Carinici sa sarajevskog aerodroma osuđeni na ukupno 18 godina zatvora

Vehid Sadiković, šef Carinske ispostave na Aerodromu Sarajevo osuđen je na dvije godine zatvora i 2.000 maraka novčane kazne zbog zloupotrebe položaja. On je, kako je navedeno u presudi, stvorio uvjete da carinici primaju novčane darove od putnika u zamjenu za oslobađanja od plaćanja dažbina. Carinici su, navodi se u presudi, novac dijelili među sobom, a dio davali Sadikoviću.

Zoran Lončar, šef smjene u aerodromskoj Carinskoj ispostavi osuđen je na četiri godine i šest mjeseci zatvora i novčanu kaznu od 4.000 maraka. Još jedan šef smjene, Mensur Mašetić, osuđen je na tri godine zatvora i 2.000 maraka novčane kazne zbog primanja dara. Taufik Šemdin, treći šef smjene, oslobođen je optužbe.

Carinici Maid Keč, Branka Tešić i Muhamed Hanjalić također su osuđeni i kažnjeni sa po 2.000 maraka novčane kazne zbog krivičnog djela primanje dara i drugih oblika koristi. Keč i Hanjalić su osuđeni na po tri godine zatvora dok je Tešićeva osuđena na dvije godine i šest mjeseci zatvora.

Carinik Damir Burnazović oslobođen je optužbe kao i Damir Dudo, vođa tima u Grupi za suzbijanje krijumčarenja.

Carinici Emir Čaušević i Zijad Hadžifejzović ranije su postigli sporazum sa Tužilaštvom BiH i njihovi su predmeti odvojeni od predmeta ostalih optuženih.

Sudija Izo Tankić je kazao da su tokom suđenja korišteni video snimci na kojima se vidi kako carinici uzimaju novac od putnika u zamjenu za neprovođenje postupka carinjenja ili umanjenje carine te su korištene izjave svjedoka koji su dali mito.

„Vodili smo računa da se radi o krivičnim djelima korupcije i da je nanesena velika šteta Bosni i Hercegovini“, rekao je Tankić u objašnjenju presude.

Sud nije prihvatio optužbu Tužilaštva da su optuženi djelovali kao organizovana kriminalna grupa te je odbacio nekoliko tački optužnice odnosno konkretnih slučajeva uzimanja mita od njih ukupno 84 koliko je prvobitno bilo u optužnici. Sudija Tankić je objasnio da su odbačeni svi dijelovi optužnice u kojima je postojala sumnja da li su optuženi zaista uzeli novac od putnika.

Sud također nije prihvatio stav odbrane da su putnici samovoljno častili carinike i ostavljali manje količine novca kao znak zahvalnosti.

Kao olakšavajuću okolnost za optužene sudija je naveo da nekoliko njih ranije nije bilo kažnjavano te lične i porodične prilike.

Sadikoviću, Mašetiću i Tešićevoj Sud je naredio oduzimanje novca koji je kod njih pronađen prilikom privođenja kao i oduzimanje mobilnih telefona od Lončara, Tešićeve i Hanjalića.

Sud je potvrdio da su optuženi od januara do početka juna 2014. godine zloupotrijebili svoj položaj i sticali nezakonitu korist prilikom ulaska putnika u carinski prostor BiH tako što su im omogućavali povoljniji tretman ili oslobađanja od carine prilikom carinjenja robe u zamjenu za darove u novcu.

U presudi se navodi najviše slučajeva umanjenja ili potpunog oslobađanja carinjenja tekstila uvezenog iz Istanbula kojeg su putnici avionom prevozili do BiH.

Najniži iznos mita kojeg su carinici primili iznosio je deset eura, navodi se u presudi, dok je najveći zabilježeni slučaj mito od 700 maraka.

U jednom od brojnih slučajeva navodi se primjer kineske državljanke koja je stigla letom iz Istanbula i kod sebe imala robu koju je bilo potrebno cariniti. Sud je prvostepenom presudom potvrdio da je Lončar primio mito u vrijednosti od 20 maraka i podijelio ga sa kolegama. U nekoliko slučajeva unošenja novih laptopa koje je trebalo cariniti, carinici su primili mito od 50 do 100 eura i nisu provodili postupak carinjenja. Jedan državljanin Srbije je u februaru 2014. godine stigao u Sarajevu letom iz Kelna i kod sebe je imao po dva nova laptopa i tableta. On je carinicima dao 100 eura u zamjenu da ne carine uvezenu robu.

U većini tačaka optužnice nije tužiocima bilo poznato koji iznos novca su carinici primili.

Tešićeva je također osuđena jer je javljala nekim od putnika kada će ona ili drugi optuženi u ovom slučaju biti u smjeni.

Lončar je osuđen i zbog toga što je u nekoliko slučajeva zvanično napisao da je privremeno oduzetu robu vratio na adresu sa koje je ona došla dok je u stvarnosti tu robu predavao putnicima u zamjenu za mito. U presudi se navodi da je Lončar savjetovao putnike da kažu kako su robu vratili prijateljima u Istanbul ako ih neko o tome bude pitao.

U drugim slučaju Lončar je jednom od državljana BiH koji je doputovao iz Istanbula u zamjenu za 100 eura carinio sa 60 maraka samo tri kesice arome za nargilu iako su pripadnici Granične policije kasnije tokom dana kod putnika pronašli 36 komada arome od po jedan kilogram.

Sud je odlučio da osuđeni moraju platiti troškove postupka o čemu će odluka biti donesena naknadno.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.