Sarajevu je potrebna čvrsta ruka i uspostava hijerarhije na svim nivoima

Za rezultatski neuspjeh, najbolje, najskuplje, financijski stabilne i nezavisne ekipe Sarajeva na početku nove sezone krivi su svi. Od Uprave, preko sportskog direktora i stručnog štaba, portparola, do igrača. Amnestiran ne može biti niko, jer je svaka od ovih struktura Bordo tima napravila barem jedan (a bilo ih je i više) kardinalan propust.

Piše: Faruk Zametica, Radiosarajevo.ba

Sve to rezultiralo je ranim ispadanjem Bordo tima iz Lige prvaka i izuzetno lošim rezultatima u domaćem prvenstvu, što je za sobom povuklo nervozu, a samim tim i bahato, da ne kažemo bezobrazno ponašanje pojedinih fudbalera ekipe iz Titove 38b. Ponašanje igrača na terenu samo je oslikalo trenutnu situaciju u klubu. Amatersko ponašanje Uprave po pitanju pronalaska novog trenera i izlazak povjerljivih informacija na "stražnja vrata" iz kluba, neshvatljivo je i u mnogo lošije organiziranim klubovima od Sarajeva.

Kao da su u Bordo timu nakon osvojene šampionske titule odlučili uzeti malo duži godišnji odmor, pa su dozvolili da sve ono na čemu vrijedno rade godinama, za dva mjeseca bude zaboravljeno. A uradili su mnogo toga. Osvojeni su titula i Kup Bosne i Hercegovine. Sarajevo će u novembru disati punim plućima, jer će i posljednja marka duga biti vraćena, dovedeni su sponzori poput Turkish Airlinesa, strani investitor. Sarajevo će uskoro otvoriti i vrata svog kampa, prve nekretnine u vlasništvu ovog kluba starog 70 godina. Nije malo i nije za podcijeniti. Štaviše, to zaslužuje duboki naklon. Ali...

Problem nastaje kada se počnu baviti stvarima u koje se baš i ne razumiju

Uvijek ima ono ''ali''. Rast i razvoj Bordo tima tu ne smije stati, razvoj kluba se mora nastaviti, a sve što se dešava u posljednje vrijeme ne daje sliku evropskog Sarajeva, već onog turobnog od prije nekoliko godina, gdje se nije znalo ko pije, a ko plaća... A znamo da nije tako, znamo da uposlenici ovog kluba redovno dolaze na posao (ipak smo komšije), znamo da kompjuteri ne skupljaju prašinu kao nekada, da se radi vrijedno i traže novi načini kako bi se klub izdigao iz sivila Premijer lige. Pa gdje je onda problem?

U nedostatku autoriteta i čvrste ruke, nedostatku hijerarhije na svim nivoima kluba. Uzet ćemo samo kao primjer relaciju Uprava - sportski direktor - stručni štab - igrači. Uprava je ta koja imenuje sportskog direktora, a on bi u skladu s tim trebao imenovati šefa struke, te u saradnji s njim formirati igrački kadar. Po toj hijerarhiji, po kojoj funkcionira većina fudbalskog svijeta, trener odgovara sportskom direktoru, a sportski direktor Upravi kluba. Dakle Uprava nije ta koja će procijeniti i donijeti odluku o nečijoj stručnosti, jer ti ljudi nisu kompetentni da to urade. Profesionalnim fudbalom nisu se bavili ozbiljno, te stoga u klubu kao što je Sarajevo postoji funkcija zvana "sportski direktor". Uprava je ta koja je zadužena za financijsku stabilnost kluba i oni svoj dio posla rade izuzetno dobro.

Problem nastaje kada se počnu baviti stvarima u koje se baš i ne razumiju. To je napravljeno baš ovog ljeta, pa se nalaze u situaciji da se ne zna ko pije, a ko plaća. Prema informacijama do kojih smo došli, sportski direktor kluba tražio je od Uprave nakon osvajanja šampionske titule promjenu na klupi. Takav prijedlog kategorično je odbijen, Uščuplić je ostao na kormilu, a takvoj odluci kumovalo je i razmišljanje: "Šta će reći mahala?"

Mislio je vjerovatno Uščuplić tada kako mu čine uslugu, a danas bi kada je, opet, na izlaznim vratima, rado prihvatio da ode kao šampion. Ovako odlazi kao gubitnik uz zvižduke s tribina i priče i pričice iste one mahale od maloprije. Uprava je tako došla u situaciju da nema koga pozvati na odgovornost za loš rezultat. Nikoga osim sebe. To je samo jedan od primjera nepoštivanja hijerarhije u redovima Bordo tima, a koji je ovaj put doveo do potpunog haosa. Propusta ima još i prave ih svi. Od sportskog direktora u čijem je mandatu kroz klub prošlo mnogo igrača za kratko vrijeme, a mnogi od njih nisu pokazali da tu zaslužuju biti. Nabrojat ćemo samo neke: Kostić, Mitrevski, Kouadio, Protić... Igrači su se gomilali, treneri mijenjali, a sve se osjetilo na klupskoj kasi. Istina je da ko radi, taj i griješi. Imao je Ibraković i odličnih akvizicija. U Premijer ligi su zaigrali neki igrači o kojima su ljubitelji fudbala mogli samo sanjati. Dakle bilo je i dobrih i loših poteza, radilo se vrijedno, ali se u nedostatku hijerarhije taj rad ne može valjano ocijeniti. Do, na samom koncu, igrača, koji se ponašaju bahato, mašu rukama prema tribinama, svađaju s navijačima, psuju, prijete...

Klupski pravilnik i poštivanje istog u Bordo timu je "misaona imenica". Produkte nepostojanja ili nepoštivanja istog vidimo u izjavama trenera kluba na zvaničnoj press konferenciji nakon utakmice u Zenici. Nema sumnje da je Uščuplić itekako zaslužan za šampionsku titulu, ali trebao bi narodski rečeno "odvadit malo". Bilo je i situacija i kada nije išlo, kada je ekipu napustio sa sedam bodova zaostatka u odnosu na vodeći tim na tabeli. Ili poput ove aktuelne, gdje najbolji tim lige nije uspio osvojiti ni 50 posto bodova nakon pet odigranih kola. Jedna doza samokritičnosti ne bi mu škodila. Svega nekoliko sati nakon iste te press konferencije na scenu stupa mladi Radovac i svojim ponašanjem dovodi klub na stub srama. Portparola niko ne zarezuje ni za suhu šljivu, PR služba praktično i ne postoji. Krivac je opet Uprava, jer se ovom dijelu kluba ne smiju dati odriješene ruke, kako bi ljudi radili svoj posao. Saopštenja kasne ili ih nema nikako, igrači i uposlenici daju izjave na svoju ruku. Ne postoji mehanizam kažnjavanja, kojim bi u ovom slučaju rukovodio upravo portparol kluba. Hijerarhija je još jednom zakazala.

Čvrsta ruka i uspostava hijerarhije

Onog dana kada koševska vlada odluči da vlada čvrstom rukom i poštuje hijerarhiju, stoji iza svojih odluka, a prije svega ne osluškuje puls mahale i čeka njeno "aminovanje", na odgovornost će se moći pozvati svi. Od direktora, sportskog direktora, trenera, portparola, ekonoma, sekretarice, pa do čistačice. Do tada, Sarajevu će se dešavati situacije slične ovoj sadašnjoj. Uprkos svemu, Sarajevo je i dalje tim s najvećim potencijalom. Kako na terenu, tako i van njega.

Najvećim potencijalom da se izdigne iz sivila Premijer lige BiH. Sarajevo je organizacijski daleko ispred svih drugih klubova u Bosni i Hercegovini i tu nema nikakve sumnje. Svjesni su toga i navijači i zato traže više, traže da klub krene evropskim tokovima. Za to je samo potrebna čvrsta ruka i uspostava hijerarhije. Potrebno je da čelnici kluba stanu iza svojih uposlenika i da imaju puno povjerenje u njih. Priliku da to pokažu svi će imati u sezoni koja je pred nama, a oni koji opet zakažu, samo će potvrditi da ih je projekat evropskog Sarajeva prerastao i da s njim ne mogu više da se nose.