Zdravko Lipovac: Škija na Waldu

Piše: Zdravko Lipovac, Koeln

"Grbavica – fabrika asova", pod ovim naslovom pisao je krajem šezdesetih čitani fudbalski list Tempo.

Preminuo Josip Katalinski Škija

"Dinamit-momci" sa Grbavice, bio je epitet generacije koja se odjednom drznula i pomrsila račune velikoj četvorki: Zvezdi, Partizanu, Dinamu i Hajduku.

Iza pomoćnog gola na Grbavici trener Ribar je sa Husom ekonomom posipao vodu. Škija, Katalinski, Enver Hadžiabdić, Blažo Bratić, Velija Bećirspahić, Avdija Deraković, Dragan Kojović, Fahrija Hrvat i ostali odbrambeni igrači do beskonačnosti vježbaju klizajući start!

Spartanac Ribar gleda svaki pokret i ocjenjuje je li je dobro izveden klizeći start, koji je afirmisao plavokosi njemački bek Volfgang Šnelinger iz Kelna. Je li lopta izbijena dovoljno daleko ispred protivnika i da li iste sekunde njegovi momci ustaju sa zemlje.

Na kraju, blatnjavi i izmučeni Škija i ostali jedva stižu do svlačionice. Još teže skidaju pamučne i blatom natopljene trenerke.

U lepezi sjećanja, utakmica reprezentacije Jugoslavije i Španije na Wald stadionu u Frankfurtu.

Februarske večeri 1974, u osvit Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, igrala se majstorica. Pobjednik sa Wald stadiona dobijao je vizu za finalni dio svjetske fudbalske smotre. Svi se tresemo uz TV-ekrane. Golova još nema.

Onda pada odluka. Slobodan udarac sa desne strane. Splićanin Iko Buljan nabacuje dugu loptu pred španski gol. U buketu igrača najviše skače igrač sa brojem 5, Josip Katalinski, i šutira glavom!

Španski se golman Iribar poput pantere izvija i ispod same prečke vadi loptu. Ne hvata je ipak, već kratko odbija. U njegovom petercu Katalinski sa zemlje u padu, klizećim startom naučenim u Ribarovoj kaljuži na Grbavici, zabija loptu pod prečku! Gol! 1:0 – pobjeda! Na ulicama slavlje do pred zoru.

"Kad pjevaju veseli Bosanci, 1:0 izgubiše Španci", začas je sročena pjesmica. Škija je postao fudbalsko božanstvo.

Kad je stigao na Grbavicu, onako snažan i odvažan, bio nam je, čini se, još veći. Poput Trebevića. Ili Igmana, podno kojeg je odrastao.

Četvrt vijeka kasnije, Škija Katalinski u Sarajevu preuzeo je funkciju koordinatora Omladinske fudbalske škole NS BiH. Hoće li možda i on polijevati travnjak iza gola na Grbavici... da bi neki novi klinci vježbali klizajući start "ala Šnelinger". Ne, "ala Škija Katalinski". Četvrt vijeka kasnije, na stadionu Crvene zvezde u Beogradu, na jednoj utakmici reprezentacije Jugoslavije, zvanični spiker najavljuje da je na stadionu Josip Katalinski, koji je dres reprezentacije bivše Jugoslavije oblačio više od četrdeset puta. Ljudi su ustali i dugo pljeskali. Ne samo zbog zasluga u nacionalnom plavom dresu.

Kad se 5. aprila zapucalo u Sarajevu, baš na utakmici Željezničar – Rad, fudbalere beogradskog tima autobusom Josip je izveo preko barikada i pored naoružanih paramilicija do aerodroma. Nekoliko dana kasnije, gospodari rata ubili su na ilidžanskom kućnom pragu bez razloga i povoda njegovog starijeg brata.