Švicarci predvode multietnički trend, Rusi zaostaju

Iako je došlo do skoka stope etničke raznolikosti u praktično svakom timu koji igra na Svjetskom fudbalskom prvenstvu 2018. godine, mnogi spominju švicarski tim kao standard za multikulturalnost, piše Radio Slobodna Evropa.

Poznati među svojim navijačima u Švicarskoj kao "Nati", 14 od 23 člana švicarskog tima su rođeni van Švicarske ili su "secondos" - riječ koju Švicarci koriste kada govore o potomcima imigranata. Švicarska nije jedini tim koji je došao na Svjetsko prvenstvo u Rusiji sa velikim brojem igrača iz migrantskih ili etničkih manjinskih zajednica u zemlji.

Više od tri četvrtine francuskog tima (18 igrača) su iz raznih zajednica imigranata u zemlji, dok Belgijanci imaju 11 takvih igrača, Engleska 10 i Njemačka šest.

Nepoželjni stranci

Ali, uprkos tome što ima milione imigranata - uglavnom iz zemalja Centralne Azije, Uzbekistana, Tadžikistana i Kirgistana, ali i veliki broj iz Ukrajine i Moldavije - tim koji predstavlja domaćina Svjetskog kupa Rusiju u velikoj mjeri je sastavljen od etničkih Rusa i nekoliko pripadnika drugih nacionalnosti, poput onih iz Osetije, koji pripadaju većim etničkim grupama u zemlji.

Osim naturaliziranog Brazilca Marija Fernandesa i nekoliko igrača čiji su roditelji došli iz Ukrajine i Bjelorusije kada su bile dio Sovjetskog saveza, ruski tim je lišen ne-ruskih igrača.

"Rusija, naravno, nije baš raj za imigrante izvan bivšeg Sovjetskog Saveza i ima mnoge propise koji integrišu njih [migrante iz bivših sovjetskih republika] u društvo," kaže za RFE Slava Malamud, američki kolumnista za moskovski Sovjetski sport.

"Dakle, nije iznenađenje što je [ruska] reprezentacija mnogo manje raznolika od većine europskih zemalja."

Malamud je napomenuo da je Peter Odemvingie, sin nigerijskih imigranata koji je rođen i odrastao u Rusiji, odbio da igra za Rusiju pre nekoliko godina, a zatim je odlučio da igra za Nigeriju.

Milioni imigranata koji žive u Rusiji imaju socijalne i ekonomske prepreke koje ih često sprečavaju da budu sportisti, rekao je on. Mnogi rade na poslovima sa nižim platama i ne smatraju se ravnopravnim članovima društva.

On navodi i da rasizam takođe doprinosi odsustvu manjina u ruskom timu. Kaže da postoji zajednička percepcija u Rusiji koja glasi: "Europa umire pod invazijom varvara."

Neko vreme, na stadionu Zenit je bio veliki plakat na kome je pisalo, "Crna nije jedna od naših boja", piše RSE.

Ali Rusija nije jedini tim na Svetskom prvenstvu u kome nema etničke raznolikosti: JužnaKoreja, Japan i Island su među nacionalnim timovima koji su bez ikakvih manjinskih članova reprezentacije. Isto tako, nacionalni timovi bivših jugoslovenskih republika - Srbije i Hrvatske na ovom Svjetskom prvenstvu - praktično su u potpunosti sastavljeni od Srba i Hrvata.

Švicarski detektori

Za to vrijeme, dva najbolja igrača iz Švicarske su iz bivše Jugoslavije: Džerdan Šaćiri, rođen na Kosovu, i Granit Džaka, čiji su roditelji etnički Albanci – i svaki od njih je postigao gol za pobjedu nad Srbijom od 2:1 22. juna. 

Obojica su također proslavili svoje golove tako što su rukama napravili "dvoglavog orla", način odavanja počasti dvoglavom orlu na albanskoj zastavi.

Iako gotovo 25 posto ljudi koji žive u Švicarskoj imaju rođake u inostranstvu, nisu svi Švicarci oduševljeni svojim multikulturalnim timom, za koji neki tvrdolinijaši smatraju da nije dovoljno švicarski.

Roger Koepel, član desničarske Švicarske narodne stranke (SVP), nazvao je Nati "iskusnom družinom stranih plaćenika sa balkanskim akcentima".

I on je označio šest švicarskih nacionalnih igrača afričkog porekla kao "ensuisses", derogirajući izraz koji dovodi u pitanje njihove veze sa Švajcarskom.

 SVP ima najviše mandata u parlamentu Švajcarske. Još jedan član Kopelove stranke bio je uznemiren zbog Šaćirijevih i Džakinih ruku.

 "Ova dva gola postignuta su za Kosovo, a ne za Švicarsku," napisala je na Twitteru Natalie Rickli, članica SVP-a iz Državnog savjeta Švicarske.

Međutim, švicarski ministar vanjskih poslova Ignazio Cassis, koji je nedavno morao da se odrekne italijanskog državljanstva, branio je igrače, rekavši da je normalno imati "patriotske emocije prema naciji koju je izabrao, a da ne zaboravi svoju domovinu".

 Društvena debata

 U čudnom obrtu situacije, 17 igrača iz Maroka od 23 na Svetskom prvenstvu i 11 iz Tunisa rođeno je u Europi - uglavnom u Francuskoj i Holandiji. Oni su odbili da igraju za zemlje u kojima žive i opredijelili se za zemlje svojih roditelja ili baka i dedova.

"Mnogi igrači odluče da igraju za Maroko umesto za Holandiju," rekao je Frank van Eekeren, docent i istraživač za sport i društvo na Univerzitetu u Utrechtu u Holandiji.

"Postoji promjena [koja se dešava] – ali nisam siguran da li je to promjena u čitavom društvu ili samo u ovoj grupi koja osjeća drugačiju vrstu veze sa našom zemljom", rekao je, navodeći da bi to mogao biti znak igrača koji se ne osjećaju kao kod kuće u zemlji [u kojoj su] rođeni.

Holanđani su, kako je rekao, pitali: "Kakvo smo mi društvo zaista? Da li radimo nešto pogrešno? Ljudi se ne osjećaju kao kod kuće, šta se promijenilo za ovih nekoliko godina?"

Malamud je tvrdio da su etničku raznolikost primarno koristile bogatije nacije: Francuska, Njemačka, Belgija i Holandija.

 "I dok se čudim Švicarskoj, ne mogu da ne pomislim kakav bi nevjerovatan tim imala Albanija kada njeni najbolji igrači ne bi igrali negdje drugdje," rekao je on.

 Više pročitajte na sljedećem linku.