Priča o Košpicarima: Željini vojnici, i u dobru i u zlu

O bosanskohercegovačkim fudbalskim navijačima ispričane su brojne priče. Huliganski ispadi, incidenti i pirotehnika dali su im, uglavnom, negativan prizvuk, ali postoje navijačke grupe ili podgrupe za čije se ime ne može vezati baš ništa loše. Jeste da su u našoj zemlji rijetke, ali ih ipak ima. Stoga smo u užarenoj atmosferi koja se pred vječiti derbi sarajevskih gradskih rivala podgrijava danima, vrijeme izdvojili za razgovor s Košpicarima, navijačkom podgrupom Željinih Manijaka.

Košpicari ne lome stolice, ne pale baklje i rado organizuju humanitarne akcije. Kako su nam rekli, oni su tu da slave fudbal i Željine pobjede.

Za Želju i domovinu

Podgrupa je nastala kao plod dugogodišnjeg druženja Željinih navijača sa dužim stažom na navijačkoj tribini. Zvanični datum osnivanja je 19. septembar 2005. godine – baš na rođendan voljenog im kluba.

Kako kažu, misija im je da osim imena Fudbalskog kluba Željezničar veličaju i ime domovine – Bosne i Hercegovine.

''Ne može se reći da Košpicari nisu postojali i prije 2005. godine jer kao raja, uvijek smo se na istom mjestu skupljali na svim Željinim utakmicama, pratili ga na gostovanjima, uz Plave bili i kada niko drugi nije. Premda u jezgru naše podgrupe imamo dvadesetak članova, rekao bih da je broj Košpicara na Željinim utakmicama mnogo veći jer kao ekipa smo ljudima simpatični. Makar takav utisak imamo'', govori na kroz smijeh na početku razgovora Košpicar Amir.

Tvrde da nikada nisu učestvovali u bilo kakvim neredima, ni na Grbavici ni na strani. Na njihovo mjesto, na jugoistoku svi mogu doći i svi su dobrodošli.

''Naš moto je da klub podržavamo dlanovima i grlom jer baklje klubu nanose štetu. Stoga ih nikada ne palimo. Mi smo izvan svih navijačkih trendova ako se tako mogu nazvati. Tu smo samo zbog jednog i jedinog – Fudbalskog kluba Željezničar'', dodaje Eldin.

Pokvario im se avion

Za ovu veselu ekipu vežu se brojne anegdote. Jedna od najupečatljivijih svakako datira s putovanja u Edinburgh kada je Željo igrao protiv škotskog Heartsa.

''Pokvario nam se avion. Popravljali su ga na pisti. Valjda se to samo nama moglo desiti'', prisjećaju se.

Zanimljvo je bilo i na ostalim gostovanjima. S radošću se prisjećaju Malage, Maribora... Svako putovanje u sjećanjima je ostavilo razne uspomene, a za voljeni klub, nigdje im nije daleko putovati.

Posebno su ponosni na razne humanitarne akcije u kojima su učestvovali.

''Spomen ploča na ulazu u svečanu ložu stadiona Grbavica svoje mjesto pronašla je upravo nakon naše inicijative. Mi smo pokrenuli akciju, a ostali navijači našeg kluba su je podržali. Do kraja su je ispratili svi, čak i navijači Sarajeva'', prisjeća se Irhad.

Poruka Zoli

Zanimljvu su poruku Košpicari poslali svom ljubimcu – najtalentovanijem fudbaleru Željezničara, mladom Nerminu Zolotiću. On je sredinom aprila doživio tešku povredu, a raja s jugoistoka posjetila ga je u bolnici nekoliko dana nakon operacije.

''Teško nam je pao Zolin lom noge. Odlučili smo posjetiti ga i ponijeti mu transparent našeg podgrupe. Rekli smo mu da će transparent u njegovom privremenom vlasništvu biti sve dok ponovo ne zaigra. Mi, Košpicari, u međuvremenu ćemo bez prepoznatljivog obilježja dolaziti na naše mjesto, sve dok se ne oporavi i ponovo zaigra. Tako je i bilo. Kada je Zola ponovo istrčao na Grbavicu, transparent se vratio na tribinu gdje je i danas, iz utakmice u utakmicu'', pojašnjava Jasko.

Proslava Zubandana

Za kraj, pričaju nam kako su razvili strategiju proslave jednog od njihovih omiljenih datum – 5. juna. Tada je, naime, Hadis Zubanović zabio pobjedonosni pogodak u finalu doigravanja za prvaka države 1998. godine. Zubandan, kako kažu, slave svake godine na svoj način.

''Svake godine nakon te nezaboravne 1998, družimo se na taj značajni dan. Gledamo utakmicu i jednako se radujemo golu iz 90. minute. Akcije preživljavamo kao da gledamo prenos uživo, teško podnosimo greške naših igrača i dobre poteze protivnika. Čak je i sam Zuban prvi snimak te antologijske utakmice pregledao upravo s nama. Uspomene na ovaj dan obnavljaćemo dok postoje Košpicari i dok postoji Željo'', reče nam na kraju druženja Nermin, otac dječaka, vjerovatno najmlađeg člana kluba s Grbavice u više od 90 godina njegove bogate historije.

On je, naime, po saznanju da njegova supruga nosi dječaka, dan poslije otišao u upravu omiljenog kluba i nakon mnogo ubjeđivanja, ipak dobio člansku kartu na ime djeteta, rođenog tek nekoliko mjeseci poslije...