BiH i presude Europskog suda: "Nikada ne treba odustati od ideala građanske demokratije"

Ako Bosna i Hercegovina napokon provede presude Europskog suda za ljudska prava, država bi se promijenila iz temelja — od etničkog kompromisa ka građanskom principu.
Međutim, pitanje je samo – ima li političke volje da se to dogodi?

Podsjetimo, Bosna i Hercegovina već gotovo tri decenije živi u paradoksu — ima tri predsjednika, dva entiteta i tri naroda koji se međusobno nadglasavaju, umjesto da se nadopunjuju. Sistem koji je zaustavio rat postao je glavni razlog političke blokade. Svaka odluka može biti zaustavljena "vitalnim nacionalnim interesom", a svaki kompromis postaje "izdaja".

Otpor etnofeudalističkih struktura

To stanje, koje mnogi nazivaju "daytonskom klopkom", proizvodi stalne ucjene, a ne stabilnost. Država je pretvorena u "konfederaciju" entitetskih interesa. Upravo zato su presude Europskog suda za ljudska prava — "Sejdić-Finci", "Zornić", "Pilav", "Pudarić" — više od pravne obaveze: one su test političke zrelosti.

Trending

Dubravko Barbarić za Radiosarajevo.ba: Želja nam je da se vratimo u Skenderiju, ali...

"Presude Europskog suda za ljudska prava za politički život u Bosni i Hercegovini imale su višedimenzionalan značaj: one su najprije bile osnov za razne građanske inicijative koje su vršile pritisak na politiku i tražile da se u zemlji dokine etnokratska diskriminacija. U tom smislu, one su bile motor potencijalne modernizacije i 'europeizacije' BiH u tom društvenom domenu. Međutim, zbog otpora etnofeudalističkih struktura, prije svega HDZ-a, ali i stranaka iz Republike Srpske, taj potencijal dosad nije iskorišten", upozorava u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba prof. dr. Vahidin Preljević, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Nema političke volje

Dino Mustafić, bh. reditelj i direktor Narodnog pozorišta, komentator društveno-političkih zbivanja, kaže da, što se tiče presuda Europskog suda za ljudska prava i njihovog odnosa prema ustavnom poretku Bosne i Hercegovine — one zapravo "razotkrivaju duboku i dugotrajnu nelagodu između pravnog poretka zasnovanog na univerzalnim građanskim pravima i realnosti političkog sistema koji je nastao na etničkom kompromisu iz devedesetih".

03.07.25. 16:45

Vijeće ministara BiH: Donesen akcijski plan za provedbu presuda Europskog suda za ljudska prava

"Nažalost, čini se da političke volje za istinsku transformaciju tog kompromisa još nema. Dominantne elite i dalje crpe svoju moć iz etničkih podjela, a ne iz odgovornosti prema građanima i javnom interesu. Ipak, implementacija presuda Suda ne bi trebala biti doživljena kao prijetnja, nego kao civilizacijski iskorak – kao prilika da se BiH konačno počne uređivati po mjeri pojedinca, a ne kolektiva.

Takav zaokret, naravno, podrazumijeva promjene iz temelja – u načinu na koji razumijemo državu, njene institucije i pojam zajedničkog dobra. To bi bio proces političke i moralne zrelosti, u kojem bi Bosna i Hercegovina mogla preći put od zemlje kompromisa do zemlje pravde", rekao je Mustafić.

Etnokratija ka aparthejdu

Nadalje, prema riječima profesora Preljevića, paradoks ne leži samo u tome da političke grupacije koje se kunu u tzv. europski put zemlje blokiraju provedbu tih presuda.

"Štaviše, etnokratiju čak žele zaoštriti u pravcu aparthejda, nego što i dijelovi europske administracije ne samo da odavno ne insistiraju na presudama vlastitog Europskog suda, nego raznoraznim manevrima nerijetko daju podršku ovoj nazadnjačkoj političkoj filozofiji. Već je takvo ponašanje europskih diplomata signal da se u dogledno vrijeme ne računa s ulaskom Bosne i Hercegovine u Europsku uniju, jer je naš izborni sistem potpuno neuskladiv s proklamiranim europskim principima", ističe Preljević.

Uprkos takvoj trenutnoj političkoj realnosti, zaključuje profesor Preljević, "nikada ne treba odustati od ideala građanske demokratije u Bosni i Hercegovini".

"To treba biti regulativna ideja — o kojoj govori Kant — svih progresivnih političkih opcija u Bosni i Hercegovini. Uostalom, borba za osnovna ljudska prava, neka demokratska načela, ukidanje rasne diskriminacije i segregacije i u mnogim zapadnim zemljama trajala je jako dugo. Generalno, moramo naučiti da se ništa, osim u revolucionarnoj konstelaciji, ne događa preko noći, te da moramo ići korak po korak. Ali ti koraci moraju ići u ispravnom smjeru, a ne unatrag, kako to, recimo, želi HDZ", zaključuje.

Građanska država nije europski luksuz

Provođenje tih presuda značilo bi kraj etničke diskriminacije u izborima. Danas građanin koji nije Bošnjak, Srbin ili Hrvat ne može biti biran u Predsjedništvo ili Dom naroda. To je suština presuda iz Strazbura — BiH mora omogućiti svakom građaninu da bira i da bude biran, bez obzira na nacionalnu pripadnost.

To bi, međutim, potpuno promijenilo strukturu vlasti: Predsjedništvo bi se biralo po principu "jedan čovjek – jedan glas", Dom naroda bi se sveo na zaštitu vitalnog interesa, a Parlament bi dobio puni politički kapacitet.

Drugim riječima, BiH bi od etničke postala građanska država.

Takav sistem značio bi kraj mehanizama ucjene koji danas drže državu u blokadi. Kada predstavnici jedne zajednice mogu blokirati odluku čitave zemlje, to nije zaštita interesa — to je institucionalna paraliza. Provedbom presuda, politička odgovornost bi se vratila građanima. Ne bi više bilo moguće opravdavati neuspjeh frazom "to je volja naroda", jer bi vlast bila direktno odgovorna svima, ne samo "svome biračkom tijelu".

Politička kriza kao prolazna faza

Naravno, ovakav proces ne bi prošao bez otpora. Republika Srpska bi ga doživjela kao udar na "Daytonski sporazum", a HDZ BiH kao prijetnju "hrvatskoj konstitutivnosti". Međutim, svaka politička kriza koja vodi ka jednakosti građana manje je opasna od dugogodišnjeg stanja zarobljene države. Europska unija jasno poručuje: bez provedbe presuda iz Strazbura nema napretka ka članstvu.

Građanska država nije europski luksuz, već europski standard.

Ako se presude ne provedu, BiH ostaje sistem trajnih blokada i etničkih nadmetanja. Ako se provedu, slijedi period napetosti — ali i prilika da se država oslobodi daytonskih lanaca. Bosna i Hercegovina mora odlučiti želi li ostati talac tri predsjednika i tri naroda ili postati država jednog zajedničkog identiteta — država građana.