.

U uvodnim riječima Ilić je kazala da su planirali saslušanje 83 svjedoka, ali da su u međuvremenu od nekih već odustali. „Dokazat ćemo da nijedna službena zabilješka nije sačinjena o događaju iz optužnice, a da su optuženi imali znanje o svemu, te da su treće i četvrto optuženi bli direktni počinioci“, navela je Ilić.

Odbrana Vikića je navela da su prethodne prigovore o pogrešnoj primjeni Krivičnog zakona BiH i zakonitost 115 dokaza Tužilaštva BiH već iznijeli.

Fahrija Karkin, branilac Vikića, je zatražio da Tužilaštvo BiH dostavi Odbranama naredbe o provođenju istrage koje je sačinio međunarodni tužilac Philip Alcock, a „koji je poznat po nezakonitom radu“. Ilić se usprotivila dostavljanju komunikacije iz istrage s nadležnim organima, navodeći da tu ima govora i o zaštićenim svjedocima, te da se još uvijek vodi istraga protiv dvije osobe u ovom predmetu. Sud je naložio da se Odbrani omogući uvid u kompletan spis.

Odbrana drugooptuženog je navela da dokazi Tužilaštva iz optužnice dokazuju da Pušina nije kriv. Branilac Nikica Gržić je za sada najavio vještačenje o ovlastima pomoćnika ministra u relevantnom periodu. Odbrana Uzunovića je istakla da je također prigovorila na optužnicu, dok je Odbrana Čovčića navela da će osporavati čin ubistva. Optuženi Čovčić je zatražio da mu Sud umjesto advokata Šefika Cvike za branioca postavi Mirzu Kovača, što je Vijeće i odobrilo.

Na statusnoj konferenciji koja je prethodila početku postupka je rečeno da je optuženi Čovčić mijenjao identitet, te da se ranije zvao Senaid Čavčić kome se sudilo za rušenje Starog mosta u Mostaru. Svi svjedoci Tužilaštva bit će saslušani 13. aprila.