Manasi Joshi / Poslije nesreće ostala je invalid, a danas je svjetska prvakinja

06. 02. 2020. u 22:19:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 11

Manasi Joshi je tek započela karijeru softverskog inženjera kada se uobičajeni odlazak na posao pretvorio u veliku tragediju. Iza nje su dani puni bola i užasa, ali je nesreća ipak donijela veliki preokret u njenom životu.

Nesreća se dogodila jednog jutra u decembru 2011. godine. Manasi je kao i svakog jutra motociklom otišla na posao u kompaniju gdje se prvi put zaposlila kao softverski inženjer. Kuća u kojoj je živjela s roditeljima nalazi se u Mumbaiju, nekoliko kilometara od njenog radnog mjesta. Poslije 10 minuta vožnje dogodila se teška nesreća. Kamion, koji se kretao u suprotnom smjeru, prešao je preko njene noge.

"Bila sam svjesna situacije. Odmah sam sjela i skinula kacigu. Znala sam da su povrede teške", sjeća se Manasi kobnog dana.

Ljudi su se brzo stvorili kraj nje, ali niko nije znao kako pomoći.

"Indijci su human narod, ali u kritičnim situacijama nisu osobito vješti", kaže Manasi uz osmijeh.

Policajci su odlučili Manasi staviti na nosila i odvesti je u obližnju bolnicu. Tamo nije bilo uvjeta za saniranje teških povreda ruke i lijeve noge koja je bila smrskana. U bolnici nije čak bilo ni hirurga koji bi je operirao.

"Bila sam frustrirana, jer sam izgubila mnogo krvi i vremena čekajući na pomoć", kaže Manasi.

Vozilo Hitne pomoći koje je trebalo odvesti Manasi u bolju ustanovu došlo je tek poslije dva sata. Auto je bio u jezivom stanju, a vožnja do bolnice produbljivala je agoniju u kojoj se nalazila Manasi. Saniranje povreda počelo je tek u 17.30 istog dana, čak devet sati poslije nesreće.

Ljekari su joj uspjeli spasiti nogu. Imala je nekoliko operacija u razmaku od desetak dana. Ipak, pojavila se gangrena i na kraju liječnici nisu imali izbora. Odlučili su joj amputirati nogu.

Život prije nesreće

Manasi je odrasla u obitelji gdje je obrazovanje prioritet. Njen otac je naučni radnik zaposlen u državnom centru za atomska istraživanja. Djeci je stalno govorio da postave najviše akademske ciljeve. Manasi je uspješno završila studij i postala softverski inženjer. Osim učenja, sudjelovala je u mnogim dodatnim aktivnostima.

"Igrala sam nogomet, košarku i odbojku. Također, bavila sam se glazbom, jer su roditelji uvijek govorili da dani moraju biti ispunjeni zanimljivim aktivnostima", objašnjava Manasi, prenosi Index.hr

Najviše je voljela badminton, a prvi trener bio je njen otac. On je naučio Manasi kako držati reket i izvoditi udarce.

Poslije teške povrede, vratila se svojoj velikoj ljubavi.

Rođena prvakinja

Manasi je u augustu prošle godine ispisala historiju badmintona. Usprkos povredi, radila je naporno i postala je član para-badminton reprezentacije Indije s kojom je sudjelovala u završnici svjetskih prvenstava.

U finalu Svjetskog prvenstva nastupila je protiv sunarodnjakinje Parul Parme. Nikada do tada nije trijumfirala protiv nje, ali je ovaj meč bio poseban.

"Dobro sam se osjećala na terenu. Bila sam veoma brza i ruka me slušala. Sve je izgledalo besprijekorno", prisjeća se Manasi.

Meč je protekao u znaku potpune dominacije Manasi, a tokom posljednjeg seta osvojila je 13 vezanih bodova. San se pretvorio u stvarnost, a djevojka iz Mumbaija postala je svjetska prvakinja.

NEMA KOMENTARA