Bivši visoki predstavnici u BiH pozvali na okončanje mandata OHR-a

Bivši visoki predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Carl Bildt i Wolfgang Petritsch su u autorskom tekstu objavljenom za njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung komentarisali ulogu ureda visokog predstavnika u našoj domovini.

Njihov autorski tekst objavljen na FAZ-u prenosimo u cijelosti.

"Bosni i Hercegovini više nije potrebna međunarodna uprava. Ostavka Christiana Schmidta nudi priliku za fundamentalnu reorijentaciju.

Trending

Komšić na 34. godišnjici masakra na Ferhadiji: Je li i ovo borba za moć bila?

Iznenađujuća ostavka Christiana Schmidta s pozicije visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu pokreće mnogo više od pukog pitanja sukcesije. Ona prisiljava Europu da se suoči s neugodnom geopolitičkom stvarnošću: trideset godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, zemlja ostaje zarobljena u stanju političkog limba – formalno suverena, ali u praksi i dalje pod međunarodnim nadzorom.

Institucija visokog predstavnika međunarodne zajednice je ad hoc tijelo koje je uglavnom uspjelo u obnovi ratom razorene zemlje. Bez američkog i europskog učešća – Rusija, Japan, Kanada i Europska unija, kao glavni sponzor, također su bili zastupljeni u Vijeću za implementaciju mira – implementacija Dejtonskog mirovnog sporazuma nakon 1995. godine teško bi bila moguća.

Prije 1 dan

Lagumdžija: "Dodik je mislio da će se ukinuti visoki predstavnik – ali to se nije desilo"

Ali ono što je bilo zamišljeno kao privremeno rješenje za neposredni poslijeratni period postalo je trajno stanje stvari. Već neko vrijeme, ova civilna institucija, koja je tokom godina izgubila utjecaj i legitimitet, služi mnogim lokalnim političarima i kao žrtveni jarac i kao spas – oslobađajući ih tako odgovornosti demokratskih društava da sami pronađu održive političke kompromise.

Upravo iz tog razloga, bilo bi pogrešno refleksno imenovati još jednog visokog predstavnika i time ovjekovječiti nezadovoljavajući status quo. Međunarodna zajednica – posebno EU – mora se zapitati da li ovaj korak zapravo promoviše stabilnost i nezavisnost – ili samo održava upravljanu stagnaciju.

Ovome se dodaje i fundamentalno promijenjena geopolitička situacija. Dok dugotrajan put ka Briselu gubi na privlačnosti u državama Zapadnog Balkana, međunarodni konsenzus o budućnosti Bosne odavno je postao krhak. Rusija godinama otvoreno odbacuje ulogu visokog predstavnika, obdarena posebnim ovlaštenjima, i odavno je postala regionalni uzročnik problema.

Međutim, sada se u Washingtonu pojavljuje i odlučno transakcijski pristup Balkanu. Nedavna posjeta Trumpovog sina, koji je nametljiv, glavnom gradu bh. entiteta RS, mora se posmatrati kao pokušaj uspostavljanja još jednog sumnjivog poslovnog odnosa. Slični aranžmani su već u toku u Srbiji i Albaniji – uz očigledno nepoštivanje evropskih pravila i zakona. U ovim okolnostima, nasljednik odlazećeg visokog predstavnika teško da bi imao veći legitimitet od svog prethodnika.

Ključno pitanje, dakle, nije ko će zamijeniti gospodina Schmidta, već koje bi reforme mogle uspješno približiti Bosnu EU. Nedosljedno je da se Bosna i dalje drži pod stranom kontrolom bez ikakvih izgleda za puni suverenitet i samoupravu, dok se istovremeno od nje očekuje da nastavi put ka Europskoj uniji. Na osnovu temeljite analize trodecenijskog procesa izgradnje države, Europi je stoga potreban strateški restart u Bosni.

Prije 3 dana

Bursać: Schmidt kao svaki bivši progovori istinu tek kad ode!

Ovaj restart mora se zasnivati ​​na dva međusobno povezana elementa: prvo, ispravljanje disfunkcionalnog sistema vlasti, i drugo, okončanje međunarodnog specijalnog nadzora. Ova reformska agenda, zauzvrat, mora biti blisko koordinirana s postepenom integracijom u europske strukture. Ovo ne znači radikalnu reviziju Daytonskog sistema, već realna prilagođavanja: davno su potrebne efikasnije strukture donošenja odluka, jasnije odgovornosti i ograničavanje stalne opstrukcije.

Paralelno s tim, zatvaranje Ureda za zaštitu Ustava (OHR) trebalo bi biti usko povezano s procesom pristupanja EU. Oni uslovi koje Schmidt i njegovi prethodnici godinama bezuspješno zahtijevaju - poput regulisanja državnog vlasništva - mogli bi se ugraditi u odgovarajuća poglavlja ugovora o pristupanju. To bi definitivno okončalo naizgled beskrajnu debatu o tome da li Bosna uopće "pripada" Europi.

Ugrađena u kredibilnu europsku perspektivu, država Bosna i Hercegovina bi stoga bila dio dinamičnog političkog projekta. Predstavljala bi prelazak sa međunarodnog nadzora na europske integracije. Ostavka Christiana Schmidta stoga nudi dugo očekivanu priliku za fundamentalno preispitivanje međunarodne politike prema Bosni, i to iz europske perspektive. Bosni i Hercegovini nije potrebna beskrajna međunarodna uprava. Ono što zemlji treba je kredibilna europska budućnost", pišu Bild i Petritsch.